-Piše: Borivoje Ćetković

Mada je naš suveren po Ustavu predsjednik svih građana, odavno je svojom separatističkom politikom diskriminisao Srbe u Crnoj Gori - pretvoreni su u građane drugog reda. Novi zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je donijela gospodareva poslušnička vlada, po mišljenju kompetentnih pravnika, sadrži niz odredbi protivnih kako Ustavu Crne Gore, tako i međunarodnim sporazumima o vjerskim slobodama, velika je sramota-gospodar je obrukao i sebe i Crnu Goru. Zakon je, dakle, neviđena bruka za režim, ali i muka za vjernike Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Braneći Crkvu i vjeru pradjedovsku, desetine hiljada vjernika dolazili su iz svih krajeva Crne Gore (vjernicima iz BiH i Srbije zabranjen je ulazak- loš znak za mini- šengen), po vjetru, kiši i zimi sabrali su se u Nikšiću i pred Sabornim hramom poklonili se moštima Svetog Vasilija, složno, između ostalog, poručivši režimu „da sporni zakon krši temeljna načela i standarde demokratskog i civilizovanog zakonodavstva...a prije svega načelo slobode vjeroispovijedanja...” Upozorili su Vladu da će životima braniti svoju vjeru i svetinje.

Pokušaju gospodara da Mitropoliju crnogorsko- primorsku stavi u službu svoje partijske politike i ideologije fundamentalističkog separatizma, to jest da stvori svoju autokefalnu crkvu (tzv. pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, nešto slično imao je Pavelić u NDH), i time zaokruži crnogorski identitet, prethodi njegov kamuflirani, puzajući separatizam koji datira još od 1990. godine. U obračunu sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biće korišćena ista strategija, tj. etapno, postupno će se zatirati sve što je srpsko u nacionalnom biću Crnogoraca, a uloge će se podijeliti: Vlada će biti ostrašćeni borca protiv Crkve, dok će diktator dati sebi ulogu pomiritelja (lažnog dakako), koji će da nudi navodne kompromise. Biće to dobra prilika za režim da se raspravljaju crkvena pitanja, a ne teška socio- ekonomska situacija – masovno ljudi idu u inostranstvo tražeći hljeb i posao.

Idejno uporište današnjih progonitelja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori treba tražiti i u našoj bližoj istorijskoj prošlosti, u vladavini knjaza i kralja Nikole. I to treba jasno i glasno reći. Dr Ljubomir Durković Jakšić, srpski bogoslov i istoričar, jedan od najvećih stručnjaka za istoriju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u knjizi „Mitropolija crnogorska nikada nije bila autokefalna” (izdavač: Sveti arhijerejski sinod SPC, Mitropolija Crnogorsko- primorska, Beograd, Cetinje 1991. godine), naučno je dokazao da ne može biti govora o autokefalnosti crnogorsko- primorske mitropolije. Navodimo tri ključne teze njegove studije. Prva: Ruska crkva je nekanonski unijela Eparhiju Crne Gore u svoju listu autokefalnih crkava.

Druga: Eparhija Crne Gore pod vlašću samodršca kneza Nikole nekanonski je predstavljena kao „autokefalna”.

Treća: Eparhija Crne Gore nije nikad kanonski ni od koga tražila autokefaliju niti joj je iko to kanonsko pravo dao i zato je nije nikad ni imala.

Ako je stari gospodar mimo kanonskih propisa proglasio autokefalnost crkve, ne treba da čudi da i ovaj novi despot stvara svoju „crkvu” i otima Srpskoj pravoslavnoj crkvi imovinu stvaranu vjekovima. Džaba mu je svaka priča o tome šta je Srpska pravoslavna crkva učinila za stvaranje crnogorske države- ima on svoje „istoričare” koji ga savjetuju kako da falsifikuje (blaga riječ) i siluje istoriju.

Međutim, istorijska uloga Cetinjske mitropolije u stvaranju crnogorske države ne može se poreći- nju su isticali i istaknuti crnogorski istoričari koji su bili ateisti i stvarali u vrijeme socijalizma.

---