-Piše: Krsto J. Pejović

Sabor u Nikšiću, koji su organizovali Mitropolija crnogorsko- primorska i Eparhija budimljansko- nikšićka, zahumsko- hercegovačka i mileševska, bio je susret Boga s narodom. Na tom saboru, pored pastira Srpske pravoslavne crkve, našli su se svi oni željni ljubavi i tolerancije, i pored toga što Mitropolija crnogorsko-primorska s pomenutim eparhijama prežiljava, najblaže rečeno, dane zbunjenosti, zbog spornog Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti. Molitve sa sabora su bile blagorodne, od vascijelog naroda, jer je za njih kao svetosavce molitva karakter nebeskog čina. Vjernici, okupljeni oko moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, dokazali suda je to bio skup utemeljen na tačnosti bogočovjeka Hrista. Sve, po svojoj slici i prilici, kako bi kazao mitropolit Amfilohije. Nadahnjujući se molitvama Svetog Vasilija Ostroškog i svetim pričešćem kao najsvetijom tajnom, sabrani narod na nikšićkom saboru prepoznao je Crkvu kao sveto božje djelo. Teško je odreći se svog bića, svog identiteta, pa je neophodno sjetiti se riječi mitropolita Amfilohija da krst ima svoju horizontalnu i vertikalnu dimenziju. Stoga moramo biti svjesni svoje tradicije koja se prenosila „s koljena na koljeno“ da Crnu Goru, bar onu podlovćensku, „krase“ srpska duhovnost i crnogorska državnost. Oni koji ne žele da to tako poimaju, hoće neki novi identitet i vjeru, zaboravljajući da se biblijsko predanje o istini Crkve odražava kroz cijelu istoriju. Stvaranjem nove Crkve i identiteta čovjekov život nije razrušen već razapet. Svakako treba reći da neke nove riječi iz Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti ne mogu biti predmet nekih običnih raspri. Andrić bi znao reći: „da je sabrani narod potpuno siguran prije puta na put“. Sabrani narod sa svojim božjim pastirima učinio je nespornim spremnost da se argumentima odgovori na izazove vremena koje je pripremio Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti. Argumentima bez oštrih tonova na nikšićkom saboru, čija snaga izvire iz moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, narod je prožet strpljenjem, znajući da su vjera i smjernost blizanci, i da ponuđeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti neće potisnuti Mitropoliju crnogorsko- primorsku.

Narodni sabor u Nikšiću bio je vraćanje „duše u čistotu“, kako bi to kazao mitropolit Amfilohije. Većinski narod Crne Gore pokazao je da je na polzu Mitropolije crnogorsko- primorske. Sabor je, takođe, potvrdio da Crkvu sačinjava izabrani narod kojeg vodi Sveti duh. Vjerujući narod Mitropolije crnogorsko- primorske, sa eparhijama, našao se 21. decembra 2019.godine na „njivi Božjoj“, znajući da crnogorska mitropolija nije nikad cijepala zakon Božji. Vjera u Boga i vladanje duhovno obuhvatili su put zemaljski ka nikšićkom saboru. Taj put bio je vjera u Hrista i vaskrsenje po Hristu. Sabor se pokazao kroz ličnost i sudbinu Svetog Vasilija Ostroškog. Narod je pokazao da su pripadnici pravoslavne crkve puni Svetosavlja, a sveukupna „priča“ sabora pokazala je da je crkva jevanđeljska – Hristova. Nikšić je bio „Sveta gora“, to nije pretjerivanje, jer je u Hilandaru utkana Mitropolija crnogorsko- primorska, trajući svih njenih vjekova. Čitajući Predlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, da se zaključiti da su prethodno saznanje o crkvi, kao i metod rada izostali. Predmet i metod u ovom zakonu se razilaze. Nema prirode samog prava koji je ovim projektom utvrđen. Teško je, iole učenom pravniku, utvrditi o kojoj vrsti prava se radi i kojoj pravnoj grani ovaj zakon pripada. U konkretnom slučaju, nije se pošlo od onoga što postoji u svijesti naših ljudi. Izostao je i sociološki metod, koji je bio neophodan pri utvrđivanju teksta predloga zakona. Najblaže rečeno, ne radi se o dubljem izučavanju prava o slobodi vjeroispovijesti. I na kraju, većinski narod Crne Gore je pred sabornim svecem Vasilijem Ostroškim pokazao ono što je rekao dr Petar Ć. Stojanović da je „savremena crnogorska država stala u ruh Crnogorske mitropolije“. Ovaj sabor je takođe potvrdio i riječi prof.dr Radovana Bigovića da je Crkva iznad prizme stranaka i da ona ne dijeli nego sabira narod. Bezbroj hramova koji su zadužbina Mitropolije crnogorsko-primorske dato je kao poklon od pojedinih porodica, bratstava i plemena za „grob i dušu“.

---