-Piše: Jovo Pejović

Na kraju smo još jedne teške godine koja će u istoriji Crne Gore biti upamćena kao godina podjela, progona, ignorisanja većinske volje građana od strane režima, prekrajanja istorije, donošenja odluka kojima se ponižava Crna Gora, krvavih obračuna kriminalnih grupa, montiranih sudskih procesa, posrnuća institiucija sistema, teške materijalne situacije velikog broja građana, degradacije časti, obesmišljavanja mnogih drugih pitanja, toliko važnih za našu budućnost. Kada uz sve ovo na javnoj sceni dodatno imate teror neznanja koji proizvode kvaziintelektualci i nosioci važnih državnih i političkih funkcija, koji su sticajem čudnih okolnosti postali kreatori naših sudbina, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da se zapitate može li vas zadesiti veća nesreća od ove sa kojom se svakodnevno suočavamo. Tragično je da smo kao društvo dovedeni u ovakvo stanje, kao što je tragično da smo došli do toga da se za svoja prava borimo na ulicama, zato što su institucije sistema postale mjesto apsolutne samovolje režima. Još tragičniji je podatak koji se prepričava ovih dana da su pojedini građani stavljanje u zatvor Nebojše Medojevića proslavljali pucnjima iz revolvera. Tako Crna Gora polako ali sigurno postaje društvo mržnje i proganjanja svih koji drugačije misle. Da ima prava i pravde, nakon što je Ustavni sud proglasio član Zakona o krivičnom postupku neustavnim, na osnovu kojeg je Viši sud donio odluku o stavljanju u zatvor poslanika Milana Kneževića i Nebojše Medojevića, sve sudije Apelacionog suda i Vrhovnog suda koje su učestvovale u donošenju ove odluke, kao i starješine policije koje su izdale nalog za njihovo hapšenje, trebalo bi da budu smijenjene. Iako su nosioci ovih zvanja položili zakletvu da će štititi Ustav, većina njih smatra da je zakletva data šefovima režima i da je zaštita njihovih interesa važnija je od svih drugih zakletvi. Ove odluke su potvrdile ono što odavno znamo – da je država potpuno centralizovana, a odluke se donose po diktatu jednog čovjeka. Pod ovom vlašću je promovisano poltronstvo, nepotizam, prostaluk, bahatost, lažljivost, korupcija i kriminal, obmana i neznanje do neslućenih visina, kao nikada u istoriji Crne Gore. Ma koliko se nekome činilo da je ova vlast stabilna, to je za one koji dobro poznaju političke prilike samo privid. Oni žive u strahu, svjesni da svijet i narod dobro znaju da su oni protagonisti svega čega se sada odriču. Samo zbog straha od kazne koja ih čeka nakon silaska s vlasti, oni se golom silom održavaju. Njihovo tridesetogodišnje jahanje koje svi skupa plaćamo ne može proći bez zaslužene kazne. Narod dobro zna da je ovaj režim promovisao sve ono čega se Crna Gora gnušala u prošlosti. Zato nam treba otrežnjenje, da bi ova zemlja dobila vlast koja nas neće dijeliti na građane prvog i drugog reda, zavisno od toga koga će ko glasati. Crnoj Gori treba vlast koja će izgrađivati ekonomski stabilnu državu koja će zakopati ratne sjekire i okrenuti se stvaranju uslova za srećan život svih građana. Otreženjenje nam je potrebno da bismo konačno shvatili da ovaj režim nije samo problem za opoziciju. Ovaj režim je problem za svekoliki crnogorski narod. U bogatim evropskim državama narod se buni zbog povećanja cijena koje utiču na njihov životni standard, uslova za odlazak u penziju, ugrožavanja građanskih prava i sloboda. U Crnoj Gori gdje se ova prava drastično krše narod ćuti, kako bi rekao jedan moj prijatelj „kao da mu je Bog pamet popio!“ Mi moramo shvatiti da nema te vlasti koja može pobijediti narod, kao što moramo konačno shvatiti da Crna Gora ima ogromne resurse koje je ova vlast kriminalnom politikom obesmislila.

---