-Piše Dragan Mraović

Nije lako Gospodaru i Gospodarčiću, jer moraju da skrivaju da su primjer izreke da je lonac našao poklopac, pošto je Gospodar prvi na listi prezrenih u Srbiji. Ipak, ne može se sve sakriti, jer se ne može uvijek paziti. Gospodarčić se izljubio s Tačijem u Briselu ovih dana, a bilo je melodramatično gledati kako se ljube on i Gospodar, dok staju rame uz rame sa „Zmijom”. Iako se Gospodar u to vrijeme obrušio na državu Gospodarčića i na njegov narod u Srbiji i Crnoj Gori, iako Tači sprema terorističku vojsku da upadne u Vranje, Gospodarčić služi pitu u Briselu svojim velikim prijateljima Zmiji i „Britvi”. A televizije su to prikazale ne hajući za diplomatske posledice.
Dr Aleksandar Raković je opasan po milogorski režim, jer je primijetio Gospodarev manir udvaranja neprijateljima srpstva, ali taj vrednosni sud se potpuno može primijeniti i na Gospodarčića: „Nisam sinoć bio u prilici da odgledam televizijski intervju izvjesnog Mila Đukanovića... S tim u vezi kod Đukanovića primjećujem loše osobine kakve je već opisivao Nikola Đonović u knjizi „Rad i karakter Crnogoraca“ (Beograd: Geca Kon, 1935): „Često se ta pretjerana sujeta i osjetljivost toliko iskrivi da nikoga ne priznaje i ne trpi“, „tada se ne štede riječi da se smanji i pobije vrijednost drugome“.
A ima Gospodar loših osobina, nije da nema. Toliko loših da nijednu dobru nema, pa to, ali i slabe ocjene u školi, manjak obrazovanosti i kulture, podstiču kod njega psihološku „projekciju“, koja je patološka bolest „siromašnih duhom“, da svoje grijehe uvijek projektuje na druge. „Mi ne donosimo antisrpske, već odluke u crnogorskom interesu“ - brbori on, a možda bi drugačije zborio da je Srbija priznala Albancima nezavisnu Malesiju sa Ulcinjem, kao glavnim gradom, da je podržala secesiju srpskog Kotora i srpskog Grblja Lazarevića, da traži njegovo hapšenje zbog napada na teritorijalni integritet Srbije... Ali, on misli da neko „daje nalog svim silnim kolumnistima da pišu bedastoće o Crnoj Gori.“ Pošto on prima naloge od svojih NATO gazda da ne bi završio u Spužu zbog svog „afiniteta za biznis“, ne može da shvati da niko ne daje naloge slobodoumnim kolumnistima da pišu „bedastoće“ protiv njega osim njega samog koji ih inspiriše svojim likom i djelom. Jedan od tih kolumnista, prof. Čedomir Antić, kaže da ga je Gospodar ovom zabranom „odlikovao za životno djelo“!
Gospodar kaže da nije pristalica mjera zabrane ulaska određenim pojedincima u Crnoj Gori, ali da zabranjuje da ih oko 400 uđe, jer se „mi za afirmaciju našeg identiteta borimo svakodnevnim vrijednim djelanjem naših institucija.“ Zna on da je milogorska Udba institucija, doduše inkviziciona, ali da vrijedno djeluje po njegoviim nalozima. Nije u istoriji zabilježeno da Crnogorcu neko zabrani ulazak u Crnu Goru. Takvog kao što je Gospodar „majka više ne rađa“, što reče pjesnik Aleksandar Sekulić. Zabranio je i Matiji Bećkoviću da se „ćera još“ Podgoricom, ali pjesnik reče da je to samo dok je živ, jer mni da mu nije zabranjeno da dođe kada bude umro. Profesoru Pravnog fakulteta Dejanu Miroviću nije jasan razlog, odnosno je li opasan po kriminalni režim ili je marginalna ličnost, kako ga kvalifikuje Gospodar, koji nije marginalna ličnost, jer je poznat diljem svijeta kao glavni lik krimića „kapo dei kapi mafijaške hobotnice za šverc cigareta“ iz optužnice koju je napisao italijanski državni tužilac Đuzepe Šelzi za borbu protiv mafije na 408 strana.
Gospodar je zabranio akademicima, pjesnicima i profesorima ulazak u milogoru, jer zna šta je opasno po njega: pamet koja njemu fali!
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)