-Piše Božidar Mićanović Pivljanin
Pored spomenika, i na gusle podigla se vika.
Često kako u javnim glasilima tako i na društvenim mrežama ovih dana možemo da pročitamo razne tekstove, komentare i statuse vezane za gusle i Unesko.
Šta li to ima toliko čudno, zanimljivo i nedorečeno u svemu tome?
Srbija je kao nematirijalno kulturno nasleđe u Unesku zaštitila pjevanje uz gusle.
Baš toga dana i u Pekingu se odigrao kulturni događaj na kojem se pojavljuje čovjek u narodnoj nošnji u ulozi guslara.
I tada nastaje prava medijska hajka i haranga... Ali, krenimo redom...
Počnimo od gusala.
Ostavimo po strani emocije i lična osjećanja. Gusle su u srpskom narodu poznate kao sveto drvo... Kao srpsko Jevanđelje.
Kao preteča svih današnjih mikročipova i nosača zvukova.
Da ne bješe crkve i gusala, Srbija bi bez Srba ostala, reče davno narodni pjesnik.
Gusle su kroz istoriju pratile sva dešavanja na prostorima gdje god je Srba bilo.
Pjevale i kazivale o uspjesima i padovima o dobijenim i izgubljenim bitkama...
Ali o bitkama u kojima su učestvovali Srbi.
Čule su se u carskoj dvorani, čule su se đe žive čobani.
Takođe, strogo se vodilo računa o tome o čemu pjesma govori i kazuje, jer „nije svaka trava za rane niti svaka pjesma za gusle”.
Povede se priča čije su gusle i odakle.
Stiže se do Indije, Pakistana, Iraka.
Ali niko ne nađe ni sličan instrument na tim prostorima.
Ima gudačkih instrumenata, ali nijesu gusle.
I violina je gudački instrument, ali opet violina je violina, a gusle su gusle.
Osim kod Srba, gusle jedino možemo naći još kod hercegovačkih katolika i kod albanskih katolika.
Gusle ne mogu nikako biti hrvatsko kulturno nasleđe jer ih nema niti u Zagrebu, niti u Zagorju.
To nam govori da su one upravo srpske, jer su pokatoličeni Srbi u Hercegovini i Dalmaciji sa sobom ponijeli svoju kulturu.
Šta je sa Crnom Gorom? Crna Gora je kroz vjekove bila srpska zemlja ili Srpska Sparta. Gusle su bile najmoćnije oružje u njoj. Sve do dolaska sadašnjeg režima na vlast.
Čak i oni dok su rušili prethodni komunistički sistem, gusle i narodne običaje stavljali su u prvi plan. Mi, stariji, dobro se sjećamo onih parola sa tadašnjih mitinga...
Hoćemo gusle. Međutim, stvari se promijeniše. Režim poče da udara na srpsko biće na jezik, vjeru, crkvu.
Narod koji baštini tradiciju, korijene i običaje poče da se distancira od njih.
Priđoše im oni koji su nekad davno bili Srbi, krstili se s tri prsta, vjerovali u Svetog Savu.
Nestade polako Crne Gore
Njegoševe, istjeraše i Njegoša sa sve Gorskim vijencem.
Može li neko da zamisli gusle i guslarski festival bez Njegoša i Gorskog vijenca?
Druga, još bitnija stvar vezana za svu ovu hajku, jeste to što se u Montenegru danas i muslimanski, i albanski, i romski živalj izjašnjava kao Crnogorci.
A niko od njih niti je narodni guslar, niti pjeva uz gusle.
Što se tiče nošnje u kojoj se pojavio čovjek u Pekingu u ulozi guslara, i tu možemo danima diskutovati, ali na kraju istina je jedna.
Ta nošnja je zaista u svijetu poznata kao „crnogorsko odijelo”, što i jeste bila kroz vjekove. Ali... Opet ono „ali”. To crnogorsko odijelo su nosili samo Srbi u Crnoj Gori i Hercegovini. Ima u današnjem Montenegru još narodnih nošnji.
Po njima su prepoznatljiva sela oko Rožaja, Bihora, Ulcinja, Tuzi.
Ni muslimani, niti Albanci, ni Romi neće obući crnogorsku nošnju i staviti gusle u krilo, ali će se izjasniti kao Crnogorci.
Crnogorci sa nekom stranom kulturom i nošnjom.
E to je ono u šta se upetljao današnji režim.
Baš kao pile u kučine.
Da rezimiramo....
Pjevanje uz gusle je srpsko kulturno nasleđe
Naglašavam, srpsko.
Od predaka su ga naslijedili i katolici u Dalmaciji i Hercegovini i Albanci u Crnoj Gori, sadašnjem Montenegru.
Što se nošnje tiče, dok je Crna Gora bila ona iskonska, ponosna i uspravna, to se i jeste zvala crnogorska nošnja.
Danas kad jedan dio stanovnika Montenegra sebe naziva Crnogorcima, a odbija obući istu nošnju, uzeti gusle i zapjevati stihove iz Gorskog vijenca, ja kao epski pjesnik, Srbin i starohercegovac, apelujem da se i nošnja zaštiti kao srpsko kulturno nasleđe jer su je, kao i gusle, kroz vjekove čuvali, sačuvali i usavršavali isključivo SRBI.
(Autor je epski pjesnik)