-Piše: Milka Šćepanović

Pedofilija je najkontroverznija bolest današnjice, jedini tip zločinačkog ponašanja za koji postoji konsenzus o opravdanosti smrtne kazne... To je tema koju svi izbjegavaju, a „šeta nam pred nosom“. Kao majka dva dječaka, zgrožena sam činjenicom da takvi ljudi šetaju našim ulicama, da se takvi zločini kažnjavaju godinom robije. Nažalost, prečesto se zaboravlja pravi krivac, a žrtva biva razapeta po raznim medijima i stigmatizovana kao da je upravo ona kriva za strašni čin nad njom.
Današnje društvo ćuti kada se javno objelodani i osramoti žrtva silovatelja. Pitam se, zašto?! Shvatam. Zato što su društvene norme postale „nenormalne“ pa je zataškavanje sredstvo borbe za novi svjetski poredak, poredak zla, moralne perverzije, izopačenosti, seksualnih i sotonističkih rituala, kulta tijela, kontrole uma i mučenja potčinjenih.
Pedofilija je prepoznata kao bolest u ranom devetnaestom vijeku i od tada je najčešće prenošena s koljena na koljeno, jer su zlostavljači u većini slučajeva i sami bili zlostavljani. Istražujući i čitajući, podstaknuta skorašnjim groznim dešavanjima, nailazim na studiju iz 2002. godine prema kojoj su pedofili manje obrazovani, s nižim IQ i s nižim statusom od normalnih ljudi, iako stvarni podaci govore da je to istina samo kad je riječ o zlostavljanju, dok je pedofilija sramna „povlastica“ bogatih i dobro zaštićenih individua. Da li za ovakve treba tražiti lijek, jer govorimo o bolesti? Slažem se da treba, ali ih treba i kazniti onako kako zaslužuje neko ko upropasti jedan mladi život. Dok je smrtna kazna upitno etična za sve zločine, pedofilija okreće tu etiku protiv sebe i jedina stvarna istina je da ne postoji niti lijek, niti kazna što je svrstava u isti koš s teškim povredama ratnog prava (ubijanje žena i djece) i zločinima nad ljudima.
Priznajem da je ova mučna tema razlog zašto padaju maske brojnih pojedinaca koji svojim ponašanjem uništavaju stubove društva kakvo danas poznajemo, društva kojem očigledno treba temeljna promjena. Zašto danas pedofilije ima više nego ikad, pitanje je koje nema odgovora. Da li je to zbog većeg broja ljudi na planeti, ili zbog medijske nezainteresovanosti, ili zbog genetske degenerisanosti, zbog manipulacije i kontrole u svim segmentima ili nečeg nedokučivog? Institucije koje bi trebalo da se bave ovom problematikom „čekaju Godoa“ dok se pred njihovim očima dešavaju zločini.
Pedofilija je mnogo više od ponašanja pojedinca, ona je rak-rana društva, ona bez imalo suzdržavanja pokazuje sve manjkavosti današnjice, zataškavanje koje manipulatore izjednačava sa zločincima, izopačenost predstavnika institucija koje upravljaju društvenim poretkom. Zapadna iskustva nas uče da rak suzbijamo, a mi smo ti koji moramo da tražimo njegov uzrok. Društvo u kojem moralne temelje postavljaju rijaliti programi, u kojem naša djeca gledaju nasilje kroz filmove i igre, u kojem ne znamo šta jedemo i pijemo i gdje se dezinformacijama zaglupljujemo, otrovima se liječimo, a nepravdama pravdamo, ratujemo za mir i uništavamo radi stvaranja – to je uzrok! Složili se ili ne, uzrok raka društva je upravo samo društvo! Promjena društvenih vrijednosti i samog društva dolazi od nas samih jer i dalje velika većina ljudi zna što su istinska ljubav, vjera i snaga.
(Autorka je direktorica
NVO „Naše sunce‘‘)