Opozicione stranke se već dugo i uporno takmiče za poziciju „najjače opozicione snage”. I moram reći da na političkoj sceni Crne Gore samo u tom takmičenju dolazi do promjena, kazao je u intervjuu za „Dan” advokat i bivši predsjednik Narodne stranke Dragan Šoć. On je rekao da se to sve dešava na radost crnogorske vlasti, ali i na razočaranje „građana koji podržavajući opoziciju ispoljavaju značajnu dozu mazohizma”.
– Poslednji lokalni izbori u tom pogledu nijesu ništa promijenili – naglasio je Šoć.
●Kako vidite aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori?
– Reklo bi se da je Crna Gora u stalnom ratnom stanju. Nikad više unutrašnjih neprijatelja nije bilo. Opozicija, protivnici ulaska u NATO, protivnici priznanja Kosova, nezadovoljni ekonomskom situacijom, lokalna vlast koja je pozvala akademika Matiju Bećkovića na kulturnu manifestaciju u Budvi, naravno Mitropolija crnogorsko-primorska – spisak je podugačak i stalno otvoren. A ni spoljnih neprijatelja ne manjka u poslednje vrijeme – Rusi su se zavjerili protiv Crne Gore. Čak su pokušali i tadašnjeg premijera da nam ubiju, naravno uz pomoć domaćih izdajnika. Nedavno smo saznali da u toj raboti ni Amerikanci nijesu baš čisti, pa bi se reklo da Rusi i Amerikanci mogu da sarađuju samo u zavjeri protiv Crne Gore. Ali naši organi – naročito pojedini – uvijek su budni i spremni da djeluju.
Na drugoj strani, uprkos stalnom ratnom stanju i borbi vlasti da spasi Crnu Goru od moćnih unutrašnjih i spoljnih neprijatelja, svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo. Lideri smo u evropskim integracijama, ekonomija raste astronomskom brzinom; kafići su nam puni, a ni kladionice ne jenjavaju; u turizmu se promoviše divlja ljepota, a razmišlja se da se kao posebna vrijednost strancima ponudi uzbuđenje ispijanja kafe u iščekivanju mafijaških obračuna na ulicama. Doduše, ima nekih neodgovornih i nesvjesnih elemenata koji su nezadovoljni, a i pojedini iz Evrope stalno nešto zakeraju oko vladavine prava kao da se moramo držati zakona kao pijan plota.
Ako nekoga prethodno (sa izuzetkom kladionica, kafića i mafijaških obračuna) asocira na neka, ne tako davna vremena, svaka sličnost je nesumnjiva i namjerna. Prosto, karakter vlasti se nije promijenio, pa Crna Gora mirno pliva u političkoj letargiji. Sve je svijetlo, sa dosta nijansi tamne boje, ali je pred nama svijetla evropska perspektiva. Pa ako smo socijalizam čekali pola vijeka, možemo vala i tu Evropu. Ako do tada preživimo – i mi i Evropa. Socijalizam nijesmo dočekali, ali smo ga nekako preživjeli.
●Šta mislite o izjavi patrijarha Irineja da je sadašnji status Srba u Crnoj Gori isti kao svojevremeno u ozloglašenoj NDH?
– Tačno je da već izvjesno vrijeme Srbi u Crnoj Gori predstavljaju dežurnog državnog neprijatelja, ali ocjena Njegove svetosti je pretjerana i, usuđujem se reći, neodmjerena. Neću reći da jedan dio vlasti, pa i van nje, ne stvara i ne širi srbofobiju koja ima sve odlike šovinizma, ali još to nije dobilo razmjere da bi zaslužilo poređenje sa NDH. Kada politički odnos prema Srbima i stavimo u kontekst politike ove vlasti koja se naglo razvija nakon 2006. godine, možemo govoriti o antisrpstvu.
Međutim, ja bih ukazao na proces koji se odvija nekako ispod radara i pažnje i političke i intelektualne javnosti. Naime, vlast neskriveno vodi na svim poljima politiku promjene identiteta Crne Gore i zamjene njene tradicije lažnom tradicijom. Priča o takozvanom crnogorskom jeziku, falsifikovanje istorije, afirmisanje duhovnog i intelektualnog provincijalizma, sve to institucionalizovano kroz državne organe i za tu svrhu osnovane kvazinaučne i tobož nezavisne institucije, ide ka tome da se Crna Gora isprazni od svakog nasleđa i tradicije i ispuni lažnom tradicijom koja treba da potvrdi njenu posebnost i ukorijeni je u daleku prošlost. To nasilje nad državnom, duhovnom, kulturnom i svakom drugom tradicijom Crne Gore neminovno mora da bude antisrpsko ali je ono – prije svega i iznad svega – anticrnogorsko. Ta dukljanizacija Crne Gore, koja je politički izašla na vidjelo nakon 2006.godine, podijelila je i sukobila ljude koji se izjašnjavaju kao Srbi ili Crnogorci i na toj podjeli gradi novi identitet i ojačava vlast. Još nekako toj pošasti odolijevaju Petrovići, mada je njihovo nasleđe, faktički i tiho, napušteno, a sve glasnije se čuje da se i s njima treba obračunati. Provincijski duh koji je pušten iz boce nestrpljiv je da na postamente spomenika Petrovićima i njihovom djelu stavi svoje biste i djelo. Sinekure u vidu fakulteta, visokih nagrada i političkih položaja dale su krila tom primitivizmu i on sve hrabrije nastupa.
Nažalost, svjesno ili ne, ovim procesima naruku idu oni koji se oglašavaju kao branitelji političkih, kulturnih i drugih interesa Srba u Crnoj Gori. Oni prihvataju nametnutu, neprirodnu, neistorijsku, pogubnu podjelu, počinju da se ponašaju kao da su Srbi manjina u Crnoj Gori, da su dijaspora i, u posljednje vrijeme, učestalo naglašeno traže od Srbije da zaštiti Srbe u Crnoj Gori. To izvanredno odgovara dijelu vlasti i dukljanima, jer njima omogućava da se lažno predstavljaju kao čuvari crnogorske države i tradicije iako, kako sam rekao, to što oni rade nema nikave veze sa Crnom Gorom, njenom istorijom i tradicijom.
Srbi u Crnoj Gori moraju da shvate da nema srpstva u Crnoj Gori van crnogorske tradicije i da ne smiju prepustiti Crnu Goru kvazi-Crnogorcima. To znači da treba da se uspostavi i beskompromisno brani stav da su Srbi i Crnogorci jedan, jedinstven i jedini državotvorni narod u Crnoj Gori i da se na toj tezi gradi politički, kulturni i identitetski program. Jednom riječju, integralistički pristup. Ovim će kvazi-Crnogorci biti gurnuti tamo gdje stvarno pripadaju – u anticrnogorstvo, a reafirmisane crnogorske duhovne, kulturne i državne tradicije utemljene i uobličene naročito tokom vladavine Petrovića.
Bojim se samo da među „braniocima” srpstva, baš kao i među braniocima „crnogorstva”, ima mnogo onih kojima je to postala profesija i izvor ugodnog života
●Kako tumačite agresivan pritisak crnogorskog režima na Mitropoliju crnogorsko-primorsku?
– Vlast je vrlo svjesna uloge Mitropolije crnogorsko-primorske u očuvanju duhovnog i nacionalnog identiteta Crnogoraca i njene ključne uloge u stvaranju i očuvanju crnogorske države. Kako su Petrovići još nedodirljivi – bar u takvom otvorenom i agresivnom obliku – to im nekako Mitropolija crnogorsko-primorska dođe kao pogodna meta, pokušavajući da je smjeste u kontekst puke ekspoziture Srpske pravoslavne crkve, nasuprot tobožnjoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. To je upravo odličan primjer kako se izvrtanjem istorijskih činjenica pokušava stvoriti lažna predstava o crnogorskoj istoriji, izmišljanjem nečega što nikad nije postojalo i izvrtanjem uloge institucija koje su zaista oblikovale i čuvale Crnu Gori, kao što je to slučaj sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom
●Kako ocjenjujete odnose u opoziciji, posebno nakon ishoda izbornih procesa ove godine?
– Opozicione stranke se već dugo i uporno takmiče za poziciju „najjače opozicione snage”. I moram reći da na političkoj sceni Crne Gore samo u tom takmičenju dolazi do promjena. Sve na radost vlasti i razočaranje građana koji podržavajući opoziciju ispoljavaju značajnu dozu mazohizma.
Poslednji lokalni izbori u tom pogledu nijesu ništa promijenili. Fantastično je kako je opozicija zadovoljna svojim rezultatom i glasno konstatuju kako je DPS u Podgorici od proteklih izbora izgubio nekih 500 glasova, a osvojio više mandata. Izgleda da ih ne zanima i ne brine otkud i zašto tolika apstinencija opozicionih birača – da tu nema makar malo njihove zasluge. Naravno, svi uglas kažu kako će analizirati rezultate i utvrditi odgovornost. Ne vidim da se nešto promijenilo u opozicionim strankama i u njihovim međusobnim odnosima. Ponovo javna pozivanja na saradnju i još javnija odbijanja bilo kakve saradnje, po principu – „nisi ti mene podržao onda, pa neću ja tebe danas”, i sve tako. Ako se nešto dramatično, kadrovski, organizaciono i programski ne promijeni unutar opozicije, bojim se da će sve manje biti mazohista koji će biti spremni da svoj glas troše na jalovu politiku opozicije, a letargija će se nastaviti i produbiti. Sve, kao što sam rekao, na radost vlasti.
M.VEŠOVIĆ

Hrvati će sigurno blokirati ulazak u EU
●U odnosima sa Hrvatskom aktuelna su pitanja Prevlake i broda „Jadran”. Kako vidite razrješenje tih pitanja i može li Hrvatska blokirati crnogorske evropske integracije?
– Naravno da će Hrvatska iskoristiti svoj položaj da uslovi ulazak Crne Gore u EU rješavanjem spornih pitanja u svoju korist, što znači i da blokira ulazak. Prevlaka i brod „Jadran” su samo vidljiva pitanja, a pitanje je koliko ima stvari koje ne vidimo, a koje mogu isplivati kao važne za Hrvatsku. Što se tiče brod „Jadran”, ja bih im ga vratio jer ne vidim čemu nam služi. Naša mornarica otprilike je vraćena na nivo čuvene Dodoške flote, koja je, doduše, porazila osmansku flotu, ali teško da bi danas taj podvig mogla da ponovi. Mnogo ozbiljnije je pitanje granice. Koliko ja razumijem, kopnena granica nije sporna, pa ostaje samo razgraničenje na moru. U suštini, kako granica na moru bude povučena, odrediće se ko će kontrolisati ulaz u Bokokotorski zaliv – mi ili Hrvatska. Ne sumnjam da će Hrvatska učiniti sve da stekne kontrolu nad ulazom u Boku kotorsku, što znači kontrolu nad našim turizmom, vjerovatno i ribarstvom u dobroj mjeri i ko zna koje još sve benefite iz toga može steći.
Sreća po nas da jedan dio vlasti nema nikakav interes za članstvo Crne Gore u EU, pa zahtjeve Hrvatske u pogledu granica može dobro da iskoristi kao alibi za neulazak Crne Gore u EU i kao dokaz čuvanja državnih interesa. No, problem će kad-tad morati da se riješi, pa bi bilo pametno da se Crna Gora već sada počne pripremati, stručno i diplomatski, za to.