- Piše: Jovo Pejović

Kad god se u javnosti oglase novinari medija bliskih režimu, analitičari i takozvani intelektualci takođe bliski režimu i krenu u hajku na Srbe, optužujući ih za okupaciju Crne Gore, svima treba da bude jasno da režim sprema još jednu akciju kojom se želi utrijeti trag srpskim korijenima u Crnoj Gori. Ovog puta kao metu svojih napada izabrali su Mitropoliju crnogorsko- primorsku. Za Crnu Goru, u kojoj su rođeni Stefan Nemanja i Sveti Petar Cetinjski nema preče obaveze od odbrane vjere pradjedovske. I da je sve što predstavlja identitet Srba u Crnoj Gori izgubljeno, a nije, ovo bi bio najveći razlog da se sve patriotske snage ujedine u odbrani pradjedovske vjere. Žrtva za odbranu vjere pradjedovske nema cijenu, a pjesnik je davno zapisao: „Blago narodu koga znaju po žrtvama, a ne po zločinima.“
Mitropolija crnogorsko-primorska je najstarija eparhija Srpske pravoslavne crkve i jedina koja postoji bez prestanka i bez ikakvih prekida od sticanja autokefalnosti 1219. godine. Preteča današnje Mitropolije crnogorsko-primorske bila je zetska episkopija koju je osnovao Sveti Sava(1219/1220)
Na crnogorskoj okutnjici ispisana je istorija Crne Gore. Svaka njena stopa zalivena je krvlju najboljih sinova. Kad bi se Srbi u Crnoj Gori dobrovoljno odrekli svojih korijena zarad vlasti i funkcija koje donose privilegije, pokazali bi da su veće ništarije od odnarođene vlasti i njihovih hajkača. Izgubiti na izborima nije isto što i izgubiti čast i obraz, a Crna Gora dobro zna da na izborima koje organizuje ova vlast ne pobjeđuje narod nego mafija. Toga će jednog dana biti svjesna svekolika Crna Gora, jer kako zapisa veliki srpski pjesnik Matija Bećković:“I u najvećim tmušama istorije, kad se nije dogledavao ni kraj današnjem danu, kad se ćutalo u šumama, a šaputalo po zemunicama, ostala je riječ, mora da ima neko. Taj je gotovo uvijek bio neko, na koga niko ne pomišlja, koji sve vidi, pamti ili zapisuje- i kad pomislimo da je sve zauvijek predato zaboravu- javlja se da svijetu objavi istinu za koju se vjerovalo da nikada neće izaći na vidjelo.“ A istina je samo jedna...
Kult Nemanjića i Petrovića, a naročito Svetog Save i Svetog Petra cetinjskog, duboko je usađen u biće našeg naroda. Tako da nema te partije ili lidera koji može iz duše svekolikog naroda otrgnuti vjeru i poštovanje prema ovim ličnostima koje su našu crkvu i vjeru postavili na čvrstim temeljima za vijek vjekova.
Bog nas je stvorio ljudima da od nas traži da budemo ljudi, nema takvih vremena u kojima od tog njegovog zavjeta smijemo odustati, naša dužnost je da uslišimo božju volju. Postoje ličnosti čija djela svijetle i nakon njihove smrti. Takvi su Sveti Sava i Sveti Petar Cetinjski. U vremenu u kome živimo, gdje su životne vrijednosti teško razumljive ukoliko nam ne donose materijalnu korist i gdje je jedino vrijedno ono što donosi ličnu korist, moguće je da nam se sve ovo dešava, pa i da nas predvode ništavila a ne ljudi. Oni su dobili riječ koju u svakom drugom vremenu ne bi imali, jer njihove riječi unose zlu krv među nama, dijele nas i unose nemir u naše živote. Naši vlastodršci nemaju viziju budućnosti i strategiju napretka pa se bave preispitivanjem prošlosti i traže razlike kako bi nas još više podijelili. Borba za istinu nije laka u državi u kojoj se namjerno plasiraju lažne informacije i čije su nebo, vazduh, more i rijeke okupirale strane sile okupljene u NATO paktu. Problemi su složeniji kada znamo da iza laži koje se godinama plasiraju protiv Mitropolije crnogorsko- primorske stoji interes režima i njihovih mentora sa strane. Duh Nemanjića i Petrovića nijesu mogli ugasiti vjekovi, kao što ga nijesu mogli ugastiti ni okupatori koji su se kroz vjekove otimali oko Crne Gore. Neće to poći za rukom ni aktuelnim skorojevićima, koji nezasluženo vladaju Crnom Gorom.