- Autor: Goran Borković
Nisu naši stari bili blesavi kada su rekli da ono što možeš napraviti danas - ne ostavljaš za sjutra. Upravo bi odgađanje rješavanja problema, što je i inače njegova boljka, premijera Andreja Plenkovića moglo koštati, ako ne fotelje prvog čovjeka hrvatske vlade, ono sigurno niza nevolja u zadržavanju pozicije najmoćnijeg čovjeka u državi.
Neće, međutim, Plenkovića glave doći poreska reforma kojom je obilato pomogao bogatima na račun sirotinje; funkciju mu neće ugroziti ni spasavanje Agrokora s upitnom ulogom njegovog ministra finansija Zdravka Marića u cijeloj priči s Ivicom Todorićem; autoritet mu neće uzdrmati niti niz poteza koje najprije odigraju, pa odmah potom povuku članovi njegovog tima.
Plenkoviću problem stvara jedna crna, mramorna, ne osobito skupa spomen-ploča koju su pripadnici HOS-a postavili u Jasenovcu u znak sjećanja na poginule saborce. Ploču na kojoj se kočoperi grb tog braniteljskog udruženja s prvim bijelim poljem na šahovnici i s neizbježnim pozdravom „Za dom spremni“, HOS-ovci su postavili prije nepunih godinu dana na zgradi jasenovačkog vrtića u kojoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata stolovalo zapovjedništvo koncentracionog logora predvođeno po zlu čuvenim ustaškim koljačem Vjekoslavom Maksom Luburićem.
Premda u Hrvatskoj sličnih ploča ima koliko vam duša hoće (ili neće, ovisno s koje strane gledate), ova jasenovačka pokazala se kao kap koja je prelila čašu i domaćim antifašistima i međunarodnoj zajednici, s obzirom na to da je HOS-ovci nisu slučajno postavili na kuću iz koje se rukovodilo likvidacijom 80 hiljada logoraša, većinom Srba, Roma, Židova i komunista.
Dok je Plenković imao stabilnu parlamentarnu većinu u koaliciji s Mostom, uspijevao je ovu sramotu držati u ormaru. Odlaskom Mosta u opoziciju i uključivanjem HNS-a i zastupnika manjina u vlast, ploča je iskočila iz skrovišta. Mada je na sve načine pokušavao da odgodi rezanje političkog gordijevog čvora posluživši se onim poznatim motom po kojem kad ne želiš riješiti problem osnuješ komisiju (formirao je tijelo pod nazivom Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti), politička pragmatika više nije dopuštala ionako kompromitovanom HNS-u da ćutke posmatra drastično snižavanje otužnog rejtinga. Slično je i s Miloradom Pupovcem i njegovim SDSS-ovcima koji, suočeni sa sve jačom konkurencijom na srpskoj manjinskoj političkoj sceni, moraju reagovati.
Plenkoviću je, naprosto, dogorelo. Ako nastavi da insistira na odlaganju, može mu se dogoditi da izgubi tanku parlamentarnu većinu što bi moglo dovesti do pada Vlade. A ako, pak, izađe u susret liberalnijem dijelu vladajuće koalicije, čeka ga žestoki obračun s još uvijek jakim desnim krilom HDZ-a koji čeka prvi pogrešan korak da se obračuna s njim i na čelo stranke dovede nekoga sličnog Tomislavu Karamarku.
Kako sada stoje stvari, izgleda da se Plenković odlučio za ovo drugo. „Naći ćemo zakonit način za zamjenu ploče“, kratko, ali prilično odlučno je poručio reagujući na izjave iz HNS-a po kojima će se ploča skinuti i da je to bio jedan od uslova za učestvovanje te stranke u vršenju vlasti.
Nije se, međutim, Plenković osvrnuo samo na njih, nego i na svog ministra pravosuđa Davora Bošnjakovića koji je tek dan ranije kazao da se ništa neće mijenjati do marta iduće godine, s obzirom na to da ne postoje „zakonske pretpostavke“ da se skine ustaško znamenje.
Jer, apsurdno, ploča s HOS-ovim grbom i pozdravom u skladu je sa zakonom, budući da je udruženje HOS-ovaca uredno registrovano još u vrijeme SDP-ove vlasti, ali nije u skladu s Ustavom koji ne dopušta upotrebu fašističkih simbola, da o poštovanju osnovnih civilizacijskih vrijednosti i ne govorimo. Uostalom, i saborski odbor za Ustav još je lani konsenzusom donio zaključak da njeno postavljanje „vrijeđa žrtve ovog ustaškog logora i sve žrtve ustaškog režima“.
Još više od ovih pravnih zavrzlama Plenkovića muče njegovi jastrebovi čiji je prvi čovjek, a Plenkovićev zamjenik u HDZ-u, Milijan Brkić jasno kazao da je ploča postavljena zakonito, da su HOS-ovci bili besprekorna ratna jedinica koja u „svom ratnom putu nema ni najmanje mrlje“, da su protiv njih oni koji „nikada nisu ni željeli Hrvatsku“ i sve tako dalje.
Javili su se i HOS-ovci (na konferenciju za novinare došli su s „prigodnim kravatama“ s istaknutim pozdravom „Za dom spremni“) izrazivši razumijevanje za Plenkovićeve probleme, ali i jasno poručujući da im ne pada na pamet da odustanu od odavanja pijeteta svojim pripadnicima. Priliku nisu propustili ni tzv. „šatoraši“ koji su logorujući ispred zgrade Ministarstva branitelja godinama držali u šahu prethodnu SDP-ovu vlast, pa cijela ta ujdurma vuče na stvaranje širokog desnog fronta protiv premijera.
Sve to zapravo pokazuje i dokazuje da hrvatska politika ne zna ili nema volje da se barem deklarativno suoči sa sramnom ulogom NDH u Drugom svjetskom ratu kako bi se jednom za svagda cijela ta tužna epizoda stavila na mjesto koje zaslužuje i gdje treba da bude. Poređenja radi, Ursula Haverbak, njemačka „naci baka“ kako je zovu, ovih dana dobila je dvije godine zatvora zbog negiranja holokausta i tvrdnji da Aušvic nikada nije bio korišten za masovno istrebljenje ljudi.
Umjesto toga, endehazija ostaje meta za potkusurivanje ovaj put kroz uvredljivu provokativnu nakaradnu ploču u Jasenovcu. Ako se ona konačno skine (nije trebalo ni da bude stavljena), a sve drugo u hrvatskom društvu ostane kako je i sada, ispašće po onoj da smo džaba krečili i da je cijela priča izvedena samo zato da Kurta zamijeni Murtu.
Al Jazeera