-Piše: Vladan Šćepanović
Normalan život već odavno je postao luksuz, jer smo se svega morali odreći da bismo preživjeli ropstvo pod ovim brutalnim režimom. Svi benefiti koje je nekad imao običan čovjek, radnik, seljak, sad izgledaju nedostižno. Treba li pominjati nekadašnja ljetovanja, koja su nam danas slike kao da smo ih sanjali, a ne doživljavali? Tačno je, plavi se Jadran i dalje talasa, ali stiha o tome odavno nema, jer tamo odavno nema ni radničke klase. Tamo su opet oni što su, zahvaljujući spregama sa bandom koja vlada, prigrabili svu ljepotu života, pljačkajući sopstveni narod. Dok uživaju u raskoši i podsmijavaju se crnogorskoj sirotinji, vrijeme radi za njih, jer smo ih pustili da nas ponižavaju unedogled.
Dok smo još na temi ljetovanja i zimovanja, sjetimo se planinskih centara koje je izgradila, niko drugi, do radnička klasa. To odavno više nijesu mjesta za radnike, studente, niti bilo koga iz nižeg staleža. Možete voljeti skijanje, prirodu, planinu koliko god hoćete, možete biti sposobni i spremni za takve pohode, ali ako ste siromašni, ništa od toga ne možete priuštiti. To su sada mjesta za prežderane tatine sinove, koji imaju opremu od par hiljada, u svom džepu još toliko, a ne znaju ni da hodaju kako treba, a kamoli da skijaju ili planinare. Sve su to društvene anomalije sistema u koji tone Crna Gora, a koji nema ni ime, ni definiciju. Daleko od pravednog socijalizma ili od zamišljenog kapitalizma, ovo je sistem zvani idiotizam.
Možete li se sjetiti kad vam je poštar poslednji put donio pismo, čestitku, ili razglednicu, kojima ste se toliko radovali i koji su donosili najljepše vijesti o dragim ljudima?! Ne možete,naravno, ali zato su tu plave koverte sa sudskim opomenama, računi i dažbine, bankovne rate i sve ono što nam svakodnevno priređuje stres.
Harač za klan na vlasti se mora sakupiti, a poreznici i žandari znaju da jedino tako mogu smiriti svoje gospodare, kako bi i sami izbjegli torturu u mafijaškoj hijerarhiji.
Često su ljudi zatečeni milionskim aferama kriminalaca s vlasti, u kojima se otkriva, a tek će da se vidi, šta su radili, kako su živjeli i koliko su trošili našeg, narodnog novca. Mnogi se razbole ,,otrovani” tom istinom kako su izdajnici i lopovi živjeli u megalomanskom izobilju, bez ikakvih normalnih rezona, a svi oni koji su vjerovali u poštenje, patriotizam i moralna načela izloženi su porugama i ironiji. Niko ne zna gdje je tu pravda i ko će da vrati godine teške borbe u najvećoj sirotinji, u kojoj su se morale zapostaviti sve emocije i kreativne ideje da bi se biološki opstalo.
Ko ste vi, vi koji sebe nazivate državom, a nijeste dostojni ni ime da joj pomenete? Odakle vam pravo da potrete sve ono što je narodno blago, duhovno i materijalno, i da prisvajate nečije živote, trgujući njima? Naravno da nemate ništa ljudsko kod sebe, to je opštepoznata stvar, ali drskost da tolikom broju ljudi ukradete tri decenije života, moraće da se plati. Grdno ste se prevarili ako mislite da će vam okupatori iz NATO pakta biti zaštita od sudskih procesa koji vas čekaju, jer guranje zločinačke vojske u svoju zemlju samo je propadanje u živo blato, koje je istorija namijenila upravo vama. Ovom narodu i ovoj zemlji ne da nijeste potrebni nego bi sreća bila da se nijeste ni rodili, a uskoro će doći vrijeme kad nećete trebati ni nepravednoj Evropi, ni sramnom NATO paktu. Najteža od svih kazni bila bi vam da do kraja svog postojanja živite kao mi što smo živjeli pod vašom vlašću, ali će sud istorije, nadam se, naći gore mjesto za takve.
Ipak, mnogi se neće moći pohvaliti svojoj djeci kako su otporom izvršili nemoguću misiju i odbranili ovu zemlju i ovaj narod od nestanka. Taj nestanak je okupacija, gubitak i ovo malo slobode koja nam je preostala i nastavak vladavine ovih bezdušnika. Kukavičluk, poltronstvo i bijeda porobljenih radnika, potkupljenih studenata i nesretnih seljaka, čast malom broju njih koji su se borili protiv vlasti, biće primjer generacijama jednog sramnog perioda iz života našeg naroda. Volio bih da neka nova pokoljenja skinu ovu ljagu sa svoje zemlje, tako što će živjeti dostojanstveno i otmeno, zahvaljujući svom znanju, sposobnostima i kvalitetima, a ne tako što će se prodati ili poltronisati bijednicima koji nijesu vrijedni pomena. To je vizija zdravog društva, od kojeg smo mi toliko daleko da ćemo ga teško doživjeti, ali vjera u bolje sjutra znači da se to sjutra odnosi na naše potomke. Mi smo se već odavno obrukali i svi mi dobro znamo kakav smo narod, samo o tome ćutimo i lažemo i sebe i druge. Uvijek smo bili spremni da okaljamo i ponizimo druge, ali zato je naše dvorište postalo smetlište najgorih ljudskih osobina. Promjenom vlasti, uvođenjem zakona i velikim naporom na ozdravljenju nacije u moralnom, duhovnom i edukativnom smislu, trebaće godine da ova zemlja konačno oživi. Do tada, borba za slobodu ne smije stati, nipošto.