-Piše: Nebojša Vukanović
Neposredno uoči lokalnih izbora u Herceg Novom, generalni sekretar Dodikovog SNSD-a Luka Petrović potpisao je sporazum o saradnji sa Novom srpskom demokratijom. Svečanosti je prisustvovao i lider NSD Andrija Mandić, i na ovaj način poslije nedavnog razgovora Mandića sa Miloradom Dodikom u Banjaluci uspostavljena je konkretna saradnja između dvije stranke. Javnost u Republici Srpskoj je poprilično iznenađenja potezom Andrije Mandića, jer je poznato da je Milorad Dodik dugogodišnji blizak saradnik i prijatelj Mila Đukanovića. Upravo u Herceg Novom u proljeće 2006. godine Dodik je sa Milom ubjeđivao vodeće srpske privrednike da glasaju za nezavisnost Crne Gore na referendumu. Uvjeren sam da Mandić mnogo bolje od mene zna detalje tajnog sastanka Mila Đukanovića i Milorada Dodika u Titovoj vili u Igalu, na kome je Dodik kao premijer tražio od srpskih privrednika porijeklom iz Hercegovine da podrže Mila i nezavisnu Crnu Goru.
Koji su motivi da NSD potpisuje sporazum sa Dodikom, i kakvu korist od toga mogu imati Srbi u Crnoj Gori? Da li je logično boriti se protiv režima Mila Đukanovića, a praviti sporazume sa njegovim prijateljem, saradnikom i autokratom koji na isti način vlada Republikom Srpskom kao Milo Crnom Gorom. Milo i Mile su braća po oružju koji imaju iste mentore i metode vladanja. U nedostatku bilo kakvih rezultata na ekonomskom polju, Dodik se pokušava građanima lažno predstaviti kao veliki Srbin i zaštitnik srpstva na Balkanu, a nažalost Andrija Mandić i NSD su upali u njegovu zamku.
Znam da će mnogi u Crnoj Gori u to teško povjerovati, ali stepen sloboda i građanskih prava trenutno je mnogo veći u Crnoj Gori nego u Republici Srpskoj. Represija prema protivnicima vlasti u Republici Srpskoj je veća nego u Crnoj Gori, a razlika je samo u tome što Republika Srpska nije samostalna država već dio BiH pod patronatom stranaca, pa Dodik nema kontrolu nad tajnom policijom, vojskom i još nekim važnim polugama vlasti.
Za razliku od TV Crne Gore, na kojoj se mogu čuti stavovi opozicije, nedavno je od 31 minuta ukupnog trajanja Dnevnika javnog servisa Republike Srpske čak 28 minuta bilo posvećeno Miloradu Dodiku, što je kuriozitet i za Sjevernu Koreju. U centralnom Dnevniku RTRS-a redovno se emituju prilozi sa Dodikove slave ili čak svadbe na kojoj je Dodik jedan od svatova, a sve dnevne novine i većina medija su pod njegovom strogom kontrolom.
Više od 100.000 građana, skoro 10 odsto ukupnog stanovništva, napustilo je Republiku Srpsku u poslednjoj deceniji bježeći od represije, straha i siromaštva. Prosječna penzija u Srpskoj iznosi 160 eura, i ubjedljivo je najniža u Evropi, a nezaposlenost mladih je čak 67 odsto. Dodik je rasprodao prirodna bogatstva i udvostručio spoljni dug, koji trenutno premašuje 5,5 milijardi. Poput Mila Đukanovića, i Dodik pod patronatom svojih mentora sa Zapada zastupa pogubni neoliberalni koncept bespogovorno služeći MMF-u, Svjetskoj banci i drugim stranim kreditorima. Na taj način stanovništvo je podijeljeno u dvije kaste. Mali broj oligarha koncentrisao je 90 odsto bogatstva u svojim rukama dok većina građana živi ispod granice siromaštva i svakodnevno se bori za golo preživljavanje.
Svi članovi porodice Milorada Dodika, od brata, sina, kćerke i nevjeste, postali su multimilioneri i uspješni biznismeni zahvaljujući namještenim poslovima sa Vladom i kreditima državne Investiciono-razvojne banke. Bogatstvo i imovina porodice Dodik ne zaostaje za bogatstvom porodice Đukanović, a Dodikovi kumovi Mile Radišić i Budo Stanković su među najbogatijim građanima Srpske.
Izborni procesi u Republici Srpskoj i Crnoj Gori gotovo su identični, a to je i logično, jer SNSD i DPS imaju dugogodišnju saradnju. Svake godine stotine aktivista Dodikove stranke odlaze na obuku u Podgorici kako bi naučili nove metode manipulacija, zloupotreba i kontrole izbornih procesa. Gotovo da nema razlike u načinima ucjenjivanja i zastrašivanja građana, pravljenja baze sigurnih glasova, zloupotrebe javnih preduzeća i medija. I Milo i Mile tešku ekonomsku situaciju i katastrofalne rezultate svoje duge vladavine pokušavaju prikriti lažnim patriotizmom, samo što se Milo predstavlja kao veliki Crnogorac, pristalica NATO-a i protivnik Rusije dok se Mile pokušava predstaviti kao veliki Srbin i protivnik Zapada.
Zbog svega ovog mnogima u Srpskoj nije jasno zašto jedna od vodećih opozicionih i prosrpskih partija u Crnoj Gori potpisuje saradnju sa dugogodišnjim prijateljem Mila Đukanovića, i osobom koja je endemskom korupcijom i kriminalom uzdrmala same temelje Republike Srpske. Uvjereni smo da NSD neće imati nikakve koristi već samo štete od saradnje sa SNSD-om i Miloradom Dodikom, i da će vrijeme pokazati da je to bio pogrešan potez jedne od vodećih opozicionih partija u Crnoj Gori.