Odbrusi potpredsjednica Vlade Srbije Zorana Mihajlović zamjeniku predsjednika Vlade Rusije Dmitriju Rogozinu! „Da vodi računa o svojoj državi“, a mi Srbi ćemo da vodimo računa o svojoj, prevedeno na srpski – da ide tamo odakle je došao i da se više ovamo ne miješa! Gnjev ministarski izazvala je izjava Dmitrija Rogozina da „Srbija mora da bude oprezna kada je riječ o harmonizaciji svoje spoljne politike sa EU, jer bi u suprotnom mogla da bude suočena sa situacijom „Keln dva“. Rogozin to nije direktno rekao, ali je nagovijestio, i u Srbiji bi migranti, oni koje će nam EU svakako vratiti, a mi ih zbog harmonizacije spoljne politike sa EU moramo prihvatiti, mogli da počnu da na ulicama provociraju i napadaju srpske žene.
Opasno se dio beogradske političke čaršije uznemirio, ali, ne zbog moguće opasnosti da se Keln ponovi u Beogradu, već, koliko shvatam, zbog toga što je Rogozin upozorio Srbiju da bude oprezna u harmonizaciji svoje spoljne politike sa EU. Što se zamjenik ruskog premijera drznuo da dirne u odnose Srbije i svete Evropske unije, one pred kojom Srbija drhti u strahu da nam, zbog nekog našeg poteza, ne zatvore mukom otvorena poglavlja koja nas vode pravo u evropski raj!
Zaista, ne sporim pravo beogradskoj političkoj čaršiji opčinjenoj suncem i zvjezdicama Evropske unije da bude uznemirena i da živi u paničnom strahu od evropskih komesara. Pitam samo, a valjda na to imam pravo, šta bi se dogodilo da je kojim slučajem zamjenik ruskog premijera u Beogradu izjavio da „Rusija sada neće rušiti Vladu Srbije jer je zadovoljna kako radi“? Kakve bi reakcije užasnutih „branilaca Srbije“ tek ta izjava izazvala?
Čisto podsjećanja radi, a mi u Srbiji brzo zaboravljamo pa nije zgorega da se povremeno podsjetimo, američki ambasador u Srbiji Majkl Kirbi izgovorio je citiranu rečenicu, nema tome ni par mjeseci. Gospodin Kirbi tada nam je doslovce poručio da „SAD neće rušiti Vladu Srbije“, jer, što bi to „sada radili“, kad su zadovoljni „kako Vlada radi“. Koju nedjelju ranije, isti ambasador pozvao je Srbiju „da razmisli ko su njeni partneri, i koji su joj ideali“, podvukavši da „postoji jedna zajednička ideja koju EU zastupa, a to je ideja da sve zemlje članice EU imaju jake veze sa zemljama preko okeana“.
I, sve je to ambasador rekao, a da ga niko iz Srbije nije opomenuo, niti mu je poručio da se brine o svojoj zemlji, a mi ćemo o svojoj.
Zaključak može da izvede svako za sebe!
Ili je možda potpredsjednica Vlade Srbije opomenula američkog ambasadora da „vodi računa o svojoj zemlji“, a mi ćemo o svojoj, ali mi je njena izjava promakla?
Pitam zašto oni koji Rusiji danas, poslije jedne političke izjave, iznošenja stava te zemlje, poručuju da vodi računa o svojoj državi, a mi ćemo o svojoj, to Rusiji nisu poručili uoči ruskog veta u Savjetu bezbjednosti UN na rezoluciju o „genocidu o Srebrenici“? Što Rusiji ne rekoše da gleda svoja posla, a mi ćemo sami voditi računa o sebi, prije glasanja u Parizu o prijemu Kosova u Unesko? Ili nekima, možda, nije odgovaralo što se Rusija tada umiješala i pomogla nam? Ili smo možda sami zaustavili prijem Kosova u Unesko, bez pomoći Rusije? Ako jesmo, zašto su onda naši čelnici zahvaljivali Rusiji i Putinu i poslije Njujorka i poslije Pariza?
I pitanje za one koji Rusiju sada opominju da gleda svoja posla – da nije kojim slučajem Rogozin onomad sam, nepozvan došao u Srbiju, ili smo ga zvali suočeni sa odlukom Zagreba da nabavi lansirne rampe i balističke rakete u čijem je dometu Beograd? I, hoćemo li na hrvatsku prijetnju balističkim raketama odgovoriti samo sa ona četiri nova oklopna vozila što će ih Vojska Srbije dobiti ovih dana?
U stvari, Rusija i treba da gleda svoja posla, nama su sada daleko veći prijatelji oni koji su nam zemlju zasipali tonama osiromašenog uranijuma, prije 16 godina gradove nam rušili bombama, ubijali djecu…
U Srbiji prilike su takve! Rusiji od Srbije, s ljubavlju!wwwiskra.com
Autor: Zoran Šaponjić