Piše: Marina Jočić
Definitivno, protesti će uspjeti! Da vlast u to sumnja, ne bi povlačila poslednje kečeve iz rukava. I popove. Ali, kao svaki lopov, lažne. Karta koja je uvijek bila ravna najjačem adutu bile su podjele. Po bilo kom osnovu.
Zabrinuti zato što Demokratski front bez problema funkcioniše uprkos činjenici da u njemu zajedno funkcionišu Srbi, Crnogorci i ostali narodi, vlast igra na „specijalku“ – vjerske podjele. U tu svrhu je iz premijerove tajne fioke izvučen Nacrt zakona o vjerskim zajednicama kojim se crkva kojoj pripada najveći broj ljudi u Crnoj Gori stavlja u potčinjen položaj režimu, znajući da će time da izazovu u najmanju ruku nezadovoljstvo naroda. Kako za dvadeset sedam godina vlast ne nađe drugi trenutak da potegne ovo pitanje, nego baš sada, uoči protesta. U ovakvoj ekonomskoj i političkoj situaciji nema nacrta zakona kako smanjiti nezaposlenost, kako poboljšati položaj radnika, kako od neuspješnih investitora vratiti fabrike, hotele... Ne, u ovom trenutku je najvažaniji zakon o vjerskim zajednicama.
A nacrt pomenutog zakona je jako ozbiljno pravljen.
Zamišljen je tako da prilikom biranja naslednika stolice Svetog Petra Cetinjskog kandidat ide na poklonjenje Milu. Nije bitno koje je vjeroispovijesti. Važno da je pouzdan i spreman na saradnju, posebno sa tajnim službama. Premijer bi makar do 2060. godine imenovao vjerskog poglavara, kao, recimo, ministra poljoprivrede. Kada se ova mala formalnost riješi, u Cetinjski manastir, pored ćivota Svetog Petra Cetinjskog treba postaviti Steva Vučinića sa registar kasom da se kod njega plaća prilog crkvi. Ostrog, slava mu i milost, mogao bi da zaposjedne, recimo, Rajko Cerović i da lupa pečate na paragon blokove svim priložnicima, kako bi imali potvrdu da su od Sveca nešto molili. Tu bi, prema specijalnom zakonu, trebalo odvojiti tarifu za molitve, jedna za zdravlje, druga za potomstvo, treća za pokoj duše... Rajko bi to uredno bilježio, naplaćivao i vraćao kusur. Miraš bi bio zadužen za popis crkvene imovine, a svoje bilješke bi dostavljao ministru turizma zaduženom za urbanizam, Gvozdenoviću, koji bi crkvenu imovinu dijelio po modelu Budve, kako je to, uostalom, i dosad činio. Premijer bi konačno odahnuo, jer bi se državna kasa ubrzano punila kao kasica prasica, a on kao provjereni stručnjak za kase to bi pretvorio u državne garancije svojim bjelosvjetskim prijateljima - propalicama. Tu bi bilo mnogo mjesta i za djelovanje države. Za Božić bi mogao da se proglasi Milov rođendan, a za Vaskrs rođendan prestolonaslednika. Specijalno bi se slavio Sabor Svetog Svetozara podvižnika, ali i sveti Duško Marković od mojkovačke Tare.
Post i molitva bi bili nepoželjni u postojećim kanonskim okvirima, jer ko je bog i batina u Crnoj Gori i kome se moliti ako ne Milu?! Pitanje posta je takođe suvišno i dekretom bi bio ukinut taj kanon, jer zašto postiti po nekim pravilima kad narod i onako posti, spontano, zbog nedostatka posla, odnosno novca... Vjenčanje bi ostalo sveta tajna, jer će po pravilima Suada Numanovića u crkvama i džamijama biti vjenčavani i istopolni parovi.
I tako dalje...
Besmislenosti Nacrta zakona o vjerskim zajednicama se ne nazire kraj, i zbog toga je očigledno koja mu je namjena.
Po procjeni režima, treba izazvati nemire, ne treba prezati ni od građanskog rata samo da se spriječe protesti. Dokazao je to i incident u Bijelom Polju kada je za dlaku izbjegnuto krvoproliće. Ministar Numanović je na skup Srpske pravoslavne crkve doveo raščinjenog i od crkve odbačenog Miraša Dedejića kako bi izazvao nemire. Ni krv nije previsoka cijena da se ne bi prekinula pljačka režima Mila Đukanovića.
Ko će za prljave poslove biti sledeći put određen, nije ni bitno.
Važno je da se ne slomi Milova kasica prasica. A slomiće se u paramparčad, jer je Demokratski front apsolutno spreman na sve izazove.