Gdje god je radio bilo je to uspješno. Miodrag Radulović svoj posao sada radi perfketno i u Libanu, a jedini je crnogorski trener koji u inostranstvu sa klupe predvodi jedan nacionalni tim. Njegova ekipa trenutno se nalazi u kvalifikacijama za Azijski kup, a nakon pobjede protiv Malezije, situacija je takva da je Liban na korak od velikog plasmana.
– U ovoj grupi, koja nije nimalo laka, imamo daleka putovanja, kao što su Sjeverna Koreja, Malezija, Hong Kong. Prošlu godinu smo igrali prijateljske utakmice, stvarili smo novi tim. Ove prve utakmice u kvalifikacijama pokazale su da smo na pravom putu. Promijenio sam više od deset igrača, potpuno se promijenila fizionomija, ekipa je podmlađena... Za sada je sve to u najboljem redu i već petnaest mjeseci nemamo poraza. To je i za veće selekcije velika stvar, a kamoli za Liban, koji nije velika sila u fudbalu i koji do sada kroz kvalifikacije nikad nije otišao na neko takmičenje – rekao je za „Dan” Miodrag Radulović.
Dosta azijskih selekcija ima u svojim redovima strance, ali takav slučaj nije sa Libanom.
– U reprezentaciji su sve Libanci. Liban je velika dijaspora, 15 miliona ih ima van granica države, jednostavno ima ih svugdje po svijetu. Meni je trebalo malo vremena da vidim gdje ko igra, tako da u ekipi imam igrače od Norveške do Amerike. Ranije sam imao i velike zvijezde poput Rodea Antara i Jusufa Muhameda, koji su igrali za Salcburg i Hamburg. Oni su se oprostili od fudbala, a na njihovo mjesto došli su mlađi igrači. Imam par fudbalera koji igraju u Evropi, tačnije u drugim ligama Norveške, Švedske i Njemačke, ima onih koji igraju Prvoj ligi Bugarske, dvojicu iz Irana, jednog u Emiratima i jednog u Kanzas sitiju. Ostali su svi iz domaće lige, tako da sam napravio miks, pola-pola. Nešto slično kao naša reprezentacija.
Da li je porasla euforija posle dobrih rezultata?
-Pa, jeste, jer smo posle dva kola ubjedljivo prvi u grupi i velika bi stvar bila da se plasiramo na kontinentalno takmičenje. Najbolje je bilo po povratku iz Malezije, kada su nas navijači dočekali na aerodomu, čestitali nam na uspjehu... Velika stvar su dvije pobjede za samopouzdanje i za lakši nastavak kvalifikacija. Ali, tek sad nailaze prave stvari. Imamo gostovanje u Pjong Jangu, po svemu ovome što se dešava jedno zaista teško gostovanje. Do sjevernokorejske prestonice se leti samo sa jednog aerodroma u Kini, moramo da mijenjamo tri-četiri aviona da bi stigli na odredište. Imamo tamo utakmicu i poslije revanš u oktobru. Potom nas očekuje gostovanje u Hong Kongu, a na kraju u martu Malezija kući. Po nekoj mojoj računici, za plasman će nam biti dovoljno četiri boda, ali kao i do sada mi ćemo se spremati za utakmicu po utakmicu. To je najbolji model, jer to nije liga, ono što imaš imaš, treba da se spremiš za svaku utakmicu posebno, da dobro skeniraš protivnika i odabereš najbolje igrače. To smo pokazali u prva dva kola.
Kada ste došli na kormilo Libana, da li ste očekivali da se možete plasirati na jedno veliko takmičenje?
– Za mene to bio izazov. Kada sam prihvatio Liban, imao sam produžen ugovor u Kuvajtu. Taj izazov za mene je bio velika stvar da budem prvi koji je odveo Liban na jedno veliko takmičenje. Nekako me u karijeri prati to da budem prvi koji radi neke stvari. Kod nas prvi koji je kvalifikovao jednu selekciju u elitno takmičenje, prvi sam Crnogorac koji je sa Budućnošću osvojio titulu. Onda sam bio prvi koji je radio u Azisjkoj Ligi šampiona i tako me to prati. Nisam, iskren da budem, mislio da možemo da napravimo ovako dobru seriju rezultata. Petnaest mjeseci smo bez poraza, to je stvarno impozantno, to bi za Njemačku, Englesku ili Italiju bila velika stvar, a ne za mali Liban. Ali, kažem, na dobrom smo putu, ali treba ostati na zemlji.
Kakav je kvalitet fudbala u Libanu i možeš li ga uporediti sa Crnogorskom ligom?
– Savez je dobro organizovan, imamo dva državna stadiona na kojima igra reprezentacija. Pogotovo je impozantan ovaj koji prima 55.000, ali je domaća liga na slabom nivou. Dovode strance, ali su uslovi u kojima timovi rade loši. Postoje terene na kojima se trenira preko nedjelje, ali samo tri se koriste za igranje utakmica. Infrastruktura nije dobra, podloge nisu brze i onda reprezentacija ima problem kada ide da igra sa Korejom, Tajlandom, Kuvajtom... Ali, talentovana su nacija, a odavde ode svake godine po četiri-pet igrača u jače lige – istakao je Radulović.
Radulović pomno prati igre i rezultate najbolje crnogorske reprezentacije.
– Stvarno sam ponosan posle svega što sam vidio. Crna Gora je na pravom putu iz više razloga, ne samo to što smo drugi u grupi, nego što vidimo da je ovo jedan tim koji ima perspektivu i može da igra dva ciklusa zajedno. Svaka čast stručnom štabu i igračima na rezultatima. Ja se iskreno nadam da ćemo makar izboriti baraž, jer bi bila velika stvar. Uz to, koristim svaku priliku da pratim dešavanja u domaćoj ligi.
Za sadašnjeg selektora Ljubišu Tumbakovića, Radulović ima samo riječi hvale.
– To je čovjek koji je pun iskustva, čovjek koji je radio na svim kontinentima i vodio razne klubove. Pokazalo se da je dobar organizator i stvarno je pun pogodak. Ovo što je uradio je za svako poštovanje – rekao je Radulović.
D.Panić
U planu meč sa Crnom Gorom
Razmišljate li da dovedete selekciju Libana u Podgoricu?
– Bilo je priča ranije, nisu nam se pogodili termini, ali svakako u perspektivi imamo želju da gostujemo ovdje ili da mi ugostimo Crnu Goru. Liban je zemlja Bliskog istoka koja je najbliža Evropi tako da hoćemo malo da izmiksamo ovaj evropski i azijski mentalitet. Takav stil igraju igrači svuda po Evropi, taj pola-pola stil im donosi rezultat, tako da bi uskoro trebalo očekivati meč ovdje ili Crnu Goru tamo – rekao je Radulović.