HERCEG NOVI - Kada je 1. jula 2009. godine, tačno u ponoć, otkrivena bista čuvenog hercegnovskog dimnjačara
Rudolfa Karužića Njunja, kao metafore svih oriđinala grada, na način što je
Zoro Martineti, član kultne grupe Egzodusi i jedini registrovani dimnjačar u Herceg Novom, na trubi odsvirao kompoziciju „Mama Huanita”, Njunjovu omiljenu pjesmu, niko nije slutio da će baš on, nakon Sat kule, biti najslikaniji motiv grada.
Isto tako, nakon čitavih rijeka turista koje su prolazeći kraj omalenog Njunja, izlivenog u prirodnoj veličini, za prizivanje sreće znale mu trljati nos ili dugme, te nerijetko u ruke stavljati bukete cvijeća, ama baš niko nije ni slutio, da će jednom i hirurška maska završiti i na njegovom licu.
Epidemija virusa korona u Crnoj Gori uzima danak, a situacija u Herceg Novom je više nego zabrinjavajuća. Ipak, Novljani se nadaju da će svemu ovome brzo doći kraj i da će se nakon godinu života po novim pravilima, sve vratiti u normalu. Ističu da je nošenje maske, pranje ruku i držanje socijalne distance ono što nam nadlženi preporučuju kako bi od korone zaštitili i sebe i druge, ono što treba poštovati, te da stoga ni ne čudi što se maska našla i na licu, bisti, najomiljenijeg hercegnovskog orđinala.
- Želimo da vjerujemo, da stavljanjem maske na lice, makar i željezno, nekoga ko je simbol sreće, ali i nekoga ko je izistinski donosio sreću u domove Novljana, poslata poruka, da će i ovoj pošasti doći kraj, baš kao i svakoj, te da će se nedaća zvati juče, a sjutra, srećom. Da će ulice i pjace ponovo vrviti od života, te krenuti đirade (šetnje) i škerci (šale)- ističu građani Herceg Novog.
Podsjetićemo, da je ideja da Njunjova bista bude postavljena u centru grada potekla od Agencije za izgradnju i razvoj Herceg Novog, te da je ariktekta
Slobodan Popović, njen tadašnji direktor, objasnio da je osnovni motiv bio da lik čuvenog novskog dimnjačara personifikuje sve oriđinale grada u najpozitivnijem smislu.
Novi je nekada imao preko 30 oriđinala, ali je njih desetak, ostavilo najupečatljivija sjećanja o nekom boljem gradu i vremenu, kojih više nema.
Njunjo je bio jedan od, u to vrijeme rijetkih osoba, koje su imale vizit kartu, a kojom je redovno svojim sugrađanima čestitao Novu godinu.
K.M.
Anegdote se prepričavaju Za Rudolfa Karužića Njunja vezane su mnogobrojne angdote, koje se i danas prepričavaju i prenose mladim naraštajima. Jedna od najčešće prepričavanih je ona, kada su ga stanovnici jednog solitera angažovali da im očisti dimnjake, što je on uredno naplatio. Sjutradan, kada se to pročulo, Novljani su komentarisali pred Njunjom, kako su mogli uopšte angažovati nekog na takvom poslu, kada soliteri nemaju dimnjake, na šta je on odgovorio: „Nisam ja kriv, što im nisu napravili dimnjake“.
)){kind=small}
