<strong>KOTOR – Radionica „NVO kao mogući upravljači prirodnom i kulturnom baštinom?” okupila je u prostoru Kulturnog centra „Nikola Đurković” predstavnike civilnog sektora iz regiona, koji su razmijenili iskustva na primjerima upravljanja zaštićenim područjima. Ornitolog
Borut Mozetič iz NVO Društvo za posmatranje i proučavanje ptica Slovenije, predstavio je iskustva ove nevladine organizacije koja upravlja zaštićenim prirodnim područjem Škocijanskog zatoka pored Kopra, čiji je on stručni vođa rezervata. Učesnicima je to bio lijep primjer i motiv da se slična inicijativa pokrene u Crnoj Gori da članovi nevladinih organizacija dobiju ideju da uđu u neke pregovore sa državom u vezi upravljanja nekim od zaštićenih područja. Mreža zaštićenih područja Evropske unije „Natura 2000” obavezuje državu koja uđe u Uniju da svoja područja proglasi po tim normama.
– Kada neka država ima takav bogat biodiverzitet, u razmaku od 200 kilometra možeš sa planine da dođeš na obalu, to su datosti koje treba očuvati. Zato je sad veoma značajno da se napravi balans između ekonomskih interesa i očuvanja prirode. Ljudi moraju živjeti i od prirode i od okoline, svi smo mi dio te cjeline, i ako sve uništiš, prekinućeš kopču sa samim sobom. Recimo močvare su građevine prirode – tu su bazeni za vodu, za akumulacije, močvare su te koje štite okolinu kada su poplave. Ako ti sve zabetoniraš, ako sve rijeke regulišeš i poravnaš vodotoke, onda imaš poplave i imaš probleme – kaže Mozetič za „Dan”.
Biljana Gligorić iz NVO Ekspedicijo naglasila je da su u Crnoj Gori određena potencijalna područja, među kojima su i tivatska Solila, koja su pomenuta kao pozitivan primjer saradnje između Morskog dobra, Centra za posmatranje i istraživanje ptica i Opštine Tivat.
– Imamo mnogo lokaliteta kojima je odavno trebalo da se upravlja mnogo bolje, od lokaliteta Zaštićenog područja Kotora, koje je jedan od drastičnijh primjera devastacije i ubrzanog gubljenja vrijednosti, do prirodnih lokaliteta, među kojima je najugroženija i Ada Bojana, ali i ulcinjska Solana, Buljarica, Šasko jezero... Dobro je da još nismo ušli u fazu da se ta mjesta vraćaju u prvobitno stanje – kazala je Gligorićeva i dodala da je potrebno da se provjeri upravljač za Kotorske bedeme, za austrijske tvrđave, brojne neiskorišćene objekte, od kojih cijela zajednica može imati koristi.
Aleksandra Ivanović, koja rukovodi Službom za održivi razvoj JP Morsko dobro, istakla je da se u zoni Morskog dobra nalaze 22 zaštićena objekta prirode, od čega su 20 plaže, zaštićene 1968. godine. Od tada do danas, rekla je, desile su se brojne promjene, zbog čega je neophodno izvršiti reviziju zahtjeva upravljanja.
– Prije mjesec dana Agencija za životnu sredinu je pokrenula reviziju tih područja, nadam se da će nakon toga dobiti smjernice za rad. U tom smislu izazov nam je zaštita dina na području Velike plaže, u čijem zaleđu se nalaze određena područja gdje raste halofitna vegetacija (rijetke vrste biljaka koje mogu da žive u slanim podlogama na Adi i na Velikoj plaži). Dine su, takođe, značajne kao regulatori pješčanog nanosa na plažama, zato je značajno njihovo očuvanje i mi smo ta područja ogradili, napravili smo prilaze plažama pasarelama iznad dina, kako se one ne bi uništavale, da se ne bi pravio parking prostor i slično – kaže Ivanovićeva, koja je iznijela pozitivno iskustvo upravljanja zaštićenim područjem tivatska Solila.
Radionicu su organizovale NVO Expeditio Kotor i NVO „Napredak” Gornja Lastva u sklopu projekta StroNGO, čiji je cilj da se doprinese razvoju snažnijeg civilnog društva u Boki kotorskoj.
M.D.P.
)){kind=small}
