Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
76 abortusa jer su bile djevojčice * Šaranoviću pozlilo, sjednica prekinuta * Tužilaštvu sumnjive samo donacije DF-a * Sveštenici moraju da polažu crnogorski * 76 abortusa jer su bile djevojčice * Pogled kroz dvogled * Igre ispraznog
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 14-02-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Luiđ Škrelja:
– Politički život neće stati zbog nenadležnog suda i Gorana Đurovića.

Vic Dana :)

Šta se desi policajcu kada pojede komarca?
– Ima više mozga u stomaku, nego u glavi.

Zaustavi policajac vozača:
– Da li ste nešto popili?
– Popio sam jedan kapućino.
Policajac sumnjičavo vrti glavom i pita:
– A da nisu ipak bila dva-tri kapućina?

Saobraćajac u kontroli kaže Cigi vozaču kog je zaustavio:
– Ovo što Vi vozite ne može se nazvati automobilom!
Ciga mu odgovori:
–Da, znam, zato i nemam vozačku dozvolu!

– Halo, policija, moj komšija valja travu!
– A koliko je paketić?
– Hiljadarka.
– Skupo, ne kupuj od njega!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

 
Regioni - datum: 2018-02-13 LIJEVI GRNČAR OSTAJE BEZ STANOVNIKA, MILETA IVANOVIĆ OCJENJUJE
Ivanović pokazuje kako mu je rijeka uništila imanje Selo nestaje sa mape živih Brzo će naše selo ostati bez mještana jer se već sada sakupljamo samo na sahranama, a ne na svadbama i veseljima kao u neka srećnija vremena. U osnovnoj školi od djece sada možete čuti samo priču o putu za Ameriku i sve se svodi na odlazak iz rodnog kraja. Tužno, konstatuje Ivanović i dodaje da je od nekadašnjih četrdesetak stalno naseljenih kuća u Lijevom Grnčaru ostalo samo deset
Dan - novi portal
GU­SI­NjE – Se­la na pro­sto­ru gu­sinj­ske op­šti­ne do­ži­vlja­va­ju su­mor­nu sud­bi­nu, a sve su pri­li­ke da će po­je­di­na u sko­ri­joj bu­duć­no­sti ne­sta­ti sa ma­pe ži­vih. Jed­no od ta­kvih je i se­lo Li­je­vi Gr­čar, smje­šte­no ne­po­sred­no uz gra­ni­cu sa Al­ba­ni­jom. U ovom se­lu dim se di­mi iz sve­ga de­se­tak odža­ka, a u ku­ća­ma su uglav­nom vre­me­šni­ji lju­di, jer su mla­di oti­šli tra­že­ći bo­lje i sreć­ni­je mje­sto za ži­vot. Je­dan od ži­te­lja Li­je­vog Grn­ča­ra je i pro­fe­sor u pen­zi­ji Mi­le­ta Iva­no­vić. On u se­lu, uda­lje­nom ne­pu­nih sto­ti­nak me­ta­ra od gra­ni­ce, obi­ta­va sa su­pru­gom i če­tvo­ro dje­ce (tri stu­den­ta i je­dan sred­njo­ško­lac). Iva­no­vić ža­li što Li­je­vi Grn­čar iz­gle­da su­mor­no i za ta­kvo sta­nje kri­vi dr­žav­nu, ali i op­štin­sku vlast.
– Kao ži­telj ovog di­je­la Grn­ča­ra, gle­da­ju­ći na­šu ukup­nu si­tu­a­ci­ju, mo­gu re­ći da smo u ovih tri­de­se­tak go­di­na ži­vo­ta pod ovom vla­šću iz­gu­bi­li svi. Zna­ju­ći ka­kva je ov­dje plod­nost i po­god­nost za ži­vot, ali pod ne­kom na­rod­nom vla­šću, cio ovaj kraj po­di­gao bi se iz pe­pe­la, a ova­ko je na pu­tu pre­ma smrt­nom is­ho­di­štu. Još uvi­jek je do­bro zna­no ka­ko je ovaj kraj po­ljo­pri­vred­nim pro­iz­vo­di­ma (krom­pir, ži­to, pa­sulj, luk...) hra­nio Cr­nu Go­ru is­klju­či­vo za­slu­gom ta­da­šnjeg uprav­ni­ka gu­sinj­ske Ze­mljo­rad­nič­ke za­dru­ge Sa­dri­je Ho­ta, ko­ji je sa tom za­dru­gom ta­da bo­lje po­slo­vao ne­go sad op­šti­ne Gu­si­nje i Plav za­jed­no. Svi po­ljo­pri­vred­ni pro­iz­vo­di, me­so, vo­će, bi­lje i lje­ko­bi­lje ot­ku­plji­va­ni su od na­ro­da. Od to­ga se do­bro ži­vje­lo, đa­ci se ško­lo­va­li i na­rod znao za­šta ra­di i bio za­do­vo­ljan – is­ti­če Iva­no­vić i do­da­je da je od ne­ka­da­šnjih če­tr­de­se­tak stal­no na­se­lje­nih ku­ća u Li­je­vom Grn­ča­ru osta­lo sa­mo de­set. Po­je­di­ni, ka­že Iva­no­vić, još uvi­jek na­vra­te to­kom lje­ta, ali i to se sve re­đe de­ša­va. U se­lu, pri­ča Iva­no­vić, ima de­se­tak ne­že­nja ko­ji su pre­šli pe­de­se­tu, i to­li­ko njih ko­ji su mla­đi, ko­ji se pri ova­kvim uslo­vi­ma ži­vo­ta ne mo­gu ože­ni­ti. Do sko­ro su, ka­že, ne­ki ima­li sre­će da se ože­ne dje­voj­ka­ma iz Al­ba­ni­je, ali je sa­da i ta­mo dru­ga­či­ja sli­ka, po­ne­sta­lo je i dje­vo­ja­ka a i vi­dje­le su da ni ov­dje ni­šta ni­je bo­lje, pa što da idu iz zla u go­re.
– Ka­da se sve po­gle­da i sa­gle­da ni­je te­ško za­klju­či­ti da ov­dje ži­vot umi­re. Br­zo će na­še se­lo osta­ti bez mje­šta­na jer se već sa­da sa­ku­plja­mo sa­mo na sa­hra­na­ma, a ne na svad­ba­ma i ve­se­lji­ma kao u ne­ka sreć­ni­ja vre­me­na. U osnov­noj ško­li od dje­ce sa­da mo­že­te ču­ti sa­mo pri­ču o pu­tu za Ame­ri­ku i sve se svo­di na od­la­zak iz rod­nog kra­ja. Tu­žno! A či­ni­lo nam se sa­mo da se odvo­ji­mo od Pla­va i sve će nam pro­cvje­ta­ti. Svi li­stom smo bi­li za po­vra­ćaj te svo­je op­šti­ne, ali ka­da to bi, sve str­mo­gla­vo kre­nu u pro­va­li­ju. Uhlje­bi­še u Op­šti­ni ne­ko­li­ke po­ro­di­ce iz DPS-a i BS-a, sa­da i SD-a, bez ijed­nog pra­vo­slav­ca, iako i mi ima­mo fa­kul­tet­ski obra­zo­va­nih sa di­plo­ma­ma do­bi­je­nim na zna­nje a ne ku­plje­nim, ali dža­ba. Nad­le­žni to zna­ju ali ne­će da uzmu u raz­ma­tra­nje – ka­te­go­ri­čan je Iva­no­vić, ko­ji ima za­mjer­ke i na od­nos Op­šti­ne i dr­ža­ve pre­ma sop­stve­noj, a i pri­vat­noj imo­vi­ni duž ri­je­ke Grn­čar. Ne­re­gu­li­sa­no­šću oba­la, u po­plav­nim pe­ri­o­di­ma gra­ni­ca se ka­že po­mje­ra na šte­tu dr­ža­ve, a pri­vat­na imo­vi­na duž ko­ri­ta ri­je­ke ošte­ću­je ili ne­sta­ju hek­tri li­va­da i voć­nja­ka.
– Ri­je­ka Grn­čar fak­tič­ki se uko­ri­ti­la na mo­joj imo­vi­ni na ko­ju pla­ćam po­rez, ali ko­ju zbog ošte­će­nja ne mo­gu ko­ri­sti­ti. Vo­da mi je od­ni­je­la ili one­mo­gu­ći­la za ob­ra­du oko hek­tar imo­vi­ne, sa pro­sto­rom od oko 280 sad­ni­ca vo­ća.
Pro­šle go­di­ne bi­la je an­ga­žo­va­na in­ži­nje­rij­ska je­di­ni­ca Voj­ske Cr­ne Go­re, sa za­dat­kom re­gu­la­ci­je oba­lo­u­tvr­de ri­je­ke Grn­čar. Oni su do­sta do­bro to ura­di­li, ali ni­je­su slu­ša­li mo­je su­ge­sti­je i sa pr­vim po­pla­va­ma po­ka­za­li su se lo­ši efek­ti. Kra­jem go­di­ne iz­vo­đe­ni su ra­do­vi na istom mje­stu. Op­šti­na je an­ga­žo­va­la iz­vo­đa­ča ra­do­va ali po­pla­ve su po­no­vo uči­ni­le svo­je. Me­ni je na­pra­vljen ha­os i ko­li­ko god ja imao ra­zu­mi­je­va­nja da su to pri­rod­ne ne­po­go­de, po­ći ću u Op­šti­nu da raz­go­va­ram sa pred­sjed­ni­com, a on­da da po­kre­nem i sud­ski po­stu­pak jer se ovo vi­še ne mo­že tr­pje­ti. Op­šti­na iz­da­je kon­ce­si­je za va­đe­nje šljun­ka iz ri­je­ke, iako je Mi­ni­star­stva po­ljo­pri­vre­de to za­bra­ni­lo, što je je­dan od glav­nih raz­lo­ga po­pla­va – na­gla­ša­va Iva­no­vić.
I Sa­va Bo­jo­vić, po­zna­ti sto­čar sa ovog pro­sto­ra, ogor­čen je na od­nos vla­sti pre­ma se­lu, po­go­to­vo pla­ni­ni.
– Sva­šta nam je obe­ća­va­no u oči svih iz­bo­ra, a ni­kad ni­šta ni­je ura­đe­no. Pri­ča­lo se o raz­vo­ju po­ljo­pri­vre­de i sto­čar­stva, po­mo­ći u ovo­me ili ono­me, ali obe­ća­nje lu­dom ra­do­va­nje. Jed­nom obe­ća­še da će nam pro­bi­ti put do pla­ni­ne Li­po­vi­ce, gdje iz­di­že­mo lje­ti sa sto­kom, pa ni od tog ni­šta. Sve u sve­mu, o raz­vo­ju sto­čar­stva mo­že se sa­mo sa­nja­ti – ka­že Bo­jo­vić.
Nje­gov si­no­vac La­o­nid, mla­di po­ljo­pri­vred­nik ko­ji je u se­lu za­sno­vao po­ro­di­cu, ka­že da je bio ri­je­šen da tu ži­vi, ali da se sa­da pre­i­spi­tu­je da li je po­stu­pio is­prav­no.
– Po­kre­nuo sam po­ljo­pri­vred­nu pro­iz­vod­nju vi­še kul­tu­ra, ali mu­ku mu­čim sa pro­da­jom pro­iz­vo­da ko­je je­di­no mo­gu da pro­dam na pi­ja­ca­ma. For­mi­rao sam po­ro­di­cu, ri­je­šio da osta­nem tu, ali se pi­tam šta i ka­ko kad se ži­vi u ne­iz­vje­sno­sti. Uz me­ha­ni­za­ci­ju, naj­bit­ni­je je ri­je­ši­ti si­stem za na­vod­nja­va­nje, for­mi­ra­ti i osi­gu­ra­ti sta­bil­ne ci­je­ne pro­iz­vo­da i or­ga­ni­zo­va­ti si­gu­ran ot­kup, da čo­vjek zna svo­ju ra­ču­ni­cu, ne sa­mo pri­ča­ti o po­spje­še­nju raz­vo­ja se­la i po­ljo­pri­vre­de, a uvo­zom ubi­ja­ti na­še pro­iz­vo­de i ci­je­ne i do­vo­di­ti nas u is­ku­še­nje šta da ra­di­mo, mo­žda i da od­u­sta­je­mo od za­po­če­tih po­slo­va – ka­že ovaj mla­di po­ljo­pri­vred­ni pro­iz­vo­đač.N.V.


Rje­še­nje je ula­ga­ti u tu­ri­zam i po­ljo­pri­vre­du

Iva­no­vić po­ru­ču­je da što se ti­če raz­vo­ja op­šti­ne ili kra­ja, da tu ne­ma pu­no fi­lo­zo­fi­je, da se tre­ba uzda­ti i raz­vi­ja­ti ono što se ima, a to su po­ljo­pri­vre­da i tu­ri­zam. Ne­ka­da se od po­ljo­pri­vre­de ka­že po­sti­za­lo sve, do­bro se ži­vje­lo, do­če­ki­va­li dru­go­vi i pri­ja­te­lji, ško­lo­va­lo i sti­za­lo od­go­vo­ri­ti svim po­tre­ba­ma, pa pi­ta za­što to ni­je i da­nas i ko je kriv što je si­tu­a­ci­ja ta­kva.
– Ima­mo po­ten­ci­ja­le i uslo­ve za po­ljo­pri­vre­du i tu­ri­zam, gdje bi tre­ba­lo da pred­nja­či Na­ci­o­nal­ni park Pro­kle­ti­je. Po­ru­ču­jem ovi­ma na vla­sti da sta­nu pred ogle­da­lo i upi­ta­ju se šta to oni ra­de i šta su ura­di­li za ovih 30 go­di­na. Put kroz Al­ba­ni­ju pri­bli­žio nam je Pod­go­ri­cu, ali sa na­še stra­ne od Gra­bo­na pre­ma Pod­go­ri­ci ni da se mak­ne, dok su Al­ban­ci kroz Al­ba­ni­ju sve za­vr­ši­li. Pi­tam se ko je za to kriv i do­kle će ovaj na­rod da tr­pi i ću­ti – ka­že Mi­le­ta Iva­no­vić.

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"