ULCINj - Naselje Kruče, u kome je nakon obilnih padavina prije desetak dana proradilo nezapamćeno klizište, još uvijek je nestabilno područje u kome je barem zasad normalan život praktično nemoguć. U to se uvjerila i ekipa „Dana“ koja je juče posjetila nekada vrlo aktraktivnu vikend lokaciju na samoj granici između opština Bar i Ulcinj. Mjesto na kome su se, koliko do juče, nudile na prodaju atraktivne kuće i i vile sada je sablasno pusto. Na samom ulazu u naselje put je potonuo skoro dva metra, a postavljena policijska traka opominje je da je dalje kretanje zabranjeno i može biti opasno. Zašto, vidljivo je već nakon prvih desetak metara. Potonule ulice po nekoliko metara, urušene kuće i bazeni, ogromni i duboki krateri svjedoče o strahovitom pomjeranju tla. Velika je sreća da u momentu kada je obilna kiša pokrenula eroziju tla niko nije povrijeđen, ali je materijalna šteta ogromna i trebaće dosta vremena da se procjeni. Mnogi objekti nisu više za stanovanje. Iako nisu srušeni nakrivljeni su i praktično je u njima nemoguće boraviti.
Dok hodamo pustim ulicama ćutimo, i u nevjerici gledamo. Turobnu tišinu remeti samo zvuk fotoaparata kolege Srđana Boljevića, koji je pažljivo bilježi katastrofalne razmjere erozije, koja je potpuno ili ozbiljno oštetila najmanje desetak kuća, a još tridesetak ih je u opasnosti. Čitav jedan pojas klizi prema moru.
Taman kada smo se spremali da napustimo naselje, začuli smo glasove i na samom kraju klizišta koje je zahavatilo oko 200 dužnih metara prostora, primjećujemo nekoliko mještana, koji su izvodili radove na jednom od mnogih srušenih objekata. Pomalo iznenađeni kada su nas primjetili, pitaju jesmo li iz lokalne uprave, ili smo novinari.
- Novinari smo, gotovo uglas odgovaramo.
- Slabo nas ko obilazi, kaže nam stariji čovjek dodajući da se zove Mirko Kuzman i da je iz Novog Sada.
- Ovo je moja vikendica. Oštećena je u klizištu pa smo evo počeli da ponešto popravljamo. Armiramo jedan zid da učvrstimo objekat koliko je i ako je moguće. A šta drugo da radimo. Moramo sami, kada nikoga nema da nam pomogne. Bili su opštinari, obišli naselje nešto fotografisali i otišli. Rekli nam samo da nije bezbjedno da ovdje boravimo. Jednu noć ovdje nismo spavali, ali smo se opet vratili. Ne možemo sve ovo što smo godinama sticali i gradili tek tako da ostavimo. Da nam barem hoće puteve popraviti. Ljudi bi se vratili da spasavaju što se spasiti može - priča Kuzman, i podsjeća da su mještani svojevremeno sami pravili puteve i dovodili struju. Njegova supruga Nevenka pristaje da nam pokaže oštećene kuće u komšiliku. Objašnjava nam gdje se šta nalazilo i kako je izgledalo prije aktiviranja klizišta. Kaže da se još uvijek plaši ponovnog klizanja tla.
- Kad vidite kuću koja se nakrivila i kratere na sve strane, nije svejedno zanoćiti ovdje. Ipak, navikavamo se nekako. Istina ima ljudi koji nas zovu da prenoćimo kod njih. Policajac Mirsad Karastanović stalo nam nudi smještaj. Kod njega smo i boravili prvu noć kada je bilo najstrašnije. Ipak, odlučili smo da budemo ovdje pa šta nam Bog da - kaže Nevenka.
U razgovor se uključuje i Savo Drinić, takođe iz Novog Sada. Došao je da pomogne komšijama. Iako već u godinama, zasukao je rukave i šaluje novi zid, jer je stari nepredvidiva prirodna sila u trenu srušila prije nedjelju dana. Dok odlaže alat pokazuje nam svoju vikendicu koja nije oštećena.
- Ja sam imao sreće, ako se nakon svega što se desilo,to može tako reći. Ipak, nisam siguran da li bi neko novo pomjeranje tla zahvatilo moj objekat. Ko to može znati. Sve je proklizalo kao na ledu. Prije desetak dana sve je bilo u redu. Bilo je dosta ljudi u kućama ali čim se zemljište pokrenulo većina ih se sklonila zbog bezbjednosti. Ja sam ovdje tridesetak godina i do prije dvije godine nije bilo sličnih problema. Mnogi koji ovdje imaju kuće stalno nas zovu i interesuju se kakva je situacija. Kažem im da se stanje stabilizovalo ali nema struje, putevi su u prekidu, a nema nikakvih naznaka hoće li nam neko pomoći. Nadležni iz Opštine kažu da sada ne mogu ništa uraditi. Dođu samo kada treba da naplate porez - ogorčen je Drinić.
Na naše pitanje da li je, kada je gradio kuću, znao da je lokalitet Kruča potencijalno erozivno područje, odmahuje glavom.
– Da sam znao sigurno ne bih ništa ovdje gradio. Nije znao niko u to sam uvjeren, jer inače ne bi niklo ovoliko naselje - kategoričan je Drinić.
M.Knežević
Stručnjaci znali za klizišta
Naselje Kruče počelo je da niče još u prošlom vijeku. Odmah nakon zemljotresa 1979. godine izgrađene su prve vikendice. Kako su godine prolazile njihov broj se uvećavao. Mještani su, kako saznajemo, sami finasirali gradnju ulica i pristupnih puteva, vodovoda, kao i uvođenje električne enrgije. Sve je rađeno bez građevinskih dozvola jer za taj dio opštine ne postoji planska dokumentacija. Međutim, nije jasno zašto nadležne opštinske vlasti tada nisu zaustavile nedozvoljenu gradnju. Prije svega zbog činjenice da je nakon zemljotresa, studija koja je rađena i čak inkorporirana u GUP iz 1984. godine, pokazala da u tom dijelu Opštine ne treba planirati gradnju upravo zbog opasnosti od pojave klizišta. Ono što su tada utvrdili stručnjaci donekle su znali i stariji Ulcinjani. Na tom području postoji dosta podzemnih voda, od kojih neke izviru u moru ispod naselja. Ta činjenica poznata je posebno ribarima i roniocima.
Đeka: Ne može se ništa
preduzeti dok se tlo ne ispita
Predsjednik opštine Fatmir Đeka izjavio je juče za „Dan“ da lokalna uprava prati situaciju u naselju Kruče ali da neće biti nikakvih intervencija dok se ne obavi ispitivanje tla i utvrdi da li je na tom području bezbjedno izvođenje bilo kakvih sanacionih radova.
– Bilo bi neozbiljno da preduzimamo bilo kakave radnje bez kvalitetne stručne analize. Potpuno razumijemo potrebe ljudi koji tamo imaju imovinu ali moramo sačekati riječ stručnjaka. Na tome se radi, a kada budemo imali sve informacije moći ćemo nešto konkretnije reći. Zasad smo obišli to područje i prikupili podatke o oštećenim objektima. Šteta je svakako velika. Savjetujem mještanima i vlasnicima kuća da se ne izlažu opasnosti i da ne borave u oštećenim objektima. Imovina jeste važna i vrijedna, ali najvažniji su ljudski životi – poručio je Đeka.