Decembar je poslednji mjesec u godini i mjesec kada bi trebalo da se svode računi, odrede neki bilansi, podvuče crta i vidi šta se sve uspjelo ili nije uraditi proteklih dvanaest mjeseci. Decembar je mjesec nekima tužan, nekima srećan, neko se rodio, neko umro, a nekoga ćemo se uvijek sjećati. Decembar dug, hladan, al opet mjesec koji se završava radošću, sa puno iščekivanja i želja. Decembar je mjesec kada se rastajemo sa starim navikama, obećavamo bolja sjutra, dajemo sebi lažne nade, ili možda ne. Decembar je mjesec kada treba misliti na druge, koji nemaju dom, toplinu, sreću, zadovoljstvo, ljubav.. a kojima je san topao zagrljaj, riječ, ili možda korica hljeba. Decembar je mjesec Nove godine, novih nadanja, novih početaka. Decembar je i nekako mjesec žene. U decembru bi svaka žena trebalo da ode da se pregleda i odradi redovan ginekološki pregled.Taj decembar nekome može biti prekretnica, života ili smrti.. Decembar je mjesec mladih, kada ih opominjemo da kondom glavu čuva i da je samo siguran seks onaj koji je najbolji. Decembar je mjesec dječijih radosti i slatkih paketića, koje im najčešće na kraju godine pojedemo mi, majke. Dok krijući šuškamo po kesicama i biramo manje kalorično, pa kad nas djeca pitaju odgovaramo naivno „ada pojelo se, kako se ne sjećaš“. Decembar je mjesec odluka kada većina nas kaže sebi „e od prvog počinjem dijetu, idem da vježbam, prestajem da pušim“.. Trebalo bi da decembar bude mjesec praštanja. Ali najprije da oprostimo sami sebi. Da kažemo sebi „izvini“ za sve ono što sebi nismo poklonili, dovoljno šetnje, dovoljno sna, kvalitetnog druženja, smijeha i sreće. Neka decembar bude i mjesec kada ćemo reći hvala i za sve one stvari što jesmo uradili. Ostali smo živi, sačuvali smo zdravlje, porodicu, posao, pamet. Nije bila laka ova godina i svi smo po malo heroji, junaci, borci i humaniste. Eto, jedne divne tete, sebe su prozvale Tetke Mrazice, odlučile su da djeci koje će praznike provesti u bolnici, na Institutu za bolesti djece, poklone po jednu željicu i paketić. Jer ako smo ove godine shvatili, shvatili smo da jedino zdravlje nema cijenu i da zdrav čovjek zaista ima hiljadu želja i bolestan samo jednu, a toje da ozdravi. I ako ko bude čitao ovu epizodu Bise, nek se odazove akciji „Zamisli želju“ i pokloni jedan slatki paketić nekome ko će praznik dočekati ležeći, sa braunilicom na ruci, u inkubatoru ili boreći se sa opakom bolešću. Neka ova epizoda Bise bude podsticaj da se svi nađemo krajem ovog Decembra i pokucama na vrata Instituta sa rukama punim darova i nade, čarolije i želje za bolje sjutra, za zdravije sjutra. Ovo je predposlednja epizoda Bise i nećemo se još rastajati..imaćemo mi još što šta jedni drugima da kažemo, nasmijemo se, izmamo osmjeh i po koju suzicu. A rano je i da vam se zahvaljujem, što ste bili uz mene, čitali, kritikovali, hvalili ili bili ravnodušni. Sve je to za ljude. I da, ne odustajete od želja i vjerovanja. Čuh super vic, kažu „ Ne branite djeci da vjeruju u Deda Mraza, kad vi vjerujete u čaj za mršavljenje“ ... Zamislite želju, kupite paketić i čekam vas....voli vas vasa Bisenija žena najfinija.