Koliko puta vam se desilo da odbijete poziv za izlazak u novo društvo, jer ste strahovali da će vas ljudi procjenjivati i osuditi zbog izgleda, ponašanja, govora, odabira garderobe...? Da li ste samovoljno odabrali izolaciju, pravdajući se prijateljima da ste se „razboljeli” pred unaprijed dogovoreno druženje sa njima i njihovim poznanicima ili rođacima sa kojima su željeli da vas upoznaju? Ukoliko su vaši odgovori potvrdni, na putu ste da se priključite armiji ljudi koji imaju socijalnu fobiju.
O ovoj vrsti anksioznosti koja može da se razvije u bilo kom periodu života razgovarali smo sa psihologom Zoranom Vuković.
-Socijalna fobija je zapravo strah od situacija koje uključuju druge ljude – kaže psiholog Vuković. - Osoba koja ima socijalnu fobiju osjeća intenzivan i uporan strah da će se osramotiti pred drugima, zbog čega izbjegava izlaske i kontakte, nadajući se da će tako izbjeći i, iz njenog ugla gledano, pogubne posledice koje bi mogle da uslijede ukoliko odluči da ne bude izolovana od drugih.
●Da li je socijalna anksioznost usko povezana sa osjećajem stida i sramežljivosti?
-Osjećanje blage neprijatnosti, treme i stida ne znači obavezno da osoba ima socijalnu fobiju. Sasvim je u redu da osjećamo laganu nervozu pred važan ispit, razgovor za posao ili sastanak sa potencijalnim partnerom. Ali, kada osoba izbjegava da izađe u društvo zbog straha koji nije opravdan, a odnosi se na eventualne komentare drugih ljudi, tada govorimo o socijalnoj anksioznosti.Svakako da je osobama koje su po prirodi rezervisane i povučene, a samim tim i nesigurne u sebe, teže da se uklope u društvo. Ujedno, njima je teže i da se odupru strahovima kako će ih drugi ljudi procijeniti, kao i šta će misliti ili reći o njima, jer i same nemaju pozitivnu sliku o sebi. U očima drugih ljudi socijalno anksiozne osobe izgledaju kao da ne žele da se druže, a zapravo to nije tako. U najvećem broju slučajeva ljudi koji imaju socijalnu fobiju su željni druženja i novih poznanstava, ali ih anksioznost sprečava da to i ostvare. Iako su svjesni da je njihov strah iracionalan, oni nijesu u mogućnosti da ga samostalno prevaziđu.
●Koji su najčešći okidači za ispoljavanje socijalne fobije?
- Socijalnu fobiju psihologija posmatra iz dva ugla, kao specifičnu i kao generalizovanu. U specifičnu fobiju, na primjer, spada strah od javnog nastupa. Ovaj strah se nalazi na vrhu skale i prisutan je kod najvećeg broja ljudi, bez obzira na njihovo znanje o određenoj oblasti i postignute rezultate. Neko može da bude ekspert u svom poslu, ali jednostavno nije u stanju da izađe pred veći broj ljudi i govori o poslu u kom je dostigao maksimum, iako je svjestan činjenice da nema konkurenciju. S druge strane, generalizovana socijalna fobija podrazumijeva anksioznost u većini socijalnih situacija, počev od upoznavanja i priče sa novim ljudima, razgovora sa ljudima od autoriteta, eventualnu izloženost kritici, kao i situacija u kojima je osoba u centru pažnje drugih ljudi. Osoba koja ima generalizovanu socijalnu anksioznost ustručava se da pogleda druge ljude u oči, ima veliku tremu pred izlazak sa potencijalnim partnerom/partnerkom, strahuje od toga kakvo će mišljenje imati o njoj ljudi koje upozna na nekom većem skupu, ima poteškoća da započne razgovore sa nepoznatim ljudima... Emocionalni simptomi koji prate socijalnu fobiju su ekstremni strah od toga kako će nas procijeniti drugi ljudi, uključuje prekomjerno i bespotrebno bavljenje sobom u svakodnevnim društvenim situacijama, kao i intenzivnu strijepnju da ćemo se obrukati na nekom događaju koji će uslijediti za nedjelju dana, mjesec dana ili čak godinu dana. Da li se generalizovana socijalna fobija može mijenjati tokom života?
-Može, baš kao što se mijenjaju i simptomi koji prate ovu vrstu anksioznosti. Od otvorene i komunikativne mlade osobe negativno iskustvo, poput nasilja, može u zrelijim godinama stvoriti osobu koja ima socijalnu fobiju. Socijalna anksioznost može se javiti još u najranijem dobu, ali i u pedesetim i šezdesetim godinama života, u zavisnosti od okolnosti i ličnog doživljaja važnosti koju osoba pridaje određenom događaju, susretu ili razgovoru. Psiholog Nebojša Jovanović ovaj fenomen slikovito objašnjava rečenicom da „previše analize dovodi do paralize”.
●Da li je upravo izbjegavanje analiziranja „šta bi loše moglo da se dogodi” prvi korak na putu oslobađanja od socijalne fobije?
- Socijalnu anksioznost je moguće uspješno prevazići pomoću psihoterapije, indvidualne ili grupne.Važno je da osoba prepozna svoja osjećanja i nauči kako da zamijeni iracionalna razmišljanja koja prerastaju u strahove i potencijalne katastrofe.Potom slijedi postepeno izlaganje situacijama kojih se plaši.Naučno je dokazano da ukoliko idete u pravcu u kom vaš strah raste, onda ste na pravom putu da ga prevaziđete. Ali, i tu bi trebalo biti umjeren, jer prevazilaženje socijalne fobije iziskuje i vrijeme i praksu. Ujedno, učenje tehnike disanja koja oslobađa od stresa može da bude od velike pomoći u ovom psihološkom izazovu.
Snežana Moldovan

Crvenilo otkriva fobiju
Osobe koje imaju socijalnu fobiju susreću se i sa neprijatnim fizičkim simptomima – crvenilom lica, gubitkom daha, mučninom, nervozom stomaka, preznojavanjem, ubrzanim radom srca, zamuckivanjem, drhtanjem ruku, a ponekad i nesvjesticom. Trebalo bi znati da simptomi socijalne fobije ne moraju obavezno da se jave u svim situacijama. Primjera radi, osoba može da osjeti socijalnu fobiju samo kada bi trebalo da razgovara sa šefom ili profesorom, ili samo kada razmišlja o proslavi koja je planirana u bližoj budućnosti. Scenario koji se odvija u njenoj glavi može se opisati kao „katastrofa u najavi”.