Bolji život bez straha da li će sjutra imati obrok za djecu hiljade građana Crne Gore još nijesu dočekale, iako im se on obećava već tri decenije. Nadležne institucije sirotinje se sjete kada im treba nešto obećati, a obično se ne ispuni, i to onda kada oni najave radikalne korake, odnosno samoubistvo kao što je bio slučaj sa Rožajcem
Goranom Vukosavljevićem,
koji je bio najavio da će se u petak u podne ubiti tako što će se isjeći žiletima u zgradi opštine. Tek tada su se nadležni sjetili da odgovore na njegove višegodišnje zahtjeve za pomoć i obećali da će mu pomoći u liječenju bolesnog djeteta, rješavanju stambenog pitanja i namirnicama. Vukosavljević ima šestoro djece i zaista je bio spreman da izvrši samoubistvo ukoliko mu ne pomognu.
Ovo nije prvi slučaj da se ljudi odlučuju na drastičan korak zbog siromaštva. Prije par godina sa vješala je skinut
Safet Nurković,
koji je takođe pokušao da se ubije zbog nemaštine.
Bezobzirnost nadležnih prema sirotinji dobro ilustruje i slučaj porodice
Zeća Hosnića iz Rožaja, koji sa 200 eura izdržava četiri sina. Više puta su štrajkovali glađu, pa čak i slati u zatvor. Hosnići godinama traže zaštitu i pomoć od nadležnih, ali nijesu naišli na razumijevanje, iako su ljekari čak utvrdili i da su im djeca oboljela zbog trauma koje su preživljavali, zbog čega porodica ima velike izdatke za psihijatrijsko liječenje.
– Sto puta su mi obećali pomoć jer živim u kući koja prokišnjava. Jednom me je Vlada pomogla, i to smo dali za liječenje i hranu, poslije smo se obraćali ali nikad ništa. Obećavali jesu, ne znam ni ja šta sve ne, ali ništa dobijali nijesmo. Žena je htjela da da djecu u dom kada su mene poslali u zatvor jer sam se branio od sestre koja me je napala, pa je poslije mene i ona bila u zatvoru jer je branila djecu kada je njihova tetka krenula na njih sa sjekirom. Tada sam rekao da ću da dam djecu Vladi, neka se ona brine o njima, i da se ja polijem benzinom i spalim jer meni život bez njih ne treba – kazao je Hosnić za „Dan”.
Kada je trebalo obećati pomoć nadležni su bili hitri i u slučaju
Marijane Bogavac, kojoj je prošle godine u januaru preminula dvogodišnja kćerka. Bogavac i njena tragična porodična priča dospjele su u žiži javnosti kada je NVO Banka hrane, koja je ovoj familiji pomagala od 2015. godine, na svojoj fejsbuk stranici objavila da je porodicu koja živi u teškom siromaštvu zadesila još veća nesreća, jer je najmlađa kćerka koja je, kako su naveli, bolovala od dijabetesa pronađena mrtva, apelujući na ljude dobre volje da pomognu. Nakon smrti djevojčice svi su najavljivali pomoć, pa i predsjednik Vlade
Duško Marković. Ipak, Marijana sa dvije kćerke i dalje živi kao podstanar i ima egzistencijalne probleme jer je ternutno bez posla.
Banka hrane skoro na dnevnom nivou objavljuje potresne apele za pomoć gdje samohrane majke, nekada i sa četvoro djece, mole za pomoć jer od države dobijaju mizerne iznose koji ne premašuju 150 eura. Nadležni konstantno tvrde da poboljšavaju standard, ali u praksi izgleda da se živi gore, a ne bolje, kako nam je obećano.
M.S.
Izazov preživjeti sa 128 euraVlada Crne Gore, odnosno, Ministarstvo rada i socijalnog staranja u poslednje četiri godine povećalo je iznos materijalnog obezbjeđenja porodice (MOP) u prosjeku za svega euro godišnje. Da su ionako minimalna davanja minorno povećavana svjedoči i poslednja Odluka o usklađivanju visine osnova za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje porodice, po kojem je to pravo povećano od 57 centi do 1,08 eura. MOP je za pojedinca ili porodicu sa jednim članom iznosio svega 67,05, dok je sada uvećan za cijelih 57 centi i iznosi 67,62 eura. Možda i najdrastičniji primjer je „povećanje” MOP-a za porodicu sa pet i više članova koje iznosi 1,08 eura, odnosno sa 127,47 na 128,55 eura. Sa ovim „porastom” pomoći porodica jedva da može kupiti hljeb i jednu paštetu. MOP za porodicu sa dva člana je povećan za 68 centi i iznosi 81,20 eura, tri člana za 82 centa, odnosno na 97,46 eura, te za familiju sa četiri člana za 97 centi, odnosno 115,06 eura.Bogavac bez posla i stana, pominjala suicidMarijana Bogavac obavijestila je nedavno Banku hrane da je ostala bez posla koji je bila našla, te da mora i da se iseli iz stana u kojem trenutno živi. Istakla je da ih pomažu samo Banka hrane i kuhunja pri Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
– Obećali su mi bili stan, ali ništa od toga. Moram da se iselim iz stana u kojem živimo kao podstanari, i ne znam kud dalje. Bez posla i stana ne znam kud dalje, dođe mi da završim sa svojim životom jer dalje ne znam kako. A naši predsjednici neka uzimaju za sebe stanove, šta će oni greote nemaju, a mi možemo i pomrijeti, njih nije briga. Ima Boga, platiće sve – kazala je ona.
Nakon što je Banka hrane obavijestila nadležne za probleme u porodici Bogavac oni su izašli da pomognu, razgovarali su sa njom, i na tome se sve završilo.Takođe, pominjali su joj mogućnost oduzimanja djece.