-Priredio i preveo sa ruskog: VOJIN PERUNIČIĆ

Pored toga, ako su se masoni u početku malo bavili teozofijom, koja je bila sastavni dio knjige, oni su kasnije sa velikom pažnjom počeli da izučavaju baš taj dio, u kojem se govorilo o karakteru države i društva. Zaključak do kojega su došli ruski masoni je da je njihov glavni zadatak da poboljšaju život u ruskom društvu. Uz to, logika im je govorila da će im na tom putu biti najbolji pomoćnik država, ili će im ona biti glavna kočnica.
U čuvenom radu masona kneza Ščerbatova „O povredi morala u Rusiji” se govori otvoreno i bez okolišenja o odgovornosti vlasti za te negativne izopačenosti, koje su se pojavile u ruskom društvu i životu građana.
U toku svojih rasprava i diskusija masoni tada nijesu mogli da zaobiđu ni najbolniju temu za Ruse, koja se odnosila na kmetstvo.
Svi zidari su priznavali da je to veliko zlo, ali kako se izboriti protiv toga zla, nije im bilo jasno. Mnogo su bili popularni razgovori o neophodnosti ublažavanja pritiska na život kmetova.
Semjon Gamaleja se pročuo po tome što je jednom odbio da primi kao nagradu trista kmetovskih duša, rekavši da ne može da shvati i prihvati tako nešto i ne može da uzme na sebe odgovornost za stotine drugih duša i, na primjer, evo kako je on razmišljao:
„Možda će neko reći, oni su rođeni da budu sluge. Da, voljena braćo, oni su se rodili da ti budu sluge, a ti si se rodio zato da budeš njima na usluzi.”
Grehovi kmetova su, nastavlja Gamaleja, grehovi njihovih gazda i to je sve.
Istovremeno, većina masona još nije mogla da prihvati ideju da seljak bude slobodan. Uzrok toga je bio strah da društvo (kako viši, tako i niži slojevi) nije još spremno na takav istorijski korak. Savremenici Pugačovljevog ustanka su bili pod strašnim utiskom nevjerovatne surovosti i bezdušnosti, što su pokazali i ustanici, a i sama vlast.
Mi smo sami krivi za loš karakter i slabo vaspitanje seljaka, priznao je mason Stepanov. On dalje kaže:
„Teško da možeš oprati koga prljavim rukama, jer prethodno moraš oprati svoje ruke. Čim (kmet) dobije slobodu, odmah će ga dočekati koristoljublje ili zavist.”
Slično mišljenje je podržavao i mason Fjodor Glinka i on je ovako pisao:
„Naši kmetovi i sluge na dvoru liče na kanarince, u kavezima su rođeni, u kavezima su vaspitavani, ako ih pustite na slobodu bez prethodne pripreme, oni se, naravno, ne mogu snaći kako da dođu do hrane i mnogi bi umrli od gladi i hladnoće.”
Iz ovog proizilazi, prije nego se kmetovi oslobode, predstoji još dosta truda, treba oprati gazdine „uprljane ruke” i prevaspitati roba-budućeg slobodnog građanina.
Za takav jedan tradicionalni rad na samousavršavanju za masone je, očigledno, bio nedovoljan. Upravo zbog toga, za vrijeme Katarinine vladavine, masoni počinju svoj rad sa oprezom, a zatim sve hrabrije izlaze iz ilegalnosti. Prvo počinju da rješavaju pitanja prosvetiteljstva i rada na humanosti. Ruski slobodni zidari, na primjer, grabeći ispred države, pokušavaju da prvi organizuju mrežu obrazovnih i zdravstvenih ustanova, u početku uglavnom apoteke. 1777. godine, pod pokroviteljstvom masona u Peterburgu se otvaraju dvije škole: Svete Katarine i Svetog Aleksandra. Otvaranje škola je proteklo sa posebnim svečanostima i to je bio važan događaj za Rusiju, koji je izazvao veliki odjek i mnoge reakcije. Na taj način rad filantropa postepeno počinje da prelazi u društveni rad.
Kao odgovor na caričinu odluku da formira Komisiju za narodne škole, Novikov odmah formira svoju ličnu Komisiju, na čijem je čelu bio profesor Švarc. Uz Švarcovo zalaganje 1779.godine, na Moskovskom univerzitetu je prvo otvorena Učiteljska škola, a zatim, 1782. godine, Škola za prevodioce, a još kasnije Filološki fakultet. Društvene inicijative veoma brzo pretiču tromu državu.
Veoma jak uticaj na društveno mnjenje izazvala je organizovana akcija masona (opet Novikov), koja se odnosila na pomoć gladnima, kad su 1787. godine Podmoskovske oblasti zapale u siromaštvo. Zbog sramne neaktivnosti vlasti, ta akcija je bila svojevrstan šamar njenom carskom veličanstvu. Katarinina ljutnja naglo raste, jer u Rusiji može da bude samo jedna, čuvena u cijelom svijetu, prosvetiteljka i samo jedna „brižna majka-carica”.
Uporedo sa aktiviranjem društvenog rada, slobodni zidari pokušavaju da radikalno riješe sve ruske probleme odozgo-da vaspitaju budućeg cara u duhu masonstva i duhu moralnih ideala (time se bavio Pavlov učitelj grof Nikita Ivanovič Panin).
Pokušaj da uspavaju malog carevića u „masonski inkubator” se sasvim uklapalo u idejni program ruskih zidara. Ako je glavni zadatak bio popravljanje morala u društvu, onda se ne može izbjeći razgovor o ličnosti samog gospodara. U jednom izdanju novina Novikova je pisalo da gospodar mora biti primjer ponašanja podanicima,-„on mora da vlada više primjerom, nego riječju”.
Dalje je pisalo:
„Ličnost koja vlada, ako je sama pravedna i raspoložena prema svakom dobročinstvu, onda će pridobiti svoje podanike svojim primjerom bez ikakvih nagovaranja da i oni budu dobrotvori. U suprotnom, ako je ta ličnost nepravedna, ako ne bude podržavala podanike, i ako ih je stalno nagovarala i potsticala samo riječima, naravno, ostaće samo riječi, ali će ih djela od toga udaljavati”.
(NASTAVIĆE SE)