-Piše: Nik Gašaj

Za poziciju građanina, njegove slobode i prava suštinsko je pitanje mogućnosti konstituisanja i funkcionisanja pravne države u našim prilikama. Kritičko sagledavanje položaja građanina u pravnom sistemu Crne Gore sa stajališta njegove ustavne pozicije neophodno je upravo radi obezbjeđivanja pretpostavki za funkcionisanje pravne države i vladavine prava. Uslovi koji su neophodni za funkcionisanje pravne države u našim prilikama, iako se tiču prava po pravilu su van prava. Riječ je, naime, o političkoj volji da se vlast vrši na principima prava.
Kritička analiza treba da bude posebno usmjerena prema odnosu građanina i organa državne vlasti u različitim pravnim oblastima. Njome treba nastojati da se utvrdi stvarna pozicija građanina s aspekta ostvarivanja njegovih sloboda i prava. Pored ostalog, treba tražiti odgovor i na pitanje u kojoj mjeri organi državne vlasti funkcionišu kao društvene službe odnosno sevis građana u ostvarivanju njegovih prava i sloboda, a u kojoj su instrument birokratske vlasti koja ustavnu poziciju građanina kao subjekta vlasti pretvara u neustavnu poziciju objekta otuđene i birokratizovane vlasti koja po svojoj prirodi teži da što više ograniči i oteža ostvarivanje prava i sloboda građana.
Ideja o pravnoj državi vezana je za jedan od najčešćih problema čovjeka, za pitanje organizovanja vlasti, kao regulatornog, kontrolnog i kohezionog faktora ljudske zajednice. Međutim, priroda vlasti i priroda čovjeka su vrlo problematične kategorije. Vlast je koliko nužna toliko i opasna pojava, jer je sklona enormnom širenju, a čovjek, kao nosilac vlasti i nesavršeno biće, sklon je zloupotrebi vlasti. Zato se, od kada je moguće registrovati misao o ljudskim pravima, uvijek tragalo za modelom organizacije vlasti koji bi bio primjeren opštim, javnim potrebama, tj. onim u čije ime se i zarad kojih se vlast vrši.
Osnovni problem je uvijek bio na čemu vlast treba da se zasniva i kako treba da se vrši, a da bude u opštem interesu građana. Time se problem ograničavanja u osnovi svodio na pitanje kako spriječiti njeno privatizovanje. U tom smislu stvoreni su vrlo različiti koncepti organizacije i vršenja vlasti, odnosno koncepti njene institucionalizacije, a sve u cilju kontrole i obuzdavanja.
Na planu stvaranja prava, prije svega u smislu donošenja zakona, parlament doista mora biti predstavničko tijelo, ne samo u formalnom smislu već i u smislu preferenci koje su određene voljom i potrebama birača, naroda, građana. Svoju funkciju predstavljanja te volje i tih potreba parlament mora izraziti putem dobrih zakona, a ne putem trenutačne potrebe i volje aktuelnih vladajućih garnitura.
Jedna od bitnih spona između sadržaja zakona i njihove primjene jeste funkcionisanje mehanizma kontrole ustavnosti i zakonitosti koja se prije svega ostvaruje kroz rad ustavnog sudstva. Ustavno sudstvo u pravnoj državi mora imati izuzetno važnu ulogu. Zato ono mora biti apsolutno podređeno ideji prava i etici pravništva. Ono ne smije biti istureni politički instrument koji je u stanju da devalvira pravo.
Poseban značaj za koncept pravne države jeste pravosudni sistem. Putem njega se ostvaruje osnovna funkcija oživotvorenja, primjena prava. Sudstvo mora biti slobodno i samostalno, što se mora izraziti kroz njegov status (na primjer izbor sudija) i njegov neposredni rad. Još je u antičkom svijetu važilo pravilo – svetinja: “Ići u sud – znači ići po pravdu”. Pravni sistem najbolje legitimiše njegovo pravosuđe, ali ga isto tako i loše pravosuđe najbrže i najefikasnije – delegitimiše.
Razumije se, vrlo je bitno pravu podrediti i rad upravnih organa, od čega je i krenuo koncept pravne države. Ovlašćenja upravnih organa se moraju zasnivati na principu cjelishodnosti sa stanovišta javnog, a to znači opšteg, a ne privatnog odnosno nekog posebnog interesa ili razloga. U ovoj oblasti su zloupotrebe i najčešće i najosjetljivije.
Pravna svijest je od izuzetnog značaja za izgrađivanje pravnog sistema. Međutim, tako značajan činilac za funkcionisanje prava, kakav je pravna svijest, kod nas je na nezavidnom nivou. Široko je prisutno nepovjerenje u institucije, a osjećaj nesigurnosti i nezaštićenosti kod velikog broja ljudi je sve naglašeniji. Skoro da se „bježi od prava“. To ne može da se ne odrazi na pravnu svijest građana. Neizgrađena pravna svijest doprinosi potiskivanju prava i razvijanju paralelnih, nelegitimnih i nelegalnih linija moći i razaranja prava kao sistema.
Osjećaj bezvlašća, korumpiranosti i nemoći je već duže vremena prisutan. Naš prosječan čovjek doživljava sebe kao nemoćno biće. Konflikti se često rješavaju vaninstitucionalnim putem, a odnosi u društvu, prije svega ekonomski, naglašeno su kriminalizovani. Prisutna je militantna klima. Državni aparat se sve više politizuje. Stoga, nije jasno kojim linijama i do kojeg stepena funkcioniše ono što nazivamo demokratskim sistemom. U Crnoj Gori vladavina prava uglavnom se ostvaruje po formuli: “Taj/a je naš/a završite”, u redu završeno je! Po svemu sudeći, izgleda da će se ta formula ”pravne države” u Crnoj Gori teško moći ikad iskorijeniti!
I na kraju, može se zaključiti, da u takvom socijalnom ambijentu nije moguće očekivati nekakav građanski dignitet prema pravu i vrijednostima koje ono podrazumijeva. Međutim, biti realno skeptičan, s obzirom na prilike u kojima smo, prema izgledima da se realizuje ideja pravne države u našem društvu nikako ne znači prepustiti se fatalizmu i odustati od te ideje. Naprotiv, ona ima dubokog smisla možda baš tamo gdje i kada su uslovi za njeno ostvarivanje vrlo teški. U tom smislu je, prije svega, pred našim pravništvom zadatak da osmisli pozitivno pravo idejama koje nudi koncept pravne države i da se za nju građanski odlučno i dosledno založi.
(Autor je politikolog)