Aforizam krste kao „bljesak duha”, dajući na taj način izgovorenoj i napisanoj riječi samo trenutni sjaj i snagu. No, da nije riječ o formi koja je prolaznog karaktera svojim djelovanjem, ali i djelom dokazuje crnogorski aforističar i satiričar Veljko Rajković, koji je priredio i objavio antologiju jugoslovenskog aforizma „Dah duha”. Svi zainteresovani mogli su je dosad čitati u elektronskoj formi, na Rajkovićevoj fejsbuk strani, kao i na njegovom aforističarsko-satiričko-humorističkom sajtu Ljudnica.me.
U antologiji „Dah duha” zastupljen je 201 autor, svaki sa po 10 aforizama; jer, objašnjava Rajković, nije pristalica da se aforističari izdvajaju sa različitim brojem aforizama, jer se, posebno u kratkoj formi, kvalitet ne može „dokazivati” kvantitetom. Uvod je napisao Rajković, a pogovor prof. dr Ratko Božović. Korice je uradio karikaturista Darko Drljević.
– Tiraž je 700 primjeraka, jer sam, u startu, odlučio da svaki zastupljeni autor dobije besplatan primjerak, a da onaj koji želi više primjeraka, svaki plati po prenumeratnoj, povlašćenoj cijeni, od 10 eura, tako da sam jedan dio novca obezbijedio za troškove štampanja. Sada očekujem rezultate jednog konkursa, i nadam se da ću pokriti kompletne troškove štampanja, koji nijesu mali. Štampar mi je vjerovao na riječ, na čemu mu se najtoplije zahvaljujem – kaže Rajković.
● Zašto naziv antologije „Dah duha”? Zašto ste se odlučili za jugoslovensku antologiju, a ne neku, uslovno rečeno, uže regionalnu ili možda čak i evropsku?
– Antologija aforizama „Dah duha”, sa autorima iz država nastalih na prostorima bivše SFRJ, nastala je iz više razloga. Jedan je taj što opus aforističara sa tih područja poznajem više nego dobro, drugi je što je antologija ovakvog prostornog sadržaja veoma malo, svi u ovim državama imaju po jednu ili više „nacionalnih” antologija, kao i činjenica što sam „neizlječivi” jugonostalgičar. Uže regionalna antologija je objavljena 2006. godine. Radi se o Antologiji crnogorskog aforizma „Rijetke čestice”, u kojoj je zastupljeno 114 aforističara, od čega 80 iz Crne Gore i 34 iz Srbije, koji su porijeklom iz Crne Gore, a žive van njenih granica. Uz mene, priređivači su bili satiričari Savo Martinović iz Beograda, i Dejan Tofčević, iz Podgorice, koji je rođen u Bajinoj Bašti.
A, zašto „Dah duha”? Zato što dah materije „debelo” zaudara!
● Koliko vremena Vam je bilo potrebno da sakupite sve aforizme na jednom mjestu, koliko je bilo teško s obzirom da sada imamo nekoliko država... a ne jednu?
– Što se mene tiče, sada imamo šest država! To se vidi i iz sadržaja knjige. U svakom slučaju, bila jedna, tri ili više država, to mi je bilo irelevantno. Bitno mi je bilo da „pokrijem” teritoriju nekadašnje SFRJ, s tim što bih bio srećniji da sam bio u prilici da ovo bude istinska Antologija SFRJ aforizama. Očigledno je da sam zakasnio! Kada je u pitanju vrijeme rada, antologiju sam pripremao oko godinu, jer sam „čekao” i novu produkciju kolega, radi ažuriranja „monumentalnih minijatura” (definicija aforizma velikana aforistike Aleksandra Baljka, iz Beograda). Posebno sam obratio pažnju na neke autore koji se nijesu previše eksponirali u javnosti, koji su u miru i za svoju dušu stvarali aforizme i koji su, bez dileme, stvorili vrhunska ostvarenja. Ima ih dvadesetak.
● Koji su Vam bili kriteriji prilikom izbora autora za „ulazak” u antologiju?
– Jedini kriterijum bio je kvalitet stvaralaštva autora. Normalno, po mojim kriterijumima, kao priređivača. Kako se već 40 godina bavim humorom i satirom, posebno aforizmima i epigramima – objavio sam pet knjiga humora i satire, kako pomno pratim aforističarsko stvaralaštvo pisaca ove najkraće književne forme i kako imam najbogatiju ličnu biblioteku humora i satire, vjerovatno, na prostorima bivše SFRJ, bio mi je olakšan rad na antologiji. Možda je, ipak, najvažnija činjenica da, izuzetno, volim humor i satiru – posebno aforizme.
Na po 10 aforizama sam se odlučio zato što je aforizam i suviše kratka forma, koja to dozvoljava. Objavljivanje različitog broja, zavisno od renomiranosti autora, je nepotrebno, „miriše” na hiperprodukciju i ne omogućava da čitaoci cijene kvalitet, jer u tom slučaju, priređivač, kroz kvantitet sugeriše vrijednost aforizama. To je svojevrsno nepriznavanje kompetentnosti ljubitelja humora i satire za ocjenu kvaliteta aforizma.
● Možda je i nezahvalno tražiti od Vas, ipak koji aforizmi, kojeg autora, su po Vama najupečatljiviji? Koji od tih aforizama vrijede nekad i sada?
– Što se tiče ovog pitanja, najupečatljiviji aforizmi su oni koje čitaoci takvim ocijene. Jer, ukusi su različiti. A ta različitost uzrokuje i razliku u kriterijumima za ocjenjivanje. Ovo je svojevrsna kolektivna pitalica, ponuđena ljubiteljima aforizma, a na njima je da se, zavisno od senzibiliteta i vrste aforizma – satirični, duhoviti, misaoni ili „filozofski”, odluče za najupečatljivije. Moram dodati, da se u svakoj od država pojedinci, ipak, izdvajaju. Ali, ne bih da provociram svoju subjektivnost.
Nastojao sam da izaberem aforizme koji su trajne vrijednosti. Ako se potkrao neki koji nema to svojstvo, a ukupno ih je 2010, nije problem? Treba ga elegantno preskočiti!
●Postoji li promjena u tematici, kada je u pitanju aforizam od, recimo, prije 50, 30 ili 10 godina?
– Promjena u tematici, u naznačenim, pa i dužim periodima, ne postoji, posebno u satiričnom i duhovitom aforizmu, koji su preovlađujući u antologiji. Satira je književni oblik u kojem se kritički ismijava pojedinac, grupa, država ili vlast. Satira razobličava društvene nedostatke, političke strasti, ljudske sebičnosti, nepromišljenosti, mane i gluposti, a svojim podsmijehom, na podrugljiv i duhovit način, kritikuje, opominje i kažnjava. Dok humoristički smijeh svojom vedrinom zabavlja, oslobađa i rasterećuje, satirički smijeh, svojom jetkošću i gorčinom, angažuje, pokreće i obavezuje. Dakle, promjena u tematici nema. Ima, samo, razlike u tvorenju, koja se, prije svega, ogleda u dužini aforizma, koja je, u današnje vrijeme, neshvatljivo uvećana i aforizam postaje, više anegdotski domišljaj, sa pregršt suvišnih riječi i bez „obaveze” sažimanja. Tome, naročito, doprinosi hiperprodukcija, koja, ipak, pored pogubnosti po kvalitet, ima i jednu dobru osobinu: dijeli autore na pisce aforizama i na one koji pišu aforizme. Brojniji su, nažalost, ovi drugi!
Među satiričnim aforizmima, politika je na prvom mjestu, sasvim zasluženo, jer je u pitanju najnemoralnija ljudska djelatnost, a među humorističnim: muško-ženski ili žensko-muški odnosi, ovo: zbog rodne ravnopravnosti!
●Koliko se cijeni aforizam kao književna forma? Pridaje li mu se dovoljno značaja, kao i drugim srodnim formama? Zašto se sve manje piše i objavljuje satira, jer čini se da tema ne nedostaje?
– Aforizam je na cijeni kod onih koji kritički promišljaju, koji vole „smijeh do bola” ili „smijeh do suza”, ali, nažalost, cijena mu ne raste. Tome, najviše doprinosi pomenuta hiperprodukcija i „nekritička kritika”, koja aforizam gleda kroz broj izgovorenih ili napisanih riječi. Kritičari više vole da se osvrnu na tekst u romanu u kojem se „livada opisuje na 58 stranica”, nego na britku, jezgrovitu i umnu misao koja, zahvaljujući poenti, kazuje više od nekih romana. No, što je tu je!
Satira se i te kako piše, ali i te kako, ne čita. Ljudi se zabavljaju o svome jadu – kako preživjeti? Čitanje je „gubljenje vremena”. Neko je napisao: „Najbolja satira nastala je u ružnim vremenima, ali za nju dolaze bolji dani”, a neko drugi: „Gdje nema satire, ili ima previše vrlina ili premalo slobode”.
●Kakve su prve reakcije na antologiju?
– Prve reakcije na antologiju su prave! Ogromna većina ljubitelja aforizma je oduševljena. Kako sadržajem ponuđenih „driblinga duha na malom prostoru”, tako i opremom knjige. Zaista, pohvale stižu sa svih strana! To kod mene izaziva radost i čini me ponosnim što sam, i pored teško narušenog zdravlja, uspio da priredim ovo kapitalno djelo.
Ž.JANjUŠEVIĆ

Izbor aforizama...

Kopije nisu krive. Original je prvi počeo. (Aleksandar Baljak, Beograd)
Sreo sam profesora posle trideset godina. Poznao sam ga po kaputu (Zoran T. Popović,
Pančevo)
Kod nas se lopovi ne kriju. To su najviđeniji ljudi (Veljko Rajković, Podgorica)
Nema potrebe da se brinemo za cijene. Nisu više male! (Bojan Rajević, Cetinje)
Ko po drugi put stane na ludi kamen, ili je lud ili je od kamena.(Miladin Berić, Banja
Luka).
Položio sam pola ispita. Dao sam kaparu (Ekrem Macić, Konjic)
Satira je nemoćna nadmoć. (Jandre Drmić, Zagreb)
Kultura bi imala novca, kada bi vlasnici novca imali kulture. (Robert Marić, Split)
Vlada je pretjerala sa štednjom. Radi sa pola mozga. (Vasil Tolevski, Skoplje)
Kupio sam najskuplje uže da se objesim. Jednom se živi! (Marjan Angelovski, Skoplje)
Epitaf kukavici: Počivaj u miru, kao što si počivao u ratu! (Žarko Petan, Ljubljana)
Čovjek je težak slučaj. Zato priroda gubi ravnotežu. (Bojan Šventner, Maribor)

Iz biografije

Rajković je do sada objavio četiri knjige aforizama: „U znak(u) uzvika” (1999), „Čovjekoliki ljudi” (2007), „Ljudnica” (2011), „Putokazivanja” (2014) i knjigu epigrama „Darvine, Darvine...” (2011), kao i antologiju „Rijetke čestice”. Za knjige aforizama i epigrama je 2011. godine dobio Domanovićevu nagradu, kao najbolji strani satiričar. Nagradu „Vuk Gligorijević” je dobio na Satira festu 2013. godine u Beogradu za najbolji pročitani aforizam – „Krug osumnjčenih je sužavan sve dok se nije pretvorio u tačku koja je, potom, stavljena na slučaj”. U Libanu je dobio priznanje „Nadži Naman” za kreativnost u aforizmu. Aforizmi su mu prevedeni na engleski, francuski, italijanski, poljski, arapski i makedonski jezik, navodi se između ostalog u biografiji ovog rođenog Cetinjana koji živi i radi u Podgorici.