Najnovija Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore bila je posvećena Danu žena, 8. martu, a nosila je naziv „Zaplamti sa usana ruža”. Bilo je to veče ljubavne poezije u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali, na kom je uvodno slovo o ženi - muzi, vječnoj inspiraciji pjesništva, ali i o razvoju ljubavne poezije kroz vjekove, izgovorio književnik Todor Živaljević Velički.
– I u jednom i u drugom slučaju čovjek je pjevao i pjeva Njoj netvarnoj i anđeoskoj, koja nije od ovoga svijeta: mati, sestra, il‘ kći. U ljubavnom zanosu pjevao joj ode i ljubavne pjesme. Htio je da kaže to što se drugom ne kazuje, niti tepa u najvećim izlivima nježnosti i draganja. Slavio je i kada bi zašaputao svoj plačni bol na jastuku, ili kada bi o svojoj neizlječivoj patnji vrisnuo put zatvorenih nebesa u gluvo doba noći. Govorio je o prolaznosti ljubavi, o neumitnoj propadljivosti svega ljudskog na zemlji. O lijepom zaludu čežnji i nada. O stvarnoj i nestvarnoj želji. O dobroj il‘ zloj sreći što ga čeka ne sluteći da istom rukom otvara vrata Pakla i Raja. O tome kako se crnjanskovski Gospodin slučaj mahnito poigrao njegovim danima sreće i noćima tuge ili čežnje. O tome što mu se čini da zna, a ništa ne zna. Da, malo, il` gotovo ništa ne zna o svojoj sjenci - Ženi. A žena je prelijepa i neuhvatljiva Sjen ovoga svijeta. Njegov najveći izazov i najveća tajna – kazao je, između ostalog, Todor Živaljević Velički.
On je dodao da je svaka ljubavna priča ili pjesma, sama i za sebe drama. Ponekad tragedija koja traje, beskrajno, dotičući se onostranosti.
– Sve, usmeno ili pisano, o ženi i sa ženom, u neprestanom je strujanju dijaloga, ili monologa posvećenog ljubavi. Njoj Jedinoj i Jedinstvenoj. Zato što je ljubav prema ženi najuniverzalnija ljudska i životna kategorija. Beskonačno izazovna i prostrana, prateći gotovo sve ljudske manifestacije, od rođenja pa do smrti. Postoji kao svjedočenje o protivrječnim, zadihano iskidanim odnosima. Jezgro svih moralnih i filozofskih dilema. Stoga, danas, u ovim prezrelim godinama, želim da vjerujem da je čovjek krenuo za svojom sjenkom onog trena, a možda i mnogo prije, kada je obični čovjek, Orfej, sišao u Had za Euridikom, za svojom sudbinom, a izišao kao mitski pjesnik, za sva vremena – kazao je, između ostalog, Živaljević.
Urednica Tribine „Riječ” Milica Kralj kazala je da je „čitav život pjesnikinje veliki rat”.
– Izrekla sam da je svako umjetničko djelo agresivno, cio život pjesnikinje je veliki rat, a njena pjesma u okviru svijeta ograđenog rešetkama, ne samo čin svojevrsne subverzije i agresije, već radikalniji smjer u samoosvajanju slobode. Pjesništvo koje se stavlja na uvid pri svakom ponovnom čitanju otkriva i otvara svijet posebnosti, svijet drugosti u metaforičnom poretku stvari, pa ipak svijet koji se u krajnjim dodirnim tačkama uhvatio u tekstualnu mrežu sipinog mastila, nastalog preobražajem pobunjene krvi, tvoreći pouzdan znak, slovo koje se usmjerenjem poetskog imperativa i razotkrivanjem unutrašnje drame ženskog bića, upisuje tananim poluokretom od sebe prema svijetu u fascinantan poetski tekst. Ja lirkinja - u poeziji sam našla identitet – zaključila je pjesnikinja Milica Kralj.A.Ć.


Čitali stihove

Svoje, ali i stihove velikana svjetske ljubavne poezije čitali su: glumica Lala Novaković i književnici Ljubisav Bjelić Morački, Dušica Pajović, Milojka Jovović, Slobodan Vučinić, Bećir Vuković, Božo Vučić Božan, Nikola Nenezić Čudesni, Slobodan Bećo Došljak, Momo Milikić Konjević, Radivoje Zdravković, Dragoje Čampar, Todor Živaljević Velički i Milica Kralj.