Bitka na Grahovcu, koja se dogodila prije 160 godina, u rangu je najvećih koje je vodila crnogorska i hercegovačka vojska, istakao je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije na okruglom stolu kojim je juče u Nikšiću obilježen jubilej slavne bitke. Na Grahovcu 1858. godine Crnogorci i Hercegovci predvođeni vojvodom Mirkom Petrovićem izvojevali su nad daleko nadmoćnijom turskom vojskom najveću pobjedu u 19. vijeku. Pobjeda je doprinijela teritorijanom proširenju Crne Gore, ali je imala uticaj i na sva druga tadašnja politička dešavanja.
Pobjeda na Grahovcu znamenita je i veličanstvena, izliječila je, ublažila, koliko je to bilo moguće, duboku kosovsku ranu i one rane koje je Crna Gora ranije dobila na Grahovu, i one svježe rane kada su u Mostaru umoreni banjski prvaci, a među njima i sveštenik, velikomučenik Krsto Koprivica. Svakako, dala je veliki zamah Crnoj Gori, Hercegovini i cijelom srpstvu u vjekovnoj ideji oslobođenja i ujedinjenja srpskog naroda, o čemu je tako sjajno i lijepo pjevao čestiti vojvoda Mirko, a posebno svijetli knjaz i kralj Nikola, kazao je vladika.
Okrugli sto povodom 160 godina od bitke organizovali su Eparhija budimljansko-nikšićka, Crkvena opština Nikšić i Zavičajno udruženje „Stara Hercegovina”, a vladika Joanikije je istakao da je svojevrstan pomen junacima, oslobodiocima, ratnicima koji su svoju krv prolili za vjeru pravoslavnu i za oslobođenje svoga otačastva. Bitka se inače odigrala na Spasovdan, a taj praznik u Crnoj Gori poslije nje uvijek je proslavljan sa pomenom palim junacima.
– Bitka na Grahovcu je proslavila kneza Danila Petrovića, a posebno velikog vojvodu Mirka koji je bio i glavnokomandujući. Ono što je značajno je da su tu Crnogorci i Hercegovci, bez ikakve podjele i bez ikakvog dvoumljenja oko bilo čega, zajedno svoju krv prolivali kao nasljednici Svetog kneza Lazara i kosovskih junaka, besjedio je episkop Joanikije.
Mirko Petrović, istakao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, po Grahovcu je zapamćen kao veliki vojvoda, ali je zapamćen i u Kučima, ali ne baš po dobru.
– Ono što je radio na Grahovcu to je razumljivo, to je bila borba protiv neprijatelja, ali ono što je radio u Kučima nek mu bog oprosti. U Cetinjskom manastiru se molimo za njega. Spasovdan na Grahovcu ostao je zapamćen do današnjeg dana, a svjedočanstvo o tome je i činjenica da veliko zvono iznad Cetinjskog manastira svake godine na taj praznik zvoni u spomen bitke, a u manastiru služimo i parastos na taj dan, kazao je između ostalog mitropolit.
Bitka na Grahovcu, istakao je akademik Zoran Lakić, vodila se osam majskih dana 1858. godine, a prema Jagošu Jovanoviću, u njoj je poginulo 500 Crnogoraca dok su daleko veći gubici bili na turskoj strani. Lakić je naveo da austrijski izvori govore da je tada zaplijenjeno sedam topova, šest hiljada pušaka, 10 hiljada „oka” municije, dvije hiljade konja i brojne druge ratne opreme.
– Naša oslobodilačka borba iskazivala je i borbu za ujedinjenje istorodnog naroda, koji se u vrijeme Grahovačke bitke nalazio u više državnih sistema, najčešće međusobno suprotstavljenih. Kako je oslobođena teritorija rasla, tako su ideje ujedinjenja sazrijevale. One će se spojiti ujedno, nakon Prvog svjetskog rata, kada su uspješno dovedeni do pobjedonosnog kraja, oba paralelna procesa:oslobođenje i ujedinjenje naših naroda. I tada su naši preci bili na pravoj strani istorije -nalazili su se u klubu pobjednika, kako će to biti i u Drugom svjetskom ratu, rekao je Lakić.
Mlada istoričarka mr Katarina Todorović istakla je da je ta slavna bitka značajna sa više aspekata, kako za državu Crnu Goru, tako i za srpski narod koji je u tom trenutku živio u više različitih država i različitih sistema.
– Možemo reći da je to jedan od vrlo značajnih datuma ne samo za državotvornost Crne Gore i za formiranje crnogorske države koja je u to doba imala isključivo srpski identitet, već da je važna i za šira područja na kojima žive Srbi, smatra mr Todorović.
Dr Vojislav Miljanić govorio je o učešću Banjana i Grahovljana u Bici na Grahovcu,
dr Milena Martinović na temu „Sudbina nekoliko otuđenih rukopisa Manastira Pive iz perioda oslobodilačkih ratova Crne Gore i Hercegovine, sredinom 19. vijeka”, dr Vasilj Jovović „Pop Luka Jovović – istaknuti učesnik Grahovačke bitke”, a mr Smilja Vlaović o crkvi na Grahovcu. O slavnoj bici na jučerašnjem okruglom stolu govorili su i dr Vukić Ilinčić, mr Rade Bulajić i književnik Čedo Baćović.
Medijator jučerašnjeg okruglog stola bio je profesor Veselin Matović.B.Brašnjo


Ujedinjeni nepobjedivi

Predsjednik Crkvene opštine Nikšić Ratko Krivokapić smatra da je bitka na Grahovcu bila božje čudo, te da je cilj bio ujedinjenje Crne Gore i Hercegovine.
– Tada smo dobili bitku zato što smo svi jedno bili, i Srbi i Crnogorci i to je najvažnije što nijesmo bili izdijeljeni, kazao je Krivokapić predlažući da se na Grahovcu izgradi spomen dom, ili guvno na kojem bi se svake godine na Spasovdan okupljali i prisjećali tog značajnog događaja radi potomaka.


Opjevani i ubilježeni

Prof. dr Jelica Stojanović govorila je o leksičko-semantičkim slojevima u „Memoarima Anta Daković” i ekspresivnosti jezičkih elemenata. Memoari se sastoje, kazala je ona, iz četiri dijela, u kojima se opisuje porijeklo Dakovića, borba 1853. godine na Grahovu, te priprema Bitke na Grahovcu. Neposredno po završetku bitka na Grahovcu, istakao je juče dr Budimir Aleksić, odjeknula je u srpskom epskom pjesništvu. Prvi ju je, kazao je on, oduševljeno pozdravio epski pjesnik Gliša Zuban u pjesmi „Boj na Graovu”, koja je štampana slavenosrspkim pravopisom, a objavljena kao posebno izdanje u Zemunu 1858. godine. Oduševljenje pobjedom Crnogoraca i Hercegovaca u grahovačkoj bici, rekao je dr Aleksić, zahvatilo je i mnoge tadašnje hroničarske epske pjesnike.


Imenoslov do danas nepotpun

Knjaz Danilo je ostavio zavještanje da se svake godine na Spasovdan vrši parastos palim borcima na Grahovcu, i to je činjeno sve do 1945. godine. Mr Predrag Vukić juče je kazao da nijesu poznati razlozi zašto je prekidana tradicija, ali je na njegovu inicijativu koju su s razumijevanjem podržali mitropolit Amfilohija i vladika Joanikije obnovljena 1995. godine. Vukić je naglasio i da se još uvijek radi na sabiranju imena palih Crnogoraca i Hercegovaca. Nakon bitke, kazao je on, znatan broj boraca je sahranjen pored Crkve Sv. Nikole na Grahovu, a mnogi u svojim rodnim mjestima.
– U Državnom arhivu Crne Gore i u Dvorskom arhivu na Cetinju nažalost nema sačuvanih istorijskih izvora na osnovu kojih bi se moglo izvršiti barem djelimična rekonstrukcija imena poginulih. Pored nepremostivih teškoća naš je cilj bio da pokušamo izvršiti utvrđivanje imena u mjeri koliko je to bilo moguće. Na osnovu uvida u literaturu, etnografskog i lokalnog sadržaja, i poslije konsultacija sa poznavaocima porodičnih i plemenskih predanja, uglavnom iz Stare Crne Gore do sada smo sabrali imena pedesetak poginulih. Rad na komletiranju imenoslova grahovačkih junaka nastaviće se i dalje jer je to naša moralna obaveza, rekao je mr Vukić.