Novi, osmi broj arheološkog časopisa „Nova antička Duklja” predstavljen je juče u podgoričkim Muzejima i galerijama u prisustvu velikoj broja profesionalaca vezanih za arheologiju.
Arheolog Mile Baković, predsjednik Društva arheologa Crne Gore, ističe da nije formalnost, već činjenica da je „Nova antička Duklja” jedini arheološki časopis u Crnoj Gori. Iako je formiran kao zbornik, kako bi se prezentovala saznanja arheoloških istraživanja s Duklje, on je danas prevazišao taj okvir i postao regionalni arheološki časopis. Baković dodaje i da kontinuirano izalazi zahvaljujući upornosti urednika Dragana Radovića. „Časopis je uspio da zadrži prepoznatljivu formu uz unapređenje sadržaja i to isključivo iz domena arheološke nauke i komplementarnih antropoloških disciplina”, kaže Baković, dodajući da se u ovom broju nalazi osam tekstova. Baković kaže i da je „Nova antička Duklja” „visoko kompetentna periodika uređena uz primjenu visokih stručnih standarda i poštovanje savremene naučne metodologije”.
- Danas, kada se crnogorska arheologija nalazi na veoma niskim granama, kada se arheološka iskopavanja sprovode isključivo u zaštitne svrhe; što nema sistemskih – problemskih istraživanja, samo su neki od razloga koji su doprinijeli da je sve manje prilika da čitamo tekstove domaćih arheologa. Dvadesetak zaposlenih arheologa u Crnoj Gori, većinom u lokalnim muzejima, uglavnom ili isključivo na jugu zemlje, nisu dovoljna snaga da se izbore sa tvrdokornom administracijom kojoj je u današnjem vremenu stalo, čini mi se, isključivo do forme a ne suštine. Uzimajući u obzir ove okolnosti uz ranije izrečene epitete jasno je da je „Nova antička Duklja” jedan od rijetkih svjetionika ili bastion arheološke struke u Crnoj Gori – zaključuje Baković.
Na stanje u crnogorskoj arheologiji kritički se osvrnuo na ovom predstavljanju i arheolog Mladen Zagarčanin, koji ističe da „Nova antička Duklja” predstavlja sadašnjost arheologije u Crnoj Gori, odnosno njenu svijetlu stranu. Zagarčanin dodaje da Radović mora objavljivati časopise arheologa izvan Crne Gore jer se ovdje malo što iskopava i istražuje, a još manje publikuje. Po njemu, zahvaljujući Radoviću, Crna Gora se može pohvaliti da ima arheološki časopis, te da je neshvatljivo koliko malo crnogorskih arheologa želi da piše o onome što radi. Ujedno, na taj način se stvara negativna slika o Crnoj Gori .
- Ubijeđen sam da ne postoji, proporcionalno broju stanovnika i veličini države u odnosu na broj terenskih istraživanja, iskopanog i pohranjenog materijala, toliko nepoznanica zbog kojih smo uvijek pravedno zaobiđeni na arheološkoj karti Evrope. Današnja arheološka nauka vratolomno juri ka novim saznanjima, unapređujući metodološke principe koji materijalne ostatke ranijih epoha tretiraju kroz veliki broj multidisciplinarnih istraživanja. U toj ogromnoj bazi podataka uvijek nedostaju informacije o arheologiji Crne Gore, zbog čega su karte nalazišta određenog arheološkog materijala u publikacijama inostranih časopisa prečesto bez naših lokaliteta, iako ti nalazi negdje čame po depoima, već decenijama čekajući da ih neko po drugi put iskopa i prezentuje javnosti – kaže Zagarčanin. Zato, dodaje on, ne treba čuditi najezda pseudo arheologa, netačnih feljtona punih senzacionalizma, metaldetektoraša... Poseban nedostatak je nepostojanje arheoloških studija u Crnoj Gori.
- Crnogorska naučna javnost, akademska elita i kulturni establišment nije svjestan koliko s „Novom antičkom Dukljom” postajemo dio jednog razrađenog i bogatog naučnog sistema arheološke nauke. Bez ovog časopisa arheologija u Crnoj Gori ne postoji. Ona je mrtvo slovo na papiru. Ona je zadovoljavanje forme u preglomaznom birokratskom sistemu koji se ne brine o našem nasljeđu i njegovom proučavanju – rekao je Zagarčanin.
Ž.J.
Redakcija i autori članaka
Dragan Radović, urednik časopisa, istakao je da su podršku dobili od podgoričkih Muzeja i galerija, Glavnog grada i Ministarstva kulture. Zahvalio je i članovima redakcije: prof. dr Dejanu Radičeviću, prof. dr Mirjani Sanader, Silvani Blaževskoj, arheolozima Milošu Živanoviću i Dejanu Draškoviću, prof. dr Ireni Lazar i Milici Vukanović.
U ovom broju tekstove su objavili Vasilije Marojević, Martina Blečić Kavur, Adnan Busuladžić, Igor Kuzmanovski, Svetla Petrova, Gzim Hodža, Meri Zornija i Goran Pajović, Mladen Zagarčanin.