Vajar o kome skoro više informacija možemo pronaći u inostranim medijima nego domaćim sigurno je Luka Radojević, porijeklom iz Berana. Ne čudi ako se uzme u obzir da skulpture ovog mladog čovjeka krase mnoge prostore diljem svijeta – od Finske do Egipta, Poljske do Bolivije, Kine, Njemačke, od Francuske do Rusije, Crne Gore do Italije... kao i galerijske i privatne kolekcije. Kao malo ko s naših prostora može se pohvaliti zgusnutim kalendarom. Na poziv organizatora vajarskog simpozijuma iz italijanskog grada Friuli Venezia Giulia radiće i izlagaće od 9. do 25. juna. Ovom prilikom, uz pomoć asistenata, izradiće skulpturu iz ciklusa „Homo Sapiens”. Odmah nakon Italije, od 1. jula do 20. jula na poziv Ministarstva kulture Jermenije putuje za Jerevan gdje će biti postavljena njegova skulptura. Pored ovih projekata, Radojević se priprema za samostalnu izložbu u Moskvi i kolektivno predstavljanje u Šangaju. Početkom februara boravio je u Egiptu. U glavnom gradu, Kairu, uradio je skulpturu iz ciklusa „Vrijeme”, koja će biti izlivena u bronzi.
●Čest ste gost međunarodnih vajarskih simpozijuma, izložbi, bijenala... Da li to doprinosi i tome da su Vaše skulpture postavljene u brojnim zemljama svijeta?
- Nakon završetka studija na Akademiji, vođen instinktom umjetnika, tražio sam nove izazove i nove sredine, a da pritom ni u jednom momentu nijesam zaboravio svoje porijeklo i korijene. Učestvovanjem na raznim simpozijumima, izložbama i bijenalima, obišao sam Evropu, i ne samo Evropu, iskazujući sebe na umjetničkom planu, istovremeno nalazeći nove podsticaje za nove ideje. Od velikog značaja u mojoj karijeri su kontakti sa relevantnim ličnostima iz svjetske umjetnosti, sa kojima imam odličnu saradnju. Zahvaljujući mom iskustvu i posvećenosti umjetničkom stvaralaštvu, danas se moje skulpture nalaze na trgovima u 12 zemalja na svim kontinentima, osim Sjeverne Amerike i Australije. Manifestacije na kojima boravim su organizovane na profesionalnom nivou, uglavnom pod pokroviteljstvom ministarstava kulture tih zemalja, ali i sa poslovnim sektorom na kojima su česti gosti ljudi iz politike, diplomatije i biznisa.
● Što je još bitno da bi umjetnik prodro na međunarodnu scenu?
- Osim kvaliteta umjetničkog djela, važan preduslov za prezentaciju djela je specifikum današnjice – komunikacija i kontakti, odnosno „umrežavanje” i vladanje stranim jezicima. Ako to umjetnik ne praktikuje, neće imati mnogo šansi, pa ni u materijalnom smislu. Nastavnik likovnog ili profesor na akademiji, na primjer, ima relativno sigurna i redovna primanja, dok slobodni umjetnik to nema, ali ima nešto što ga čini slobodnim u svom izrazu i iskazu, a to ima svoju cijenu.
●Vaše skulpture su vrlo raznovrsne, ne samo u pogledu veličine, već i činjenice da ste u nekim radovima sasvim apstraktni, a u drugima realistični. Da li je to pitanje inspiracije ili „odgovora na zadatu temu”?
- Motivi mojih skulptura uglavnom su tematskog karaktera. Prethodni koncept, kojim sam se bavio već tri godine i koji je nazvan „Trojstvo”, predstavlja spoj tri geometrijska elementa u jednoj cjelini. U apstraktnoj umjetnosti, u svim predmetima vidim geometrijski oblik, koji želim sa određenom dozom korekcije da uobličim u skulpturu, koja gledaocu šalje jasnu poruku. Pored skulpture rado se bavim i crtežom - u crtežu nalazim veći izvor inspiracije i kroz maštu gledam da prikažem zamišljenu ideju, koja će se kasnije roditi u skulpturu. Ove godine sam sa velikom pažnjom počeo da proučavam instalaciju, koja je bliska disciplina skulpture u prostoru, tako da će prvi radovi biti predstavljeni u nekoj od narednih godina.
Što se realizma tiče, to je nešto što je alfa i omega umjetničkog stvaralaštva još od antičke Grčke. Izazov i inspiracija. Kao bistra voda ljudskom organizmu, tako je i realizam potreban umjetniku, da mu se uvijek i iznova vraća i obraća...
●Na skulpturama često koristite i boju, a vrlo često prikazujete i jaje i dugme. Zašto baš ovi motivi i boje?
- Trenutno radim na skulpturama iz ciklusa „Vrijeme”, koje ću izložiti ove godine na samostalnoj izložbi u Moskvi. Inspiracija je nastala po uzoru na priču o Viljemu Telu, nacionalnom junaku iz Švajcarske. U skulpturama ima i elemenata povezanih sa antičkim civilizacijama - Egiptom i našom Vinčanskom kulturom. Živimo u epohi kada je vrijeme izuzetno važno, u dobu novih tehnologija, koje se ubrzano mijenja, kada informacije putuju brzinom svjetlosti. U tim okolnostima se mijenja i umjetnost koja je stara koliko i ljudski rod. Danas je umjetnost neraskidivo vezana za tehnologiju i nauku. Takav jedan moj projekat koji ima u sebi elemenata umjetnosti i nove tehnologije je portret Nikole Tesle, koji pomoću četiri eletromagneta lebdi u vazduhu. Skulptura će u organizaciji Tesline naučne fondacije iz Filadelfije biti predstavljena u Beogradu 10. jula ove godine, u čast rođenja našeg velikog naučnika.
●Kod nas se rijetko od vajara naručuju skulpture, a rijetki su i javni vajarski konkursi. Kakva su Vaša iskustva iz Italije, gdje živite, kao i Evrope. Da li pojedinci u inostranstvu kupuju skulpture?
- Crna Gora jedna od zemalja, koje je zahvatila tranzicija, kako na ekonomskim tako i na kulturnom planu. Crnogorsko društvo doživljava i preživljava velike promjene, prelazeći iz tišice socijalističkog ustrojstva u turbulentne vode slobodnog tržišta. Sa moje tačke gledišta, na ovim prostorima ne postoji umjetničko tržište, jer nažalost, (danas je sve vezano za tržište – „l'art pour l'art” je davno prošlo vrijeme), koje može tačno valorizovati umjetnička djela i omogućiti umjetnicima ravnopravno utakmicu na liberalnom tržištu, da bi od nje mogli živjeti. Umjetnici su većinom prepušteni sebi.
Crna Gora će imati uspjeha na međunarodnoj sceni tek onda, kada i ako bude pratila trendove Evropske unije, Kine, Amerike, Rusije i drugih razvijenih zemalja. Tokom vremena sam uočio sljedeće - na zapadu i u Kini postoji mnogo kolekcionara i galerista koji sarađuju sa umjetnicima, pa i u pogledu otkupa djela. A, za umjetnika je to od velikog značaja, jer brzo dođe do novca sa kojim može normalno da funkcioniše.
Ž. JANjUŠEVIĆ


Poltrona ima, nema ljudi

●Da li je neka Vaša skulptura postavljena u Crnoj Gori? Dokle se stiglo sa idejom da Vi budete autor skulpture u Beranselu?
- Na zahtjev aktivista i predstavnika građanskog pokreta povodom poznatog slučaja „Vasove vode”, uradio sam spomenik koji predstavlja pokojnog Đorđija Tomovića – čika Đoša, kao simbola tog pokreta. Kako su mi rekli, spomenik je već postavljen u Beranselu kraj Berana. Iako se radi o naručenom djelu, jako sam ponosan na njega, jer u ovim vremenima tranzicije nosi jaku simboliku građanske svijesti. Prije svih, građani Beransela su pokazali da se mirnim sredstvima treba boriti i izboriti za nešto, što u Evropi već uveliko zauzima visoko mjesto na ljestvici demokratskih vrijednosti, a to je poštovanje ljudskih prava i očuvanje životne sredine. U tom smislu, neka čika Đošov spomenik i dalje ponosno stoji na Beran kršu i neka nas po onoj latinskoj „memento hominis” sjeća i podsjeća na čovjeka.... Jer, poltrona ima i previše.