mladi profesor srpskog jezika Milan Ivanović svojim predavanjem „Jezička politika Evropske unije - Razapetost između patriotizma i globalizma” u knjižari Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori, otvorio je novu tribinu „Bios teoretikos” (Teorijski život). Cilj novoustanovljene tribine je upoznavanje šire javnosti sa još neafirmisanim mladim teoretičarima različitih vokacija: književnost, jezik, filozofija, psihologija, matematika, fizika, umjetnosti... Tribina ima interaktivni karakter, pa je pored izlaganja Ivanovića, čija je tema uveliko bila usmjerena na praksu koju Evropska unija sprovodi kada je u pitanju korišćenje i imenovanje jezika u službenoj upotrebi predviđen i razgovor. To je naravno navelo na analogije kada je u pitanju korišćenje i imenovanje jezika u Crnoj Gori, i ujedno impliciralo moguća rješenja imenovanja jezika kojim se govori u regionu, a koji bi trebalo da delegiramo EU, prilikom eventualnog ulaska u tu zajednicu.
Kako ističe Ivanović, načelo EU je da se ne smije dozvoliti bilo kakva diskriminacija, pa tako i jezička. Ipak, praksa je malo drugačija što prikazuje učestalost upotrebe nekih jezika u odnosu na druge ne samo kada je u pitanju komunikacija, već i upotreba u institucijama EU ili pak kada je u pitanju izdavanje – pisanje zvaničnih dokumenata. Sada, primat ima engleski jezik, za njim slijede francuski i njemački, a potom italijanski i španski, pa svi ostali su „jednaki, odnosno nejednaki”, kaže Ivanović. Čak ni činjenica da je Velika Britanija izašla iz EU, siguran je on, neće mnogo promijeniti učestalost upotrebe engleskog jezika. Poredak je uslovljen ekonomskim faktorima, jer je engleski danas jezik globalne komunikacije na globalnom finansijskom tržištu. No, separatistički pokreti u nekim državama u prvi plan izbacuju i upotrebu takozvanih malih jezika. Mladi profesor je kao moguće rješenje koje ćemo delegirati prilikom ulaska u EU za mogući naziv jezika kojim govorimo navesti četvoroimenu formulu, ili trojnu – srpski-bosanski-crnogorski. Ovo iz razloga jer je Hrvatska delegirala hrvatski jezik, kao strogo odijeljen od srpskog. Takođe, u odnosu na to kako se pitanje naziva jezika riješi tokom pristupnih pregovora EU, na taj način će biti riješeno i pitanje imenovanja jezika kojim se govori u Crnoj Gori, navodi Ivanović. Po njemu, trojna formula naziva jezika po njemu je bolja od četvoroimene kad se već ne možemo usaglasiti oko jednog imena jezika.
Na to je reagovala lingvistkinja prof. dr Jelica Stojanović koja je pitala zašto je potrebno i kakav je interes da se govornicima srpskog jezika nameće troimeni naziv jezika, kada će imati jednako mjesto na „jezičkoj skali” EU, išli za jednoimenim ili troimenim nazivom jezika. Odnosno, zašto je i kome potrebna takva „verifikacija” naziva jezika kojim govorimo, jer se i na svjetskim katedrama, izuzev Sorbone i Graca, još izučava srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik. Njena koleginica, lingvistkinja prof. dr Draga Bojović, takođe se osvrnula na imenovanje jezika, posebno u Crnoj Gori, podsjećajući na složenost situacije kada je u pitanju status srpskog jezika. No, dr Bojović je istakla i činjenicu da se i crnogorski jezik našao u „šizofrenoj situaciji”, samom činjenicom da postoje dvije takve katedre, jedna u Nikšiću, a druga na Cetinju. Posebnu pažnju treba obratiti na činjenicu da se izvan svih naučnih regula i kriterijuma službeni jezik uveo i u obrazovni sistem, dodaje dr Bojović.
- Jezička politika Crne Gore je u tom smislu protivrječna jer je ona kada je donosila Ustav navela da je službeni jezik crnogorski, a jezici u službenoj upotrebi srpski, itd. čime je uspostavila neku razliku između njih. A, kada je trebalo zaštititi regionalne i manjinske jezike, kada je Crna Gora potpisala i ratifikovala Evropsku povelju, kao manjinske je navela samo romski i albanski. Time je priznala da su ona četiri jezika ista, iako je to u Ustavu drugačije, kao i u nastavi. Zašto bi joj problem bio da je kao manjinske registrovala srpski i hrvatski? Zato što bi morala da organizuje nastavu na njima, a ona to izgleda neće, pogotovo kada je u pitanju ovaj prvi – rekao je, između ostalog, Ivanović, odgovarajući dijelom na ova pitanja i dodajući da su očigledno na djelu dvostruki aršini.
U diskusiji su učestvovali i književnik Perivoje Popović, kritičar Milorad Durutović, kao i studenti koji su slušali ovo predavanje.
Tribina „Bios teoretikos” trebalo bi da bude priređivana dva puta mjesečno.Ž.J.