Mozaik traži vrijeme, strpljenje i ljubav. Jedan od rijetkih umjetnika koji je posvećen ovoj slikarskoj tehnici je slikar Žarko Glavatović. Ovaj umjetnik po prvi put će se samostalno predstaviti u Crnoj Gori izložbom mozaika i skulptura u kotorskom Kulturnom centru „Nikola Đurković”, 21. jula, a na otvaranju će govoriti arhitekta Andrija Markuš. Sve do 3. avgusta poklonici likovne umjetnosti moći će da pogledaju radove različitih tematika – žanr scene, aktovi, prikazi životinja... Ipak, dominiraju portreti.
U tekstu pratećeg kataloga, likovna kritičarka Nataša Nikčević je zapisala: „Savremeni portret pokazuje izuzetno bogatstvo iskaza i pristupa, a ne ograničava se na postizanje sličnosti i prikaz osobnosti, već često postavlja i šira pitanja o identitetu, socijalnom statusu i ulozi, mogućnosti komunikacije i poznavanja, osobnim životnim markerima, odnosu savremenog i tradicije u umjetnosti, ulozi društvenih ikona, o kulturnim nasljeđima i određenjima i mnoga druga”.
– Takvi su portreti Žarka Glavatovića bez obzira da li je riječ o skulpturi ili mozaiku – zapisala je Nikčevićeva.
Glavatović je diplomirao slikarstvo na beogradskom FLU, gdje je i specijalizovao zidno slikarstvo. Naknadno, počeo je da izrađuje i skulpture. Pohađao je Uneskove kampove za restauraciju i konzervaciju 2012. i 2014. godine. Učestvovao je u nekoliko konzervacija crkava u Crnoj Gori i Srbiji, kao i Bosni i Hercegovini. Tokom studija osvojio je nagrade za najbolji crtež i najbolji mozaik. Nagradu za poseban doprinos mozaiku osvojio je 2009. u beogradskoj galeriji „Feniks”.
●Predstavićete se mozaicima. Zašto se danas ne susrećemo češće sa slikama rađenim ovom tehnikom, naročito kada je u pitanju profana umjetnost?
- Ljudi često mozaik doživljavaju kao tehniku primijenjenog slikarstva, kao manje vrijednu u odnosu na neku sliku rađenu tehnikom ulja na platnu, ili od nekog akvarela. Smatraju često da ima manje likovnosti nego u drugim tehnikama. Međutim, ja se ne slažem sa tim mišljenjima, već mislim da je to stvar virtuoznosti onoga ko radi, odnosno koliko nekome polazi za rukom da svoju ideju predstavi mozaikom.
●Kažete da su Vaše skulpture na neki način nastavak ideja koje su se rodile i ovaplotile na Vašim mozaicima. U kom smislu je to tako?
- Imamo teme koje se ponavljaju, idejno, i u mozaiku i u skulpturi. Energija i emocija koju počnem u mozaiku, kao da i dalje preovladava, kao da je nisam dovoljno istražio, i onda sam imao potrebu da je prenesem, nastavim u skulpturi, bez obzira da li su u drvetu ili kamenu. Jeste da je mozaik zidna slikarska tehnika, a vajanje je nešto drugo, s obzirom na istorodnu tematiku odlučio sam da ih izložim zajedno.
●Vaši mozaici su prepuni boje. Da li dodatno obrađujete, bojite kamen, ili se koristite samo prirodnom bojom?
- Insistiram da koristim samo prirodne boje kamena. Jedino što mogu da intervenišem na njemu jeste premazivanje lakom na kraju kako bi se postigao veći sjaj, ili veća dubina slike. No, sve što vidite su prirodne boje. I zaista se mnogi začude kad vide da postoji mnoštvo nijansi boje kamena. U ateljeu radim sa nekih 40, 50 nijansi prirodnog kamena. Radim sa različitim kamenom - granitima, krečnjačkim stijenama, mermerima. Naravno, nekih vrsta kamena nema kod nas pa se uvozi, kao i svaka druga roba. Zanimljive komad pronalazim i na stovarištima, kod kamenorezaca, gradilištima... Vremenom, izoštrite, izvježbate oko, i prije nego počnete da ga obrađujete vi vidite njegovu pravu boju, za razliku od drugih posmatrača.
●Na skulpturama, kao i na mozaicima, nijeste otišli u apstrakciju, već ste konkretizovali ljude i emocije.
- Tokom studija prosto me impresioniralo vajarstvo našeg čuvenog Rista Stijovića i emocija koju je uspio da ulije u svoje skulpture. Usred izrađivanja mozaika kod mene se rađaju ideje da to pretvorim i u skulpturu. Lomeći kamenčiće za mozaike, nakon završetka, okrećem se skulpturi kako bih upotpunio emociju koju nisam do kraja istražio mozaikom. Zato je ponavljam u trećoj dimenziji. Od moje prve samostalne izložbe u Trebinju, gdje sam se predstavio uljima na platnu, bilo je potrebno vremena da se slože kockice pa da dođe do ove izložbe.
● Da li se i Vi kao i Vaše kolege susrećete sa „manjkom” kupaca zainteresovanih za skulpturu i mozaik?
- Pa jeste, jer tokom razgovora uvijek me pitaju radim li ja ipak ulja na platnu. Jednostavno, kao da je ljudima ovdje kamen stran, bez obzira na činjenicu da ste njime u Crnoj Gori okruženi. Ovdje ljudi nijesu navikli da skulpturu i mozaik prepoznaju kao umjetničko djelo. Uglavnom se traži ulje na platnu, crtež, akvarel... Mozaik uglavnom vežu za crkve ili neke druge velike javne prostore. Međutim, kupaca ipak imam, pa sam i za ovu izložbu od njih pozajmio nekoliko radova da predstavim u Kotoru.
Ž.J.
Kamen kao slikarski element
●Po čemu biste htjeli da Vas prepoznaju?
- Nije lako izgraditi sopstveni stil. Na ovoj izložbi biće predstavljene različite cjeline. Mogu da kažem da se tražim u izrazu, i da će naredna izložba biti još bliža mojoj poetici. To je neko stilizovanje forme, pojačavanje kolorita, dovođenje kamena do prave izražajnosti. Cilj mi je da prikažem kamen kao slikarski element. Zato mozaik i istražujem koloristički, kao slikarsku tehniku.
Kao meditacija
●Koliko su velike kockice sa kojima radite mozaik?
- Zavisi od formata mozaika na kome radi. Nekada je to od nekoliko milimetara, a najčešće ne prelaze dva centimentra. Recimo, ako radim A3 ili A4 format, da bih prikazao lik nekog sveca, ikonu, na primjer za izradu oka, ili iscrtavanje usana, nekih sitnih elemenata na licu, onda koristim kockicu od nekoliko milimetara. Ako radim preko metar kvadratni, onda su od 1x1 ili 2x2 cm. No, izrada mozaika veoma smiruje, jer je kao neka vrsta meditacije. I ako intenzivno radite pet, šest sati dnevno, bilo koji motiv može da se uradi za nekoliko nedjelja. Treba istrajnosti za mozaik.