Filozof, teoretičar, lingvista, erudita, genijalni poznavalac srednjeg vijeka, izvrsni književnik, epiteti su koji su se čuli na večeri posvećenoj nedavno preminulom italijanskom misliocu i književniku Umbertu Eku na izuzetno posjećenoj večeri u knjižari Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori u Podgorici.
Dugogodišnji diplomata u Italiji Miodrag Lekić je istakao da je Eko bio „izvanredni opservator italijanskog društva i poznavalac prilika u Italiji”.
- On je bio rijedak spoj klasične erudicije i modernosti. Umberto Eko je u isto vrijeme bio klasičan, ali i veoma moderan, tačnije postmoderan, intelektualac - kazao je Lekić.
On je dodao da je Eko bio najsličniji sa Sartrom. Dok je Italijan bio izvanredan opservator, Francuz je bio prije svega politički angažovan intelektualac, ali uprkos razlikama naš diplomata je naglasio da su za njega ova dva mislioca „totalni intelektualci”.
Šarmantan, pametan, jednostavan, naglasio je Lekić, Eko je otvoreno izražavao svoje mišljenje. Svojevremeno, uporedio je čak i Musolinija i Berluskonija. Bio je odličan poznavalac savremenog svijeta, i niko kao on nije objasnio fenomen zavjere i to u svom romanu „Praško groblje”.
- Fasciniralo me je njegovo poznavanje modernih komunikacija, no ipak je savjetovao savremenike da se drže knjige. Bez obzira na svoju modernost Umberto Eko će ostati klasični intelektuaac i književnik – poručio je Lekić.
U svom prebogatom djelu Umberto Eko se nikada nije ponavljao niti preklapao, konstatovao je prof. dr Savo Laušević.
- Kao što u njegovim romanima nema ni traga Eku teoretičaru, tako ni u njegovim studijama nema pisca sklonog fikciji. Imate utisak da se radi o izvanrednom piscu, a kad čitate njegova teorijska djela vidite ispred sebe čistog naučnika – primijetio je Laušević.
On je podsjetio na davno izrečenu ocjenu da je Eko napisao doktorat u formi detektivskog romana.
Kao teoretičar semiologije, estetičar, lingvista, izvanredni poznavalac modernih medija Eko je uvijek vodio život angažovanog intelektualca poput Sartra i Brehta, istakao je Laušević. Ističući da je jedno književno veče malo da se osvijetli cjelokupan rad Umberta Eka, Laušević se u kratkim crtama dotakao njegovog velikog doprinosa poznavanju Srednjeg vijeka, teoriji književnost, odnosu autora, teksta i čitaoca.
Nepresušno poznavanje srednjeg vijeka činilo je osnovu intelektualne percepcije Eka. Ova epoha ima trajan uticaj i na Eka kao teoretičara, i na Eka književnika. Po mnogo čemu ta misteriozna epoha najbolje je oživjela u njegovim romanima, počevši od „Imena ruže”, pa do poslednjeg, „Nultog broja”. Svoje znanje dostojno najvećih umova čovječanstva, primijetio je Laušević, Eko je darovao čitaocu i zavještao književnosti.
– Slučaj Eko, jer on je zaista slučaj kao čovjek koji je u sebi spojio više iskustava pisca i naučnika, još je za njegovog života privukao pažnju teoretičara. Sada će se taj proces razviti. Nije bio samo teoretičar i pisac, naučnik... On je bio prije svega furiozna mašina – kazao je Laušević.
Enciklopedijski duh koji je superiorno vladao velikim brojem disciplina – to je, najkraće, bio Eko, kazao je prof. dr Siniša Jelušić. I pored toga što je njegovo djelo enciklopedijski razuđeno, ipak, primijetio je Jelušić, postoji suptanca, vezivno tkivo, cjelokupnog Ekovog djela i saznanja.
„On je Leonardo da Vinči postmoderne, on je čovjek knjiga, čovjek enciklopedija, biblioteka”, kazao je on podsjećajući da je Eko svojevremeno rekao da je „čitanje dijalog među knjigama”.
Jelušić je istakao da je Umberto Eko bio fasciniran knjigom i isticao je da se ljudska sklonost prema nasilju u mnogo čemu može objasniti nedostatkom mogućnosti da čovjek sebe izrazi kao konzumenta književnosti.
- Govorio je da mu je draža nauka ludaka, nego genija. Da u svojoj velikoj biblioteci ima Ptolomeja, čije djelo predstavlja laž, ali ne Galileja, čije su teorije dokazane kao istinite. Bio je jedinstven i po tome što je nevjerovatno dobro poznavao teologiju, iako je eksplicitno tvrdio da je ateista – kazao je, između ostalog, Jelušić, predlažući da se organizuje naučni skup koji će biti posvećen Eku i njegovoj velikoj teorijskoj i književnoj zaostavštini. Ova zanimljivo veče, koje je privuklo veliki broj posjetilaca u knjižaru Matice srpske u Podgorici zatvorio je doc. dr Goran Radonjić svojom analizom pojedinih segmenata Ekovog misaonog sistema koje je veliki intelektualac izrazio u svom prvom romanu, „Ime ruže”. Književnost ima estetsku dimenziju, ali i moralnu, još od antičkog doba vezu sa lijepim i istinitim, kazao je on.
- U dvostrukosti - prošlosti i savremenosti, Eko nam govori o nama, savremenim, ključnim temama, dominantnim karakteristikama naše epohe. Njegovo djelo i on će budućim generacijama pored umjetničkih estetskih dimenzija pružiti sliku našeg vremena, naših opsesija, preokupacija, dilema. Na izvjestan način Umberto Eko nam govori o značaju priče – priče koja nam pomaže da se suočimo sa sobom i svijetom, sa istorijom. On toj vječitoj priči dodaje svoju, a ona sama je mješavina, omaž, mnogim pričama koje pričamo od pamtivjeka – zaključio je Radonjić.
S.ĆETKOVIĆ

Novinar i pisac za djecu
Svim svojim akademskih titulama, profesuri na najpoznatijim univerzitetima, u Torinu, Milanu, Firenci, SAD (Kolumbija i Jejl), a bio je i gostujući profesor na mnogim fakultetima u svijetu, Umbeto Eko je svojoj biografiji dodao i novinarski rad, jer je tokom šezdesetih godina prošlog vijeka bio pet godina urednik na RAI.
Napisao je brojna teorijska djela, ipak najpoznatiji po svojim romanima: „Ime ruže”, „Fukoovo klatno”, „Ostrvo dana pređašnjeg”, „Baudolino”, „Tajanstveni plamen kraljice Loane”, „Praško groblje”, „Nulti broj”, koji su prodati u milionskim tiražima. Njegov renesansni duh okušao se i u književnosti za djecu, u djelima „Bomba i general” i „Tri kosmonauta”.