Društvo crnogorsko-ruskog prijateljstva ,,Sveti Georgije” u Nikšiću preksinoć je u okviru tribine ,,Svobodijada”, čiji je organizatotor Udruženje književnika Crne Gore, ugostilo Veselina Rakčević, pjesnika iz Podgorice. Govoreći o Rakčevićevom izboru iz poezije ,,Ognjište na raskršću” pjesnikinja i urednica tribine Milica Bakrač, naglasila je da se svi koji žive u pisanoj riječi često zapitaju da li poezija može da sačuva ovaj svijet...
- Ako ne može da ga sačuva od surove zbilje, iščašene stvarnosti, suprotnih i pogrešnih pravaca, onda, mišljenja sam, poezija može da promijeni puno toga oko nas. Brojna zdanja od čovjekove ruke lako se obruše: mostovi i neboderi pod silom pucaju kao staklo. Ali, riječ ostaje. I jezik ostaje uprkos raspećima. Jezik zapisuje riječ. Ona ostaje i prećutana i kazana. Salivena u stih. U poeziji Veselina Rakčevića, riječ se zažegla u ognjištu, odavno – već više od pola vijeka, još od njegovih gimnazijskih dana, i danas taj plamen ne jenjava. U ovom večerašnjem pjesničkom primjeru, riječ je sačuvala dobrotu. Ognjište je na sopstvenom raskršću. Raskršće je nalazi u rođenoj zemlji u kojoj poetski subjekt kreće u pohod ,,bez straha i drumarine”, sa hajdučkom krvlju u venama, stazama predaka, kojima nalazi lobanje, cjevanice i bezube vilice – kaže Bakrač.
Na ovim Rakčevićevim stazama gotovo da nema prostora koji dijeli grob i kolijevku, pojasnila je urednica tribine, i dodala da se ta zemlja zove „Nedođija”, i da ona diše samrtnim ropcem...
– Postoje fragmenti u ovoj knjizi ,,Ognjište na raskršću” koji su me zabrinuli, jer se pojavilo pitanje, da li su sve naše lične zemlje nedođije i kamo ćemo sa ognjištima? Sa tim ,,starim prastarim konačištima” koja otkidaju pjesnikovu ispovijest ,,konačno sam stigao do gubilišta”, ipak, odlučila sam da vjerujem, da je sve to samo igra vještih riječi koje posjeduje srpski jezik. Sve ove pjesničke tame, srećom, demantuje jedna od pjesama, a to je ,,Ljepota godina” – i nije bitno u kom periodu života pjesnikovog je napisana, ali ona sva vrvi od ljepote ,,Grkinja u oktobru” i neke prećutane ljubavi, kaže Bakrač.
Ona naglašava da je razmišljajući o kom ciklusu poezije iz ove knjige da kaže nešto za ovo veče, neprimjetno je odvukla ona poezija, koja je nastala mnogo prije njenog rođenja.
- Sjetila sam se i vremena studiranja. I tada su dobri momci recitovali jedno ,,Pismo iz Titograda”, napisano 17. marta, 1969. godine, u Beogradu. Eh, a kako su se osjećale naše kolege, koji su u nišićkom studentskom domu imali kao i pjesnik Rakčević, beogradski student ,,bonove za hranu” u džepu, a u nekoj daljini izgubljenu ljubav. Tada su studenti – pjesnici učili kako se pišu ljubavna pisma u stihu, i odgovori na njih. Počinjali smo da živimo odiseje. Vjerovali u dobra i loša mora. Talične i nesrećne mornare. I ove pjesme ljubve su svjedočanstva jedne velike ljudske dobrote, i one riječi koja je sposobna da sačuva i promijeni ovaj svijet. U svakom ciklusu knjige ,,Ognjište na raskršću” akcenat je stavljen na dobrotu riječi, iskrenost, ljubav, vjeru, nadu. Naslov knjige najsnažnije se tumači kroz pjesmu ,,Od izgiba do izguba” – to je ono kretanje ka svim stranama svijeta, odnosno, naši drevni dolasci od Volge i Dona, od Vizantije i Rima, kroz dažd i južnu zimu. Ostali smo isti na svom ognjištu, ostali smo Skadar na Bojani. Taj Skadar na Bojani je usud našeg naroda, motiv koji su pjesnici koristili imajući ili nemajući svoju Gojkovicu, imajući ili nemajući čeda Stoju i Stojana. Veselin Rakčević svoje ,,duhovno žilište” čuva u narodnoj epici, zapitan ,,skuplja li Nemanja raštrkano stado” motri na moračkog gavrana, kako hrani proroka Iliju i ,,prinosi pričest vjekovima” – kaže Bakrač. Odabrane stihove kazivali su Spasoje Tomić i autor. L.N.


O autoru

Veselin Rakčević je posvećen književnom radu još od gimnazijskih dana. Bio je profesor podgoričke gimnazije, novinar ,,Pobjede”, urednik ,,Tribine u 18” u Narodnoj biblioteci ,,Radoslav Ljumović.” Objavio je knjige poezije: ,,Balada o suncu”, ,,Opasnosti sna”, ,,Ognjište na raskršću”, ,,Ponoć na istoku”, ,,Skica za lični nekrolog.” Objavio je dokumentarni roman ,,Radun Živković - čovjek i junak”, dramu ,,Ljudi i psi”, komediju ,,Mitingaši”. Bavi se prevodilačkim radom. Preveo je 60 bugarskih pjesnika i 10 knjiga savremenih bugarskih pjesnika kao i antologiju savremene bugarske poezije ,,Odjeci trnovih zvona”. Takođe, Rakčevićeva knjiga ,,Ponoć na istoku” prevedena je na bugarski jezik. Najznačajnije nagrade Veselina Rakčevića su: nagrada Radio-televizije Titograd 1967. godine, prva nagrada Studentskog grada u Beogradu ,,Pesnički prsten Subotice”, prva nagrada ,,Abraševićevih večeri poezije”, nagrada ,,Marko Miljanov”, ,,Vidovdanska povelja”, prva nagrada na međunarodnom festivalu poezije u Sofiji 2012. godine i druge. Poezija Veselina Rakčevića je prevođena na više svjetskih jezika. Član je Udruženja književnika Crne Gore i član Saveza novinara Crne Gore.