Ljubitelji pisane riječi u gradu pod Trebjesom, preksinoć su na „Sceni 213” bili u prilici da prisustvuju književnoj večeri posvećenoj prof. dr Slobodanu Vujačiću. Tokom sat i po prof. dr Milorad Simunović, Maksim Vujačić, publicista, Andrija Radulović, pjesnik, prof. dr Lidija Vujačić, Sreten Mitrović, glumac, govoreći o ličnosti i djelu Slobodana Vujačića, univerzitetskog profesora, književnika, vrsnog govornika, ali i čovjeka iz naroda, kako je često govorio za sebe, i jednog od najpoznatijih crnogorskih boema koga su voljeli i intelektualci, radnici i seljaci, a posebno njegovi studenti, evocirali su uspomene na prošla vremena.
Pjesnik Andrija Radulović je naglasio da je Slobodan Vujačić za života bio urbana legenda.
– Nije bio samo profesor i književnik, on je bio veoma složena ličnost. Bio je i boem, iskreni drug i prijatelj, zaštitnik studenata, govornik, plemić, slobodar, kozer, emotivac, pisac, drug ljudi, narodni čovjek, kavaljer, istinski intelektualac, državnik, ali i nikšićki original. Prof. Vujačić je bio visoka adresa, na koju ste se mogli pozvati, ako vas snađe nevolja. Zajedno sa Novom Vukovićem, Slobodanom Tomovićem, Pavlom Radusinovićem, Žarkom Šćepanovićem, Markom Durutovićem, Mitrom Vukićevićem i još nekoliko elitnih profesora i ljudi za ono vrijeme, bio je zaštitni znak Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Posjedovao je nevjerovatnu energiju, lucidnost, širinu, prirodnost, obrazovanje, životnost i koloritnost. Živio je svoj život bez ostatka i bez poze, onako kako žive samo pjesnici koji u sebi sačuvaju i nešto dječačko, nepotkupljivo. Kao rijetko ko, imao je kod sebe, u svojim pričama, sposobnost da na čehovljevski način kroz mali detalj slika veliki isječak iz života. Inače, njegovo ukupno djelo svjedoči o piscu izazovnog i složenog tematskog okvira koji posjeduju narativnost, razuđenost i dokumentarnost, kazao je Radulović.
Prof. dr Milorad Simunović, ističe da se sa najvećim poštovanjem sjeća prof. Vujačića i mjesta koje je on zauzimao u društvenoj zajednici.
– Slobodan Vujačić je bio vrlo originalna ličnost, autentičan i duhovit. Mogla bi se napraviti antologija nekoliko tomova u koje bi se sabrala njegova duhovitost. Bio je među prvim intelektualcima u Crnoj Gori, jedan od najboljih autora koji je imao šta da kaže i znao da kaže, ali i profesor sigurnog autoriteta. Jedan od onog malog broja profesora po kojima se prepoznavala Pedagoška akademija, kasnije Filozofski fakultet u Nikšiću.
Govoreći u nastavku o ,,Antidnevniku”, Vujačićevoj najpopularnijoj i najčitanijoj knjizi, Simunović je podsjetio da u tom duhovitom i plemenitom djelu on na svojevrstan način govori o svojoj smrti, koja mu se primakla i diktira detaljnu oporuku i uputstva za sahranu sve do troškova i poruke čitaocima da ne dolaze ako bude snijeg ili kiša.
– U ,,Antidnevniku” nema nikakvog cinizma, on je antipod velikoj paradigmi. U njoj se održava ključ osjećanja čovječnosti na suprot dekonstrukciji čovječnosti. Smrt se tretira bez ikakvog straha od života i od smrti, i bez naknadnih metafizičkih racionalizacija. Pisac ,,Antidnevika” se literarno identifikuje sa herojskim čovjekom, kroz obične male svakodnevne situacije – kazao je, između ostalog, Simunović.
Publicista Maksim Vujačić, ističe da je Vujačić devedesetih godina znao da podrži onoga ko je bio u nemilosti, poput Mirka Kovača, Vita Nikolića, nekih novinara, vojnih dezertera.
- Bio je čovjek iz naroda i uvijek uz narod. Pravi narodni tribun. Imao je govornički dar i bio dobar polemičar. Bio je predvodnik poslednjeg kruga nikšićkih pjesnika-boema. Beskrajno duhovit čovjek, narodni političar – kazao je Vujačić. On je rekao da Slobodana Vujačića, Slobodana Boškovića i Slobodana Vukajlovića, Nikšić ne bi smio da zaboravi i trebalo bi da baštini njihovo djelo.
Glumac Sreten Mitrović čitao je odlomke iz knjige ,,Antidnevnik” a prikazani su i odlomci intervjua sa prof. Vujačićem.
Organizator ovog događaja bio je Filozofski fakultet Nikšić u okviru Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću.
L.N.
Čovjek za nezaborav
Prof. dr Lidija Vujačić, je istakla da je prof. Vujačić rođen 1931. godine u Rastocima, sa kojima je imao snažnu vezu u emotivnom i stvaralačkom smislu.
– Radni vijek najvećim dijelom je proveo kao profesor na Filozofskom fakultetu. Dobitnik je nagrade ,,Oktoih”. Objavio nekoliko knjiga, od kojih su najčitanije ,,Antidnevnik” i ,,Ritmovi duha”. Pokretač je književnih susreta, prvi odgovorni urednik „Spona”, nezavisni član predsjedništva Crne Gore. Kako neko reče lijepo je biti Slobodan Vujačić, ali i teško, kazala je Vujačićeva.