-PREVEO SA RUSKOG I PRIREDIO:VOJIN PERUNIČIĆ

Na kraju smatramo umjesnim da objavimo pismo general-lajtanta Vraskova o blagodatnoj pomoći, koju mu je darovao otac Serafim još za njegova života. Iako se taj događaj desio još 1826.godine, u prethodnim izdanjima žitija on nije objavljivan, zato što je P.A. Vraski pismeno obavijestio bivšeg igumana Sarovskog manastira Rafaila tek 1892.godine.

„1826.godine, kao oficir, posjetio sam Sarovski manastir i otišao, kao i drugi vjernici, za blagoslov kod prepodobnog oca Serafima. U hodniku njegove kelije bio je strašan mraz i ja sam, u vojničkom šinjelu, drtao od hladnoće. Poslušnik kod oca Serafima mi je rekao da je kod oca Serafima monah i da oni sada razgovaraju, a ja sam se, stojeći u hodniku, molio Presvetoj Bogorodici. Vrata su se otvorila, monah je izašao i kroz nekoliko minuta otac Serafim je ponovo otvorio vrata i rekao: „Kakvu mi je radost Bog poslao!“ Uveo me je u svoju keliju i zbog toga što je ona bila pretrpana raznim stvarima, on mi je rekao da sjednem na prag kelije, a on je sjeo na pod naspram mene i držeći me za ruku, počeo sa mnom srdačan razgovor, čak je poljubio moju ruku. Eto kako se on ponašao prema svakom čovjeku! Sjedeći naspram njega, osjećao sam se nekako čudno i uzbuđeno. Poslije dužeg razgovora rekao sam mu da me bole pluća (ja sam bio bledunjav i mršav mladić). On mi je rekao: „Nije to ništa“. Ustao je, uzeo je bocu i dao mi je, govoreći: „Gucni dobar gutljaj“. Ja sam se šokirao kad sam sasuo u grlo ulje za kandilo. U trenutku sam pomislio da će da mi bude zlo od toga, međutim, ulje se pokazalo ukusnim. Od tog trenutka, blagodareći Bogu, pluća me više nijesu boljela i od mršavog i blijedog momčića ja sam postao zdrav i snažan muškarac. Poslije dužeg vremena ja sam iz nužde morao da napustim vojnu službu i da odem na neograničen odmor. Taj rastanak sa Peterburgom je izazvao kod mene toliku tugu, da ja nijesam mogao godinu dana da se smirim na jednom mjestu. Na putu za Arzamas ja sam svratio u Sarovski manastir i odmah sam pošao na grob oca Serafima, zamolio ih da mu odsluže opelo i čim je ono završeno, u istom trenutku je tuga nestala i ja sam se osjetio potpuno zdravim“.

Završavajući naše izlaganje, mjesta koja osvjetljavaju uspomene na oca Serafima i prije su bile pažljivo čuvana i zaštićena za potomstvo, mada su mnoga od njih tek nedavno dobila lijep i prikladan izgled. Mjesto blaženo upokojenog oca Serafima, grob sa nadgrobnim spomenikom, ranije je bilo otkriveno i za vrijeme služenja opela, hodočasnici su ponekad morali da stoje gologlavi na kiši ili lapavici za vrijeme ljetnih dana ili zimskih mećava, ali početkom 1890-ih godina iznad groba oca Serafima izgrađena je kapelica sa kupolom i dvoje vrata. Na monahovom grobu stalno gori kandilo, a na dva kamena zida postavljene su slike oca Sarafima, naslikane na platnu (šest slika: molitva na kamenu, javljanje Majke Božije starom monahu na dan Blagovijesti, njegovo upokojenje, slika kako hrani medvjeda, slika oca Serafima u prirodnoj njegovoj veličini i njegov blagoslov hodočasniku pored izvora).

Bunar koji je napravio otac Serafim, taj, koji je stvarno bio „izvor čudotvornih iscjeljenja“, svaki posjetilac Sarova je smatrao i smatra obaveznim da ga posjeti, da bar u njega umoči glavu ili se napije vode sa njega, ako ne uspije da se okupa. On je ranije izgledao kao običan bunar i bio je potpuno otkriven, ali danas je iznad bunara oca Serafima izgrađena prelijepa kapelica sa osvještanim ikonama i dvjema velikim njegovim slikama, a pored nje kupatilo sa dvije odvojene kabine.

I njegova kelija u manastiru, i pustinjska kelija u Sarovskoj šumi, i njegov kamen i sva mjesta koja se vezuju za život starog mudraca su očuvana i zaštićena.

1897.godine, susjedne kelije oko kelije oca Serafima su uklonjene i nad njom je izgrađen ogromni velelepni hram u ime Presvete Troice. Na taj način je mjesto molitvenih podviga i blaženog upokojenja Božijeg monaha zauvijek ušlo pod krov Gospodnjeg hrama.


K R A J

---