-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Potapij Maksimov je pisao sarovskom igumanu Serafimu sledeće:

„Na Troičin dan 1868. godine, otišao sam sa mojom djecom u Božji hram da slušam liturgiju, a moja žena Marija, koja je bila vjernik rimso-katoličke vjere, otišla je povodom toga u katoličku crkvu. Po završetku liturgije, kad sam se vratio kući, saznao sam da se moja žena nije još vratila. Pod utiskom tog neprijatnog osjećanja, ja sam čekao da se ona vrati i pošto je došla počeo sam da joj prigovaram za dugo zadržavanje u crkvi. Dobivši odgovor da je razlog njenog zadržavanja bila želja da do kraja odsluša bogosluženje, uvredljivo sam se odnio prema njenoj pobožnosti. U tom trenutku naša kćerka Darija, vidjevši majčinu tugu i moju uzbuđenost, prišla mi je sa molbom da ne vrijeđam njenu majku. „Izađi napolje!“ – viknuo sam. Nesrećna djevojčica je izašla napolje i od tog dana se razboljela. Pretpostavljajući da je kćerkina bolest posledica straha, nedjelju dana pošto se razboljela, ja sam dovodio kući dvanaest ljekara da pomognu bolesnoj djevojčici. Ali medicinska pomoć nije olakšala patnje malene djevojčice. Jedanaest mjeseci se mučila moja djevojčica i ona je oslabila do te mjere da nije mogla da podigne čak ni glavu. Kajući se mnogo zbog mog velikog uzbuđenja i pripisivanja kćerkinoj bolesti mog iskušenja, koje mi je Bog poslao, ja sam plakao i molio se. Kad sam pročitao životopis Sarovskog pustinjaka starca Serafima i čudesno njegovo zalaganje za iskreno vjerujuće u molitvama, ja sam, po savjetu moga duhovnika, otslužio opelo upokojenom Božijem miljeniku. Sveštenik je, koji je služio opelo, ispovijedio i pričestio moju kćerku, koja je umirala. I drugog dana, 19. marta 1869. godine, moja kćerka Darija je ustala iz kreveta i bez nekih poteškoća je hodala po sobi. Na naše pitanje, kako se ovo desilo, Darija nam je ispričala da je u snu vidjela sveštenika, koji je, kad je prišao njenoj postelji, rekao: „Ustani Dašenjka, Majka Božija ti je rekla da ustaneš“.

Građanin Nižgoroda Pavel Ivanov Bajkov svjedoči:

„U decembru 1868. godine, kad sam bio trgovački pomoćnik kod trgovca Storoževa u Arzamasu u Nižgorodskoj guberniji, dok sam radio u podrumu, oko osam sati naveče, zaboljele su me oči i istovremeno sa tim obuzeo me je nekakav strah. Bolovi u očima i strah, koji me je spopadao iz dana u dan, pojačavali su se i nastavljali više od godinu dana, tako da se u poslednje vrijeme pojavljivao veliki bol u očima i ja nijesam mogao uopšte da gledam, pogotovo ne na svjetlosti. Doktori iz Arzamasa i Lukojanova su me liječili dosta vremena, ali od toga nijesam imao nikakve koristi. U to vrijeme je moja majka, bogobojažljiva starica, čula od drugih ljudi, da je stari mudrac Serafim izliječio svojim molitvama mnoge od raznih bolesti i patnji i ona me je savjetovala da zamolim oca Serafima da se moli za moje isceljenje i posavjetovala da odem pješke u Sarovski manastir i održim opelo starom monahu. Pošto sam se vratio iz Sarova u selo Ivancevo, nakon dvije nedjelje, blagodareći molitvama oca Serafima, Bogu je bilo drago da se meni dogodi čudo. Moj najstariji brat Aleksej je uzeo pod zakup baštu u selu Ivancevo, koja je pripadala grofici Protasovoj. U junu 1870. godine, tačno u podne, brat mi je predložio da odem s njim do bašte, koja je bila odaljena od našeg domaćinstva oko stotinu ili sto pedeset hvati (2.134 m). Došli smo u baštu, malo smo posjedjeli pored kolibe (od pruća), a onda mi brat kaže da je vrijeme za ručak. Ja mu govorim: „Idi ti, ja ću doći kroz nekoliko minuta“. Brat nije stigao da ode od mene ni nekoliko hvati, a meni se momentalno prispalo, mada nijesam tada imao nikakvu naviku da spavam u toku dana. Baš tada, u toku nekih pet minuta, vidim u snu da se nalazim u Sarovu pored groba oca Serafima, klečim na koljenima i molim se Bogu i molim ga za isceljenje od moje bolesti. U tom trenutku iz mojih očiju izlijeću ogromne varnice. Ne mogu da se sjetim, jesam li ja spavao ili sam bio u nekakvom nesvjesnom stanju, ali čim sam se osvijestio, imao sam strašnu drhtavicu i od tog trenutka nijesam više osjećao bolove u očima“.


(Nastaviće se)

---