-PIŠE: MR RADOVAN FEMIĆ

Institucija muzeja od izuzetne je važnosti za sticanje istorijskog znanja. Shodno tome, potrebno je ukazati na nekoliko važnih pretpostavki. Naime, obično se podrazumijeva da se, po pravilu, zna šta je muzej, naročito u oblasti umjetnosti i arheologije. Međutim, fenomen muzeja je složen, ostvaruje se kroz različite forme, i ima različite funkcije. Nije dovoljno samo otvoriti vrata neke privatne zbirke, da bi ona poprimila karakteristike muzeja. S druge strane, očekivanja društva od muzeja kao ustanove su sve veća. Jedan od osnovnih imperativa jeste otvorenost muzeja prema sredini u kojoj se nalazi, tako da se afinitet posjetilaca predstavlja kao jedan od važnih činilaca ostvarenja muzejske kulture. Sve navedeno ukazuje na zaključak da je potrebno istovremeno i zajedničko angažovanje svih koji svoju djelatnost vezuju za afirmaciju muzejskih ustanova: rukovodilaca muzeja, muzejskih radnika, ali i društvene zajednice u cjelini. Na taj način muzej dobija odgovarajuće, zasluženo mjesto na obrazovno-kulturnoj mapi nekog područja.
U starom vijeku riječ muzej označava sveto drvo posvećeno muzama, Apolonovim pratiljama, zaštitnicama umjetnosti. Prvi muzej stvoren je u Aleksandriji, za potrebe egipatskog kralja Ptolomeja Sotera. Ovaj muzej, prema opisu antičkog istoričara Strabona, predstavljao je skup zdanja i tremova gdje je okupljena zajednica naučnika koje izdražava kralj, kako bi mogli potpuno da se posvete istraživanjima. Ovu tvrdnju nalazimo u knjizi pod nazivom „Muzeologija”, čiji su autori Andre Gob i Noemi Druge. Ova publikacija objavljena je kao zajednički izdavački poduhvat Narodnog muzeja i izdavačke kuće Klio, u Beogradu, 2009. godine (str.14-24). Naravno, ovaj muzej nije predstavljao instituciju kakvu danas mi podrazumijevamo opisujući ovaj pojam. Ovaj će se termin dalje razvijati u latinskom obliku (museum) i italijanskom (museo) u 15. vijeku.
Dakle, termini museum i museo označavaju zbirku, skup predmeta umjetničke ili kulturne prirode. Upotreba ovih termina postepeno se sužava na polje umjetnosti i nauke, da bi se tim terminom označilo mjesto na kojem se čuva zbirka značajnih predmeta, i to značenje će se održati sve do sredine 18. vijeka.
Nakon terminiloškog razjašnjenja, javila se potreba i za definisanjem ovog pojma. Iako postoji nekoliko različitih definicija muzeja, navodimo međunarodnu definicuju prema ICOM-u (International Council of Museums/Međunarodni savjet za muzeje). Dakle, prema ICOM-u, ova definicija glasi: „Muzej je stalna institucija, neprofitna, u službi društva i njegovog razvoja, otvorena za publiku; u njoj se sprovode istraživanja materijalnih svjedočanstava o čovjeku i njegovom okruženju, ona prikuplja ta svjedočanstva, čuva ih, čini dostupnim i prije svega izlaže radi proučavanja, obrazovanja i uživanja” (A. Gob, N. Druge, „Muzeologija”, str 38-39).
Pored definicije muzeja, ističemo i značaj jedne čitave naučne discipline koja se bavi muzejima. Nauka koja se bavi muzejima u najopštijem značenju, obuhvata sve vrste i oblike muzeja, kao i sve aspekte pod kojim se muzej posmatra, naziva se muzeologija. Muzeologija je, praktično, primijenjena nauka o muzeju. Ona, između ostalog, proučava istoriju i ulogu muzeja u društvu, posebne oblike istraživanja, kao i fizičku konzervaciju. Obuhvata i prezentaciju, animaciju i difuziju, organizaciju i funkcionisanje, novu ili prilagođenu arhitekturu, odabrane ili priznate lokalitete, kao i tipologiju muzeja.
Paralelno sa pojmom muzeologije, postoji i pojam muzeografije. Pod pojmom muzeografije podrazumijeva se „skup tehnika i praksi koje se primjenjuju u muzeju” (Alessandro Motola Molfino, „Il libro dei muzei”, Milano, 1991, str. 130). Osim ovoga, muzeografija predstavlja i intelektualnu aktivnost usmjerenu na praktičnu primjenu, na definisanje, opis i analizu koncepcije izložbe (bilo da je privremenog ili stalnog karaktera), na njenu strukturu i funkcionisanje.
Inače, muzeologija je pozajmila i jedan termin iz pozorišne umjetnosti. U pitanju je scenografija. Pojam scenografije obuhvata čisto formalne i materijalne aspekte izložbe: panoe, boje, izložbene vitrine i osvjetljenje.
Nastanak muzeja kroz istoriju u isti mah je zanimljivo i veoma bitno istraživačko pitanje. Taj put muzeja predstavlja, u suštini, istraživanje puta muzejske zbirke u prošlosti. Razumije se, najprije su postojale privatne zbirke. Njihov dalji razvoj kroz vrijeme rezultirao je pojavom muzeja u današnjem smislu riječi. Motivacija za pravljenjem privatnih zbirki bila je različita: radoznalost u prikupljanju rijetkih predmeta, strast prema proučavanju prošlosti, želja za posjedovanjem rijetkih predmeta i slično.
(NASTAVIĆE SE)