-Priredila: M. MILOSAVLjEVIĆ

Istorija Jerusalima je istorija svijeta, ali je takođe i hronika često izuzetno siromašnog provincijskog grada okruženog judejskim brežuljcima. Jerusalim je nekada smatran središtem svijeta, a danas je to istinitije nego ikad: grad je žarište borbe između Avramovih religija, svetilište sve rasprostranjenijeg hrišćanskog, jevrejskog i islamskog fundamentalizma, strateško bojno polje sudara civilizacija, linija fronta između ateizma i vjere, zvijezda vodilja sekularne fascinacije, predmet vrtoglavog stremljenja teorijama zavjere i internetskog stvaranja mitova i vječito osvijetljena scena pod kamerama u današnjem svijetu u kojem vijesti ne traju duže od dvadeset četiri sata. Religijski, politički i medijski interesi hrane se jedni drugima izlažući Jerusalim, danas više nego ikad, pažljivim pogledima.
Jerusalim je Sveti grad, pa ipak je oduvijek bio i jazbina praznovjerja, šarlatanstva i vjerske netrpeljivosti; predmet čežnje i nagrada carstvima, iako nema strateški značaj; kosmopolitski dom mnogih sekti, od kojih svaka vjeruje da grad pripada samo njoj; grad s mnogim imenima, iako je svaka tradicija toliko sektaška da isključuje sva ostala. Grad toliko prefinjen da ga u jevrejskim svetim spisima opisuju u ženskom rodu uvijek kao pravu čulnu ženu, uvijek kao lijepu, mada ponekad besramnu bludnicu, a ponekad kao povrijeđenu princezu koju je ljubavnik napustio. Jerusalim je kuća jednog Boga, prestonica dva naroda, hram tri religije, a takođe i jedini grad koji postoji dvojako na nebu i na zemlji: njegova nenadmašna zemaljska ljupkost ništavna je u poređenju s njegovom nebeskom slavom. Sama činjenica da je Jerusalim i zemaljski i nebeski znači da taj grad može postojati bilo gdje: novi Jerusalim utemeljen je širom svijeta i svako ima svoju viziju Jerusalima. Proroci i patrijarsi, Avram, David, Isus i Muhamed, za svakog od njih se kaže da su koračali njegovim kamenom. Avramove religije začete su u njemu, a svijet će tu doživjeti i svoj kraj na dan Strašnog suda. Jerusalim, sveti grad za narode iz Biblije, jeste biblijski grad: Biblija je, na mnogo načina, hronika samog Jerusalima, a njeni tumači su, od Jevreja i ranih hrišćana, preko muslimanskih osvajača i krstaša do današnjih američkih jevanđelista, uporno mijenjali njegovu istoriju kako bi ispunili biblijsko proročanstvo.
Kad je Biblija prevedena na grčki i latinski, a zatim i na engleski, postala je univerzalna knjiga i od Jerusalima je stvorila univerzalni grad. Svaki veliki kralj postao je David, svi posebni ljudi bili su novi Izraelićani i svaka plemenita civilizacija postala je novi Jerusalim, grad koji ne pripada nikome i postoji za svakoga u mašti ljudi. A to je tragedija, ali i čarolija tog grada: svako ko sanja o Jerusalimu, svaki njegov posjetilac u svim razdobljima, od Isusovih apostola do Saladinovih ratnika, od viktorijanskih hodočasnika do današnjih turista i novinara, stiže u grad s vizijom autentičnog Jerusalima, a potom osjeti gorčinu i razočaranje pred onim što zatekne, grad koji se stalno mijenja, koji se pove­ćavao i smanjivao, i mnogo puta se gradio i bio razaran. Međutim, budući da je riječ o Jerusalimu, vlasništvu svih, samo je njihova vizija stvarna; izmijenjena, vještačka stvarnost mora se promijeniti; svako ima pravo da nametne „sopstveni Jerusalim” Jerusalimu i često, ognjem i mačem, to i čini.
(NASTAVIĆE SE)