-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

O Vučićevom odlasku u Vlašku, Milosavljević je pisao knezu Milošu, koji je navodno zbog toga na njega bio ljut: „Znajući da ste ga (Vučića) veoma dobro kod vas pazili, nijesam ni imao sumnju ispitivati ga toliko”. Od drugih povjerenika Miloš je obaviješten da se Vučić u Bukureštu primjerno vladao i da ga je hvalio na svakom mjestu.
Vučićev ugled još više je porastao u vrijeme pobune Marka Abdule i Stevana Dobrnjca, koja je izbila aprila 1821. godine u Požarevačkoj nahiji.
U početku te bune Vučić je prenio poziv kneza Miloša knezovima i kmetovima u Požarevačkoj nahiji da se ne priključuju pobunjenicima. Poslije smirivanja bune u maju 1821. godine, u čijem ugušenju nije neposredno učestvovao, ponovo je došao u Požarevac radi uređenja nahijskog suda, prenošenja Miloševih zapovijesti knezovima u knežinama i oduzimanja Abduline imovine. Ali, boravak u požarevačkom kraju nije mu odgovarao, pa je već u julu 1821. godine zatražio povratak u Kragujevac.
Gruža je središnja oblast Šumadije, nazvana po istoimenoj rijeci i ona obuhvata prostor između rijeke Lepenice, oblasti Levča i Podbira, planine Rudnik i rijeke Gornje Jasenice. U turskoj administrativnoj podjeli knežina Gruža je s knežinama Jasenicom i Lepenicom pripadala Kragujevačkoj nahiji. U vrijeme Prvog i Drugog ustanka Gružani su važili za izuzetno hrabre i pouzdane vojnike. Odred Gružana nalazio se stalno uz Karađorđa, a 1815. godine Gružani su, predvođeni Jovanom Dobračom, u odsudnom trenutku odlučili bitku na Ljubiću. Prvi gružanski knezovi poslije 1815. godine bili su Petar Topalović (1815–1821) i Jovan Dimitrijević Dobrača (1821–1822). Sredinom maja 1822. godine Dobrača je podnio ostavku, navodeći da zbog nepokornosti Gružana ne može dalje da vrši tu dužnost.
Vučić je za gružanskog kneza postavljen 28. maja 1822. godine i to je bila prva njegova zvanična služba. Njegovo imenovanje za gružanskog kneza pokazuje metod kojim je Miloš obezbjeđivao svoj položaj i vršio centralizaciju državne uprave. Narodne starješine, naročito u prvim godinama Miloševe vlade, bile su poluga njegove vlasti, a njihova vjernost i odanost vladaru glavni preduslov njihovog položaja i daljeg napredovanja. Osim toga, svaki od njih trebalo je da pokaže odlučnost u izvršavanju naredaba i sposobnosti opštenja s narodom i potčinjenima. Glavni zadatak narodnih starješina u prvim godinama knez-Miloševe vladavine bio je „da hvataju, vješaju i ubijaju hajduke i jatake; da šalju ili nose njihove glave Milošu ili veziru; da vrše torturu nad zlikovcima; da čuvaju Miloša; da se bezgranično zalažu za njega i da slijepo izvršavaju svaku njegovu zapovijest. (...) Čovjek blažih naravi nije se mogao ni održati na starješinskom položaju”.
Budući da u nahijama i knežinama nije bilo stalnih upravno-administrativnih mjesta, već su zborovi održavani u selima odakle je poticao knez, ukoliko je on bio iz iste knežine, Vučkovica je od 1822. godine postala novo knežinsko središte u kojem su se sastajali gružanski kmetovi. U tom selu 1815. bilo je 38 kuća i 100 poreskih glava, a narednih godina broj stanovnika nije se znatnije mijenjao.
Prvi zbor kmetova iz Gruže i njihovog novog starješine održan je početkom juna 1822. godine, a na njemu je pročitan knežev dekret o Vučićevom postavljenju i razrezan je porez. Prilikom određivanja poreza u Vučkovici su dva puta godišnje, oko Đurđevdana i Mitrovdana, dolazili kmetovi i tada im je najprije čitano Miloševo obrazloženje poreskih obaveza koje su bili dužni u propisanom roku da izvrše. Zbog čestih zloupotreba prilikom ubiranja poreza, kmetovima je strogo naređivano da novac pravedno sakupljaju.
Za vrijeme prve vlade kneza Miloša, od Vučićevog knezovanja, gružanski knezovi bili su povlašćeniji od jaseničkog i lepeničkog kneza. U Kragujevačkoj nahiji, poslije smrti Đuke Filipovića iz Jagnjila 1816. godine, nahijski knezovi nijesu više birani. U adresi Narodne skupštine upućenoj knezu Milošu u junu 1825. godine, Vučić je potpisan kao „glavni ispravnik ot ujezda Kragujevačkog”, a na njegovom pečatu iz iste godine ugravirano je „obor knez gružanski”. Vučić je od 1825. godine nezvanično bio nahijski knez, što se zaključuje prema visini plate, kao i većem broju pisara i pandura koji su bili u njegovoj službi. On je s pandurima sakupljao porez, organizovao potjere za izgrednicima, izviđao imovinske sporove, odlazio u Kragujevac radi dočeka ili ispraćaja kneza Miloša u vrijeme njegovih putovanja iz prestonice. Prema platnim spiskovima od 1824. do 1826. godine, gružanski knez imao je prvo osam, a kasnije deset pandura i jednog pisara.
(NASTAVIĆE SE)