-Priredio: Mr Veselin Drljević
Privredno preduzeće „Veletrgovina” sa više osnovnih organizacija udruženog rada (OOUR) i prometnim trgovinskim jedinicama van opštine Kolašin, a i republike, sa preko 1.000 radnika bila je nosilac razvoja turizma i ugostiteljstva, poljoprivrede, trgovine na veliko i malo. To preduzeće izgradilo je više turističkih objekata duž Jadranske magistrale. Vrhunac turističkog razvoja grada bila ja izgradnja hotela „Bjelasica”, ali i najava izgradnje atraktivnih turističkih sadržaja prema planini Bjelasici. „Veletrgovina” je umjela da prepozna i poljoprivredne potencijale opštine, pa je doprinijela unapređenju i valorizaciji i te oblasti.
„Impregnacija” drveta, građena od 1958. do 1962. godine, fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju. Bila je jedina fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji, kapaciteta 12.000 metara kubnih drvnog asortimana i sa 140 do 160 zaposlenih. Po kvalitetu svojih proizvoda, dohotku i broju zaposlenih bila je značajan subjekt kolašinske privrede. Permanentnim pozitivnim psolovanjem, bilo kao samostalno preduzeće ili OOUR ŠIK „Tara”, bila je i garant socijalne sigurnosti zaposlenih i solidaran partner Opštini Kolašin u svim preduzetničkim poduhvatima. Za kvalitete proizvodnog asortimana, atestiranog od Direkcije jugoslovneskih željeznicam, dobijala je priznanja, pohvale i plakete. To joj je otvralao jugoslovensko tržište.
Privredna struktura na prostoru kolašinske opštine bila je značajno poboljšana izgradnjom Fabrike aluminijsko-čeličnih užadi (FAK), sa preko 200 zaposlenih u proizvodnji i asortimanom, koji je imao siguran plasman preko matične firme – Kombinata aluminijuma Podgorica. Pozitivnim poslovanjem ta fabrika je bila garant socijalne sigurnosti zaposlenih i njihovih porodica, što se značajno odrazilo i na ukupnu privrednu sliku Kolašina.
Pogon u Smajlagića Polju, koji je poslovao u okviru podgoričkog kombinata „Titeks”, bio je, takođe, značajan privredni subjekt, prije svega jer je zapošljavao nekvalifikovanu žensku radnu snagu. Radnice tog pogona su na kursevima osposobljene za namjensku tekstilnu proizvodnju. To je značajno smanjilo procenat nezaposlenosti u opštini, jer u pogonu bilo oko 300 radnica.
Transportna djelatnost bila je organizovana u dva OOUR-a, koje su poslovali u okviru ŠIK „Tara” i Radne organizacije (RO) „Veletrgovina”. Svojim kapacitetima te dvije jedinice u potpunosti su zadovoljavale potrebe prevoza proizvoda radnih organizacija, u čijem sastavu su poslovale. Po potrebi, obavljale su usluge i trećim licima.
Uvijek finansijski stabilna kolašinska Distribucija, koja je poslovala u okviru Distribucije Crne Gore, a kasnije kao osnovna jedinica, uspješno je obavila elektirfikaciju gradskog i seoskog područja.
Dosadašnjim prikazom pokušao sam da predočim dio potencijalnih mogućnosti za razvoj kolašinske opštine, prije svega, kroz opis izgrađenih privrednih subjekata sa infrastrukturom do 90-ih godina prošlog vijeka. U nastavku teksta, pokušaću da, kroz nekoliko karakterističnih primjera, pokažem i sunovrat cjelokupnog društvenog razvoja te opštine, uglavnom zbog sveukupnog neodgovornog odnosa šire zajednice. I pored svih resursa i potencijala, taj kraj je kao osuđen na preživljavanje i ostaće sve do današnjih dana jedno od najnerazvijenijih područja u Crnoj Gori. To područje ne samo da nije podsticano u razvoju pozitivnim instrumentima ekonomske politike od države, kao naknada za višedecenijske namjere potapanja Kolašina i investicionog embarga, već je od 90-ih godina prošlog vijeka kontinuirano urušavano, kroz tranzicione i privatizacione procese. Ti procesi mogu se smatrati drugim „potpom” Kolašina.
Devastirana su privredna dobra, uništeni proizvodno industrijski objekti i (mnoge) uslužne djelatnosti. Jedina privredna grana, koja se nadograđuje na temeljima do tada stvorenog je turistička djelatnost. Međutim, objekti te grane privrede prešli su iz društvene svojine u privatni sektor. Teško je naći Kolašinca, koji zna pravu istinu o postupku privatizacije turističkih i drugih objekata u privredi na području te opštine. Tranazicioni i privatizacioni procesi, koji još traju, imaju rušilački karakter i kriminalističko obilježje i to ne samo na području kolašinske opštine, već i u cijeloj Crnoj Gori. Transparentnost postupka je zaobišla crnogorsku javnost i radnike, koji su ta preduzeća i stvarali. Raspisivanje tendera, prodaja, formiranje dioničarskih društava, uvođenje stečaja, prodaja u bescjenje osnovnih sredstava i napokretnosti, koji su samo formalno bili javni, a suštinski tajni, svakodnevno dobijaju sudske epiloge. Radnici su prevareni, ostali bez posla, otjerani na ulice, bez isplaćenih otpremnina i povezanog radnog staža. Svako preduzeće je poseban slučaj, o kojem bi se mogla pisati „bijela knjiga”, a sadržala bi nepravde, kojima su ukinuta Ustavom zagrantovano pravo na rad.
(Nastaviće se)