Pripremio: Ivan Milošević
Vladika Rade imao je običaj da okuplja viđenije Crnogorce u Biljardu ima sa njima razgovara o svim društvenim pitanjima. Znao je vladika da je Sulu veoma mladog zapazio njegov znameniti Petar I i da je bio član Kuluka, kao prve sudske instance u Crnoj Gori. Jedne večeri kod vladike Rada diskutovalo se o svemu i svačemu i sasvim iznenada će vladika pitati Sulu:
– Čini mi se, Sula, da umom i bistrinom ne ustupaš nikom, osim mene! Sula zatečen pitanjem nije se dao zbuniti već je odgovorio:
– Samo tri rabote, gospodare, ne čini, pa neću ni tebi!
– A koje tri, Sula?
– Prvo, ti si gospodar, a ja kapetan, drugo, ne idi mimo Krsca, i treće – ne uzimaj pero u ruku!
Autor ovog priloga došao je do nekih saznanja da je vladika Rade prvu verziju Gorskog vijenca slao Suli na uvid preko nekog pismenog popa Radovića koji je čitao Suli tekst, te da je Sula imao primjedbi koje je pop zapisao i sa čime je bio upoznat genijalni pjesnik i mislilac. Ova saznanja nijesu zvanična niti istorijski potvrđena tako da o tome nije u mogućnosti da više kaže.
Poslije smrti vladike Rada on je testamentom odredio Danila Stankova da ga naslijedi. No, sprovođenje u djelo testamenta nije prošlo bez peripetija. Na presto su pretendovali Pero Tomov, Đorđije Savov i Danilo Stankov. Pitali neki Sulu na Cetinje:
– Što je ovo Sula, te se Petrovići zakrviše i narod podijeliše? Sula im je odgovorio:
– Kokot kokota bije da u jato jedan gazduje!
Najveći problem da sjede u vladarsku stolicu Danilu Stankovu činio je Pero Tomov, brat vladike Rada. Sula će poznatu pometnju kometarisati na način:
– Neko je među ovcama prosuo torbicu soli, pa je neka liznula, a neka ne, te one koje su liznule glasno bleje, a koje nijesu gladne ćute!
Čuo je knjaz za ove riječi, pozvao Sulu i rekao mu:
– Sula, ko je lizao neka i dalje liže, a ti više nećeš lizati.
– Vaistinu, tako je – reče Sula. Bolje čovjekom ikad no nikad. So je za brave, a riječ za ljude!
Kad se zaglavario knjaz on pozove glavare i uglednike koje su mu redom čestitali. Kad se rukovao sa Sulom upitao ga je:
– Sula, kako ti se ovo dopada?
– Dobro, gospodaru – odgovori Sula, samo što će brod u kamenicu? Doći će koza, popit će vodu, i brod će ostat na suvo!
Nakon ovoga širom Crne Gore odjeknule su Suline riječi i odjekuju do današnjih dana „što će brod u kamenicu”? Zbog njih je Sula izgubio kapetanstvo, ali ne i ugled i poštovanje.
Sula kao skoro svaki istinski mudrac nije bio materijalno bogat ni onda kada su se pojedini crnogorski glavari počeli bogatiti, osobito vladarski i glavarski sloj od početka vladavine Petra II.
Dok su neki glavari posjedovali novac, nekretnine, zavidni stočni fond Sula je živio sa porodicom u skromnoj kući i na sasvim skromom imanju.
Kad je bio raskapetanjen živio je veoma siromašno, ali je i dalje bio tražen da sudi, savjetuje i miri zavađene. Čuo za to knjaz Danilo pa ga pozvao na Cetinje i pitao ga:
– Jel istina, Sula, da još sudiš po narodu?
– Istina je gospodaru? Ko od nevolje pravdu traži, valja mu i put do pravde učinjeti! Ja sudim onima koji mi dođu, a o meni sude oni koji idu drugijema!
– Je li istina – opet će Knjaz – da ne fermaš plemensku vlast?
– Istina je! Pogani ljudi koji drže vlast, misle da su oni koji su protiv njih, i protiv naroda, a ne znaju da je pogana vlast protiv naroda, a da su za narod oni koji su protiv nje!
– A za kakvu si ti vlast – upita ga Knjaz?
– Za vlast dobrog običaja, dobrog zakona, dobre riječi i pravde čovjekove – odgovori mu Sula.Nastaviće se