PIŠE: PREDRAG R. PETROVIĆ
Većina kneževa, odnosno vojvoda, nije prihvatila poziv Sulejman-paše Bušatlije, (prema dokumentima Kotorskog arhiva) koji je izdao naređenje, da mu svi kneževi Crne Gore i Brda dođu radi izjave pokornosti. Prema izveštaju van. providuru u Kotor kapetana Nikole Medina (iz dokumenta u arhivu datiranim od 20. marta 1688. u Kastel Lastvi) navodi se za kučkog vojvodu Ivana Ilikovića, da se sa Kučima povukao u Medunsku tvrđavu, a Sulejman-paši poručio da ga očekuje na Medunu. Ovim prkosnim odgovorom je paši stavio do znanja da je Medun sada tvrđava Kuča i da Kuči spremano očekuju turski napad.
Sukob sa Turcima je nastavljen time što je Sulejman-paša ne oklijevajući da kazni Kuče 20. marta 1688, pokrenuo vojsku iz Podgorice prema Kučima, koji su se taktički povlačili pred Turcima do nepristupačnih položaja nad udolinom, odnosno po M. Rašoviću „koji su zauzeli položaj za odbranu na liniji zapadne kose Čingiler–Medunski grad–Bojlek, koji je taktički i topografski izvanredno jak”. Dalje (po Rašoviću): „Turci, kada se nađoše pred ovakvim bedemom zadržaše se i ulogoriše ispod Medunske tvrđave na Rudinama Ljakovića, pošto zapališe Donji Medun i dvore vojvode Ivana. U međuvremenu Kučima su priskočili u pomoć Piperi i Klimenti. Klimenti zauzmu položaj na lijevom, a Piperi na desnom krilu Kuča. Dolazak ovog pojačanja jako je podigao moralnu snagu Kuča. Sa svojih položaja Kuči su puščanom vatrom ubijali Turke. Tada Sulejman-paša naredi opšti napad na Kuče... Kuči sa svojim saveznicima junački dočekaše Turke na svojim položajima, ali su i ovi isto tako junački napadali. Kada se Turci u svom napadu primakoše na daljinu 100-200 metara, Kuči opališe po jedan do dva metka pa povadiše jatagane te munjevito kidisaše u Turke sa tri strane, sijekući ih i ubijajući. Turci se najprije uzmutiše, pa nagoše u panično bjekstvo... Uzalud je paša pokušavao da povrati red i zaustavi bjekstvo svoje vojske, ubivši čak i dva svoja vojnika. Ali, kad pade pod njim konj i on potraži spas u bjekstvu. Bježeći tako pođu na Malo Orljevo na strme litice od 200–300 metara koje se ne vide dok se do njih ne dođe. U masi oni su gurali jedan drugog i skakali niz liticu i otuda pretrpjeli strašan poraz.”
M. Rašović ne navodi izvore u kojima je dat ovako detaljan opis bitke, međutim, dobrim dijelom je opis preuzeo od Marka Miljanova, koji se držao predanja u Kučima, ali i drugi autori daju slične podatke o ovoj bici sa izvorima u mletačkim i kotorskom arhivu (R. Petrović po izvještajima mletačkih providura).
Poginulo je oko 1.500 Turaka, od toga dosta oficira, Sulejman-paša se jedva spasao. Zarobljeno je mnogo oružja, ratnog materijala i turskih zastava. Od Kuča je poginulo 30 i ranjeno 24 plemenskih ratnika. Ova pobjednosna bitka se u Kučima i Brdima u narodnom predanju pamti kao „Boj na Malom Orljevu”.
Generalni providur Girolamo Corner za ovu bitku iz Herceg Novog izvještava Senat („Crna Gora – Izvještaji mletačkih providura” st. 27): Non e certamente su-ccesso nella presente Guerra fatto piu sanguinoso di qesto, ne di maggior impor-tanca – Zaista u ovome ratu nije bilo krvavijeg događaja od ovoga, pa ni od većeg značaja.
Po frontalnoj liniji okršaja, koja je doticala Medunsku tvrđavu, odlučujući moment bitke se dogodio neposredno uz fortifikaciju, koja je bila i glavno uporište odbrane, međutim, Turci nisu uspjeli da prodru u samu tvrđavu, ili neki njen dio.
Poslije bitke su Kuči ponudili Mlecima Medunsku tvrđavu, da bude „pod zastavom sv. Marka”, odnosno pod vrhovnom vlašću Mletačke Republike. Senat je zamolio svog providura iz Kotora da procijeni, šta sa tvrđavom da se radi, da li da se poruši, kako je Turci ne bi mogli nikad više koristi, ili da se zadrži. Odlučeno je da se zadrži i da se za tvrđavsku posadu, sastavljenu od Kuča, izdaje 30 plata. Iz ovoga se može uočiti, da je mletački saveznik imao procjenu i povjerenje, da će Kuči odbraniti tvrđavu i održati ovu važnu fortifikaciju u svom posjedu.
U „Crna Gora – Izvještaji mletačkih providura” od 15. jula 1688. st. 36, 38 je dato: „In talli cumulati prosperi succesi e nello sbandamento d’ un essercito di dieci mille houmini di Soliman, non puo che pienamente approvarsi ogni buon trattamento versoli Capi di qelle brave Nationi quale e stato da noi praticato. Approviamo percio il saldo a Cuzzi e Clementi delle 30 Pagne..” ili – U tim uspjesima u rasulu deset hiljada ljudi Sulejman-paše, potvrđuje se dobronamjernost sa glavarima tih hrabrih plemena, koju praktikujemo. Zato odobravamo isplatu Kučima i Klimentima 30 plata...”
(Nastaviće se)