piše: Dragiša Dožić
Na konferenciji za štampu u Vašigntonu brazilska predsjednica je izjavila da je njihov zadatak da učine sve kako bi se prekinulo bezobzirno krčenje šuma, a naročito da eliminišu kriminalne radnje s tim u vezi. Predsjednica Rusef je dalje kazala da će okrenuti „drugi list” kada je riječ o pošumljavanju. Zvanično je objavljeno da će Brazil do 2030. godine obnoviti 12 milona hektara šuma. Ovim primjerom brige o šumama, od strane svjetskih državnika, želio sam da skrenem pažnju odgovornim organima i pojedincima kod nas, da je zaštita šuma planetarni problem koji se integriše u svjetsku brigu. Regionalan pristup tretiranja šuma, kroz ekonomsku funkciju, može se pravdati samo ako je u korist društvene zajednice, a nikako u korist pojedinca i grupe profitera. Rušilački zahvati profitera i šumokradica, ravni elementarnim nepogodama, poput cunamija i orkana, poprimili su pojavu legalnih radnji. Sistem kontrole ne funkcioniše. Sve je stalo. Svi ćute. Ćute nadležni, ćuti i dio građanstva, ćuti pravo i pravda, a opet samo trpi radnik i seljak. Bespravnih sječa bilo je i ranije, ali u ovolikom obimu nikad do sada. Ima glasina na terenu da se organi i službe pojedinih područnih jedinica šumarstva uzdržavaju da intervenišu na prestupe koncesionara, kada saznaju koji tajkuni i vlastodršci stoje iza njih. Ovu opasku prati i druga priča, ništa manje kriminalna, da je riječ o dogovoru odgovornih da se prećutnim odobravanjem nelegalne sječe i prodaje oblovine van državnih granica daje prilika privilegovanim koncesionarima da povrate dio profita uloženog u političku predizbornu trku.
Afera „Snimak”, pred prošlogodišnje lokalne izbore u Beranama, svjedoči tu pojavu, dokumentovano, spiskovima lica kojima su, u zamjenu za glas DPS-u, obezbjeđivana besplatno drva. Na pogoršavanju stanja u šumarstvu, donekle, uticale su česte zakonske, statusne, organizacione i kadrovske promjene. Poslije donošenja Zakona o šumama 2000. godine, uslijedile su nove statusne promjene formiranjem Javnog preduzeća „Crna Gora šume”. Nedugo zatim, konstituisana je Direkcija za šume i, konačno, Uprava za šume, sa područnim jedinicama po opštinama. Danas nemamo valjanih analitičkih dokaza koji bi potvrdili koliko su organizacione promjene negativno uticale na osavremenjivanje gazdovanja šumama, ali pečat tih promjena oslikan današnjim stanjem šuma i neprekidnim apelima da se stane u odbranu tog prirodnog bogatstva. Kadrovska rješenja u tim promjenama nijesu tražena u odgovorajućim kvalifikacijama i dokazanom stručnom radu, već, prvenstveno u vladajućim listama, raspodjelom resora, javnih preduzeća, ustanova i diplomatskih predstavništva izmeđi koalicionih partnera.
Metode i mehanizmi zloupotrebe prirodnih resursa i državih fondova raznovrsni su i perfidni, dugo i vješto pakovani i podvođeni u zakonske odredbe. Zapanjujuća je indolentnost i nemarnost nadležnih organa i drugih društvenih činilaca na apele i druge molbe građana da se zaustavi pohara šuma. Najkarakterističniji primjeri tih vapaja, koje je štampa zabilježila, pretežno u drugoj polovini prošle godine, pa sve do sada, dolazili su iz Berana, Rožaja, Pljevalja, Petnjice, Andrijevice, Bijelog Polja i Nikšića. Svi ti zahtjevi građana iz navedenih opština manje-više su identični i odnose se na sprečavanje rušilačkih zahvata privilegovanih koncesionara i šumokradica u državnim šumama, uništavanju seoske infrastrukture, načinu dodjele koncesija, izvozu oblovine van područja države i nemogućnosti alimentiranja sirovinom manjih drovoprerađivača u tim mjestima.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.