U prvom dijelu bilo je riječi o ruskoj subvenciji do rata 1876–1878. godine, a ovdje ćemo se zadržati na period od Berlinskog kongresa do Prvog svjetskog rata. Prethodno treba napomenuti da je Rusija, pored redovne subvencije, davala u toku oslobodilačkog rata, i dalje do 1880. godine, znatnu vanrednu pomoć za nabavku oružja i drugog ratnog materijala. Ruska pomoć je umnogome olakšala Crnoj Gori da uspješno okonča borbu i izađe kao pobjednik iz ovog teškog rata. Pored toga, Rusija je radi naoružanja crnogorske vojske dala zajam Crnoj Gori, u jesen 1879. godine, u iznosu od 900. 000 rubalja (oko 1.100.000 fiorina), o čemu će biti više riječi u poglavlju o zajmovima.
Poslije zaključenja mira i sređivanja ratnih prilika, Rusija je nastavila da daje redovnu pomoć Crnoj Gori u istom iznosu kao prije rata 1876–1878. tj. prema odluci ruskog cara krajem 1872. godine. Produžena subvencija je iznosila – 46.000 rubalja crnogorskoj vladi i knjazu Nikoli, 8.000 Bogosloviji, 5.500 Djevojačkom institutu i 1.000 zlatnika (oko 3.000 rubalja) – crkvi. Ovome se od 1879. godine pridružuje i redovna pomoć bolnici Danila Prvog na Cetinju u iznosu od 2.500 rubalja, što je dodijelio Crveni krst Rusije. Ovaj novac je u stvari bio interes na kapital od 500.000 rubalja, deponovan na ime cetinjske bolnice kod jedne ruske banke. Tako je poslije rata Crna Gora dobijala iz Rusije na ime redovne pomoći 64.000 rubalja (oko 80 000 fiorina).
Iako su se prilike u Crnoj Gori poslije Berlinskog kongresa znatno izmijenile i uvećale potrebe zemlje, Rusija nije povećavala subvenciju Crnoj Gori. Za prvih deset godina poslije rata subvencija je ostala na nivou iz 1873. godine, izuzev što je od 1. januara 1888. povećana godišnja pomoć Djevojačkom institutu sa 5.700 rubalja na 10.000 fiorina. Tek 1889. godine došlo je do izmjene, što je bilo uslovljeno posebnim okolnostima. Desetak godina poslije Berlinskog kongresa Crna Gora je zapala u dugove. Na molbu knjaza Nikole ruski car je u avgustu 1889. godine riješio da sanira dugovanja Crne Gore. Otpisan je dug Crne Gore banci u Petrogradu i ruskoj državnoj blagajni, a za isplatu dugovanja u Austriji učinjen je nov zajam od 900.000 rubalja, na 20 godina uz 5 odsto kamate, s tim što bi se anuiteti naplaćivali od ruske subvencije koja se daje Crnoj Gori. Međutim, od subvencije koja je davana Crnoj Gori – 46. 000 rubalja – nije se mogao nadoknaditi ni godišnji interes, a kamoli amortizacije glavnice. Godišnji anuiteti zajma iznosili su 80.000 rubalja. Pošto ranija subvencija nije bila dovoljna za pokriće anuiteta, ruska vlada je riješila da se godišnja pomoć Crnoj Gori poveća od 46.000 na 100.000 rubalja, s tim da se od povećanog iznosa odbija 80.000 rubalja za otplatu zajma Državnoj banci u Petrogradu, a 20.000 rubalja da ide kao godišnja pomoć crnogorskoj vladi.
Ovom transakcijom Crna Gora se oslobodila bečkih dugova, ali je to smanjilo primanje iz Rusije i svelo subvenciju državi na 20.000 rubalja. Za narednih šest godina, do 1896. godine, crnogorska vlada je dobijala polugodišnje po 10.000 rubalja. Pošto je od ruske subvencije 50. 000 rubalja pripadalo neposredno knjazu Nikoli, taj iznos je državna kasa redovno nadoknađivala.
Od 1896. godine Rusija daje posebnu subvenciju za izdržavanje stajaće vojske. (U početku je stajaća vojska imala 500 oficira i vojnika pješadije i jednu polubateriju od 4 topa sa 56 vojnika). Upravo, još sredinom 1895. godine ruska vlada je poslala 67 612 fiorina za izgradnju vojnih stanova i formiranje stajaće vojske. Iste godine je odlučeno da se od 1. januara 1896. godine daje na ime održavanja crnogorske stajaće vojske pomoć u iznosu od 82.000 rubalja, što je iznosilo, zavisno od kursa, oko 104.000 fiorina. Subvencija je isplaćivana u četvoromjesečnim ratama, tri puta godišnje po oko 34 500 fiorina. Ovaj iznos je bio namijenjen isključivo za održavanje vojske i za drugo nije mogao biti upotrijebljen. Crnogorska vlada se obavezala da će održati određeni kontingent vojske, pa su ova sredstva išla kao sastavni dio budžeta Ministarstva vojnog. Ova pomoć je značila puno za crnogorsku vojsku, ali je malo pomogla crnogorskim finansijama, jer je u potpunosti trošena za redovnu vojsku.
Naredne, 1897. godine, dodijeljena je pomoć knjazu Danilu od 20.000 rubalja godišnje čime je uvećana subvencija dvoru na 70 000 rubalja.
Tako je Crna Gora od 1896. ukupno dobijala godišnje pomoći od Rusije nešto preko 220.000 rubalja, od čega je 80.000 rubalja išlo na otplatu zajma Državnoj ruskoj banci u Petrogradu. Ako se uzme u obzir odbijanje za amortizaciju zajma i troškove oko izdržavanja vojske, onda se može pretpostaviti koliko su malo koristi imale crnogorske finansije od ruske pomoći krajem 18. vijeka. Istina, pomoć je rasterećivala crnogorski budžet od nekih obaveza, ali nije neposredno mnogo uticala na poboljšanje finansija Crne Gore.
(Nastaviće se)