PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Kao što je navedeno, spor između Bjelopavlića i Pješivaca je nastao zbog prisvajanja pojedinaca iz Pješivaca dijela imovine Bjelopavlića i dijela crkvenog imanja. Iguman Maksim Bošković je uspio da spriječi krvoproliće između Bjelopavlića, koji su štitili svoju teritoriju i imovinu manastira Ostroga i Pješivaca, od kojih su je neki pojedinci uzurpirali: „Pak se zaplaka iguman Maksim – Jevo đe mi pritiskoše Povijani zemlju koju smo kupili od Damjanovića, koji su stojali na Kosjeradić”. Kad to čuše Belopavlići, izidoše svi na Kulu, pod Ostrog, a odonut Pješivci svi na Vinogradinski Brijeg, pored Bašine Vode. I tu se učinje buna i megdani: Mirko Lakordić s Laća i Andrija Lakčev sa Stubice, Bešo Petrov i Stočko Čejov, Andrija Preka (Prekin) i Janko Bošković. Pak skoči iguman Maksim s kaluđerima i pop Luka Mijušković i pop Komnen Ivelić, te zlo utarnoše i za svašto se pogodiše. Zakle se Luka na tri glave. I reče mu Vukota Vujov sa Rsojevića – „Ako se krivo zakleo, na tebe pali svi ovi amini ovoga naroda”. Luka reče – „Kako pravo tako mi pomoga Bog, mene i mome rodu”. Tada se Bjelopavlići i Pješivci izmire i postave zajednički granicu između ova dva plemena.
O tome i kako su se Bjelopavlići i Pješivci dogovorili u zapisu iz „Opšteg lista” manastira Ostrog piše: „Pa iskopaše ječam na Katunište, što beše usija Simon na zemlju carkovnu. I rekoše tu Simonu: Prođi se baštine koja tvoja nigda bila nije”. On reče –„Ja bih da (o) dohodak”. – „Ema ne beše pita kad beše sija ječam”. Stoga mu ga iskopaše, pa se zemlja pomiri i granice se postaviše: s Kule Rožačke na kulu Milatovića, pak mednike naviše (postaviše) na kraj Jelovoga brijega, pak na varh Prebjenog Potoka, pak na varh grede pored vode od istoka, pa naviše u dno Ploča, pak na vrh Kape Ostroške. To tako osta uvijek, i navek. I rekoše Belopavlići i Pešivci – „Ko ga ne sluša, sreće nema pred Bogom i odgovornik bio svoj zemlji”. I za uverenije metnuše pečat svetoga Vasilija hrama. I tu biše sedoci iguman Maksim Bošković i svi kaluđeri Ostroški, pop Luka Mijušković, pop Komnen Ivelić, Stočko Čejov, Bešo Pantov, Andrija Preka (Prekin) Ilić, Simon Kontić, Mirko Polikordić, Andrija Lakčević, Obrad Pejov iz Vučice, Janko Mijušković i svi Belopavlići i Pešivci. I tako ostaviše poslednjijima da žive.
Ja iguman Maksim Bošković pisah i pečato tvrdih opšte jedinokupno i narodno, rukoju”.
Kao i njegov prethodnik Stefan, i iguman Maksim se pominje u svojstvu starješine manastira Ostrog u velikom broju zapisa „Opšteg lista”, u kojemu je zapisan veći broj slučajeva kupovine imovine za manastir Ostrog, kao i priloženih imanja. Tako je zahvaljujući navedenim igumanima manastir Ostrog posjedovao značajnu imovinu. Jeromonah Maksim, iguman manastira Ostrog se upokojio 1769. godine, što potvrđuje tekst u „Opštem listu”: „1769. Znano budi kogda se prestavi jeromonah Maksim, iguman Ostroški. Budi njemu vječnaja pamjat, Amin”.
U vrijeme starješinstva manastira Ostroga jeromonaha Maksima Bjelopavlići su bili napadnuti od brojnih turskih snaga iz Podgorice. Teška borba vođena je u Kosovom Lugu gdje su Bjelopavlići, izuzetnim požrtvovanjem, uspjeli da poraze turske snage.
Za starješinu manastira Ostroga određen je 1768. godine, rođak igumana Maksima, Josif Bošković sa Orje Luke. Da je jeromonah Josif već bio iguman Ostroški te godine, svjedočanstvo je to što je poslije junačke odbrane manastira Ostrog od Turaka bio se u njemu zatvorio, pa je morao na kraju da se preda kako oni ne bi oskrnavili manastir. U toj „Veljoj vojni” mnogi Bjelopavlići su stradali. Igumana Josifa Turci su odveli za Nikšić. Bjelopavlići su gledali na sve načine da oslobode plemenika i igumana svoje svetinje. Turci su za njegovo oslobođenje tražili veliki otkup. Bjelopavlići su uspjeli da skupe sredstva za otkup i tako se iguman Josif Bošković, poslije nepune dvije godine zatočeništva, vratio u manastir Ostrog.
Blagoslovom igumana Josifa, a prilogom monaha Mihaila iz manastira Ostrog, za pomen sebe i svojih roditelja, podignuta je 1774. godine priprata pri Vavedenskoj crkvi u Gornjem manastiru, što potvrđuje natpis više vrata od priprate: „S blagoslovenijem gospodina oca igumena kir Josifa Boškovića, izvoli ponoviti vo sej obitelji dveri i krst i apostole i pripratu, vsem vjeroju prihodeštem, blagodatiju Božijeju, čudesna iscelenija podavajušče, az rab grešni starec monah Mihailo, otačestvom Vasojević, služitelj hrama sego, va večni pomen sebe i roditeljeh svojih, Petru i Stepaniji, Bog da ih prosti. Ustroji se leta Gospodnjeg 1774, julija 8”.
(Nastaviće se)