Poslije Njegoševe smrti, Rusija je i dalje slala pomoć Crnoj Gori u istoj visini kao i ranije – 80.000 papirnih rubalja i 1000 dukata. Za prva dva četvoromjesečja 1851. godine novac je na vrijeme stigao, a poslednja rata tek u septembru naredne godine, zajedno sa prvom ratom za 1852. godinu. Za nekoliko narednih godina subvencija je uglavnom redovno isplaćivana. Međutim, uskoro je isplata obustavljena. U toku 1856. godine normalno su isplaćene samo prve dvije rate; treća rata je zadržana. U to vrijeme došlo je do zategnutih odnosa sa Rusijom, pa je zbog toga isplata subvencije za jedno kratko vrijeme obustavljena. Istovremeno je riješeno da se od obustavljene subvencije daje pomoć crnogorskim emigrantima Đorđiju Petroviću, Medakoviću i njihovim pristalicama sa porodicama (serdaru Milu Martinoviću, barjaktaru Ivanoviću i dr.) Emigranti su primali pomoć od sredstava crnogorske subvencije do jula 1859. godine, a otada iz drugih fondova. Od jula 1859. godine Crna Gora je ponovo primala pun iznos subvencije, i to uglavnom redovno. Tako je Crna Gora za vrijeme vladavine knjaza Danila, iako neredovno i sa zatezanjem, dobijala pomoć od Rusije kao i za vrijeme Petra II – 9000 zlatnika (1000 lično knjazu i 8000 državi), što je činilo oko 42.000 fiorina.
Isti iznos Rusija je davala i poslije smrti knjaza Danila, u prvim godinama vladavine knjaza Nikole. Ali ni knjaz Nikola nije prošao bez smetnji. Već poslije nekoliko godina subvencija je privremeno bila zadržana, dok se ne dobije izvještaj o Crnoj Gori. Zbog toga pomoć nije isplaćena u toku 1863. i 1864. godine. Tek u novembru 1864. godine odobreno je da se isplati pomoć Crnoj Gori za 1863. godinu, i to samo dvije trećine (15.000 rubalja), a ostatak da se deponuje kod jedne ruske banke. I ta opstrukcija ruske vlade bila je slična onoj iz vremena knjaza Danila, 1857. godine. Ako je Crna Gora i pokušala da potraži oslonac na drugoj strani, odmah je dolazila u opasnost da joj ruska vlada ukine subvenciju. Takve pojave, vidjećemo, nijesu bile rijetke i nijesu ostale bez posledica po Crnu Goru.
Pomoć dodijeljena Njegošu 1837. godine, u iznosu od 80.000 papirnih rubalja, po svemu sudeći, bila je data na 30 godina. Jer, 1867. godine postavilo se pitanje njenog produženja. Carskom odlukom početkom 1867. godine odobrena je isplata subvencije Crnoj Gori za narednih pet godina, u istom iznosu kako je i dotada isplaćivana – 22 857 srebrnih rubalja. Tako je produžena subvencija od 80.000 papirnih rubalja do 1873. godine. Međutim, 1869. godine Rusija je dala posebnu subvenciju za dvije srednje škole u Crnoj Gori. Prilikom svog boravka u Rusiji, knjaz Nikola je uspio da izdejstvuje pomoć za Cetinjsku bogosloviju i Djevojački institut. Cetinjska bogoslovija dobijala je 8.000, a Djevojački institut 5.500 srebrnih rubalja. Tako su od pomoći iz Rusije bila obezbijeđena materijalna sredstva za prve dvije srednje škole u Crnoj Gori. Zahvaljujući tome, škole su normalno radile i pokazale su veoma dobre rezultate.
U periodu do rata 1876–1878. godine, Rusija je još jedanput povećala pomoć Crnoj Gori. Kako je 1872. godine isticao rok produženju subvencije iz 1869. godine, knjaz Nikola je iskoristio priliku da zatraži povećanje pomoći. On je preko knjaza Gorčakova upoznao ruskog cara sa teškim materijalnim prilikama u zemlji i tražio povećanje subvencije. Car je uzeo u obzir teškoće Crne Gore i riješio da se pomoć poveća. O tome je Gorčakov obavijestio knjaza Nikolu u novembru 1872. godine. Gorčakov u pismu navodi da je car dao nalog da se novčana pomoć Crnoj Gori udvostruči i da se od 1. januara 1873. godine umjesto 23.000 isplaćuje 46.000 srebrnih rubalja. Iz pisma se vidi da je ovo povećanje bilo namijenjeno lično knjazu Nikoli, jer se u pismu naglašava da se novac njemu isplaćuje i da ga on upotrebljava prema svom nahođenju. Time je subvencija iz Rusije znatno povećana. Od 1873. godine, ne računajući ono što se davalo kao pomoć pojedincima (Darinki i dr.), subvencija je iznosila preko 62.000 rubalja – 46.000 državi i knjazu, 8000 Bogosloviji, 5.500 Djevojačkom institutu i oko 3000 rubalja (1000 zlatnika) crkvi. To je u ono vrijeme iznosilo oko 80.000 fiorina. Crna Gora je taj iznos primala do ratova 1876–1878, pa i kasnije. Subvencija je isplaćivana u četvoromjesečnim ratama, tri puta godišnje, i to uglavnom redovno.
Pored subvencije od Rusije, Crna Gora je dobijala pomoć i od drugih zemalja. Ali to je teško tačno utvrditi. Dok je o ruskoj pomoći sačuvano podosta podataka, tako da se ona uglavnom može kontinuirano pratiti, o pomoći drugih država ima vrlo malo traga u arhivskom materijalu. Ukoliko je i bilo neke pomoći, ona nije imala trajniji karakter. U tom smislu jedino se izdvaja pomoć od Austrije, koja je davana na ime održavanja puteva.
(Nastaviće se)
Piše: Goran Kiković, prof. istorije
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.