PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Prošle godine u ediciji „Velikani srpske nauke”, ugledne izdavačke kuće „Štampar Makarije” iz Beograda i „Obodsko slovo” iz Podgorice, izdale su osam knjiga Vojislava Buda Gledića, našeg poznatog publiciste i popularizatora nauke. O koliko se vrijednim knjigama radi, između ostalog, govori i podatak da je ove godine Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, preko Narodne biblioteke Srbije, otkupilo značajni dio tiraža svih osam knjiga.
Sa većinom njih upoznali smo se ranije na ovom mjestu, a ovom prilikom predstavićemo vam najzanimljivije pojedinosti iz Gledićeve knjige „Nebeska mehanika”, koja je posvećena velikom srpskom naučniku Milutinu Milankoviću.
Vojislav Gledić je inače do sada objavio preko pedeset samostalnih naslova slične tematike, a nekoliko rukopisa nalazi mu se u pripremi za štampu. Bio je profesor matematike i drugih predmeta u Gimnaziji i Tehničkoj školi na Cetinju. Član je Udruženja književnika i Udruženja novinara Crne Gore.
Znameniti srpski i svjetski naučnik Milutin Milanković dao je niz kapitalnih naučnih radova u mnogim oblastima od trajnog značaja. Glavna oblast njegovog istraživačkog rada predstavlja proučavanje uticaja Sunčevog zagrijevanja Zemlje i njegovog neprekidnog djelovanja na klimatske uslove i promjene tokom velikih vremenskih intervala. Posebno je riješio problem nastajanja i promjene ledenih doba koja su imali bitan uticaj ne samo na klimatske varijacije, već i na evolucione tokove živog svijeta. Koristeći sredstva racionalne i nebeske mehanike postavio je originalnu teoriju pomjeranja Zemljinih polova, što je zapravo predstavljalo osnovu za kasnije dublje i svestranije razmatranje problema sastava i razvoja Zemljine kore. Najzad, izgradio je najprecizniji kalendar koji je trebalo da bude primjenjivan u nekim pravoslavnim crkvama (posebno Srpskoj) umjesto sadašnjeg julijanskog kalendara.
Milankovićevo djelo je nastajalo tokom više decenija u prvoj polovini 20. vijeka i imalo veliki svjetski naučni značaj. Svojim briljantnim klimatološkim proučavanjima i u kosmičkom (međuplanetarnom) okruženju umnogome je uticao na uzdizanje ugleda i značaja beogradske matematičke škole. Milanković je bio veoma raznovrstan i plodan naučnik čija se istraživačka aktivnost protezala na mnoga područja, a posebno na primjenu egzaktnih matematičkih, mehaničkih i astronomskih metoda na ukupnost klimatskih promjena Zemlje i susjednih nebeskih tijela. I kao dugogodišnji profesor na Beogradskom univerzitetu, ovaj velikan je uticao i doprinio podizanju nastave na svjetski nivo. Kao pisac, posebno kao popularizator nauke, umnogome je doprinio ne samo širenje nauke među najširim krugovima čitalaca, već je podsticao i pojedine mlade talentovane ljude da usmjere svoju pažnju i interesovanje za nauku i da se opredijele za tu oblast kao životni poziv.
Po obrazovanju Milutin Milanković je bio građevinski inženjer. Završio je Visoku tehničku školu u Beču kao odličan stručnjak, ali i kao izvanredno i široko obrazovani mladi čovjek koji je dobro poznavao, pored svoje uske specijalnosti, mnoge teorijske oblasti, naročito matematiku i mehaniku. Postigao je zavidnu reputaciju i najveće akademsko zvanje: postao je i doktor, prvi Srbin sa tom titulom u oblasti tehničkih disciplina. Međutim, najveći dio života i aktivne službe je proveo daleko od inženjerske prakse. Ipak, i kao inženjer je, ne samo na početku karijere, dao veliki doprinos od trajnog značaja. Bio je specijalista za primjenu armiranog betona koji je baš u njegovo vrijeme počeo da se primjenjuje prilikom konstrukcije i izgradnje raznih objekata.
Milankovićevo područje naučne djelatnosti predstavlja, prije svega, rješavanje složenih i interdisciplinarnih problema egzaktnih i deskriptivnih oblasti vezanih za uticaj Sunčeve toplotne energije na Zemlju i susjedne planete. U tom pogledu je on razvio potpuno novu teoriju koja predstavlja konzistentnu i kompaktnu cjelinu u kojoj glavnu ulogu igra razrađivanje i primjena osnovnih fizičkih zakona zračenja. Bio je višegodišnji profesor primijenjene matematike (racionalne i nebeske mehanike i teorijske fizike) Beogradskog univerziteta kao i član Srpske akademije nauka. Jedan je od prvih naučnika u svijetu koji je počeo sistematski da primjenjuje vektorsku metodu u prilikom rješavanja raznih konkretnih problema. Mnogo je stvarao i pisao, pa je i kao popularizator nauke dao izvanredan doprinos. Njegova djela, i to ne samo ona naučnog karaktera, bila su poznata i priznata daleko van granica naše zemlje.
U osnovi Milankovićevog fundamentalnog naučnoistraživačkog rada bila je izgradnja jedne dosledne, originalne, matematičko-fizički povezane teorije. Nastojao je da stvori matematički model kojim je trebalo riješiti vjekovni problem djelovanja osunčavanja na Zemlju i druga nebeska tijela u prostoru i vremenu. Pri tome je trebalo, istovremeno, riješiti čitav niz složenih i međusobno povezanih pitanja na teorijskom i numeričkom planu. To nije bilo fundiranje novih zakonitosti prirode i njenih ispoljavanja, već detaljna i osmišljena primjena već otkrivenih zakona. Dosledno se koristio metodama matematike i odgovarajućih fizičkih zakona. Međutim, u primjeni i korišćenju matematičkog aparata, nikada nije pretjerivao, već je nastojao da izgradi jednu skladnu i racionalnu teoriju u kojoj je svaki dio dobio odgovarajuću mjeru. U svakoj fazi svog rada je teoriju upoređvao i sravnjivao sa objektivnim stanjem u prirodi. Stoga je njegov pristup rješavanju konkretnih aktuelnih problema dobio trajan značaj, koji se može provjeravati samo dugotrajnim i neprekidnim ispitivanjem konkretnih empirijskih činjenica.
(NASTAVIĆE SE)