PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Milutin Milanković je rođen 18. maja 1879. godine u malom mjestu Dalj, na desnoj obali Dunava, u Panonskoj niziji. Potiče iz stare srpske porodice koja se krajem 17. vijeka preselila sa Kosova. Genealogiju svoje porodice sam Milutin je iznio u svojim Uspomenama, doživljajima i saznanjima. (obimnom djelu o kome će još biti riječi), ali daje određene podatke, u mnogo sažatijem obliku, i u svojoj naučnopopularnoj knjizi Kroz vasionu i vjekove. U toku velike seobe Srba sa Kosova 1690. godine, pod vođstvom Arsenija III Čarnojevića, pored mnogobrojih izbjeglica, našli su se i Milankovićevi preci. Oni su se naselili u najsjevernijim srpskim oblastima i nastavili da čuvaju, njeguju i dalje prenose slavnu tradiciju, vaspitavajući se na epskim i uzvišenim idealima herojske borbe za slobodu i nacionalnu samobitnost. Sve te uzvišene ideje je upio i mladi Milutin i dosledno ih se držao tokom cijelog života.
Milutinov otac Milan bio je član petočlane porodice (Milan, Veljko, Vukosava, Ana i Danica) i poticao od uvaženog domaćina i uglednog Srbina Antonija. Bio je izuzetno radan i nadaleko poznat građanin, ali je, nažalost, umro kada je Milutinu bilo svega sedam i po godina. Inače, u rodoslovu Milankovića bilo je mnogo znamenitih i poznatih ličnosti, fakultetski obrazovanih ljudi: sveštenika, trgovaca, značajnih stvaralaca, uglednih državnih činovnika i sl. Milutin posebno govori (u svojim Uspomenama) o Urošu Milankoviću (1780–1849), pravom filozofu prirode koji je napisao nekoliko zapaženih rasprava na njemačkom i srpskom jeziku. Posebno izdvaja njegova djela Organizam svijeta, Organizam vasione, Carstvo božije koje nastupa (na njemačkom), kao i Prosvjeta čovjeka, Naše vrijeme, Zastava slobode i pravde i Ogledalo istine (na srpskom).
I sam Milutin je pripadao brojnoj porodici, koja je imala sedam članova (Milutin, Milena, Ljubiša, Vladan, Vojislav, Vida i Bogdan), ali su brzo poumirali pojedini članovi, a narednu generaciju su sačinjavali samo Bogdanova djeca Jelisaveta i Ubavka i Milutinov sin Vasilije. Inače, Milena je bila Milutinova sestra blizankinja koja je nadživjela svoga brata i na čiju inicijativu su kasnije preneseni njegovi posmrtni ostaci iz Beograda u Dalj.
Milutinov otac Milan se kao trgovac jednom našao u kući svoga budućeg tasta Paje Muačevića (koji je živio u Osijeku) da bi od njega kupio jednu kravu. Bio je pobratim i veliki prijatelj sa Vasom Muačevićem, budućim Milutinovim ujakom (i velikim dobrotovrom).
Milan je imao veliko i bogato imanje koje se protezalo na oko 58 hektara, inača dosta rasparčano, ali je ipak predstavljalo jedan veleposjed u pravom smslu riječi. Bavio se i vinogradarstvonm, ali i trgovinom različitom robom. Milutin je, dakle, rođen u imućnoj porodici pa je djetinjstvo proveo ne trpeći nikakvu oskudicu. Imao je i svoje dadilje, a tada je počeo i da uči njemački jezik (koji je kasnije jako dobro znao i najznačajnija svoja naučna djela na njemu napisao i objavio). Stekao je veoma dobro i svestrano vaspitanje i obrazovanje. Glava porodice Milan je umro 1886. godine, kada su njegova djeca bila veoma mlada, a najstarijem sinu, Milutinu, bilo nepunih osam godina. Stoga je prerana očeva smrt, naravno, ostavila težak trag i mnoge negativne posledice na čitav kasniji Milutinov život (kao i na sudbinu čitave njegove uže porodice). Ipak, staranje o njemu je, u najvećoj mjeri, preuzeo njegov ujak Vasa koji ga je tokom čitavog života pomagao, savjetovao i podsticao da istraje na putu nauke i stvaralaštva.
Milutinova rodna kuća je bila veoma prostrano građevinsko zdanje. Imala je u dužini blizu pedeset metara i dvije etaže. Kasnije je njegov otac, sedamdesetih godina 19. vijeka, pored prizemlja i sprata, napravio i podrumske prostorije okrenute prema ulici kako bi tu držao vino koje je počeo da proizvodi sa vinograda zasađenog na pojedinim parcelama svog rasparčanog imanja. Pored ujaka Vase, koji je imao veliku ulogu na vaspitanje i život budućeg znamenitog naučnika, tokom Milutinovig djetinjstva brigu oko porodice njegovoj majci Jelisaveti je pružala i baba po ocu Antica. Jelisaveta, Vasa i Antica su, kako to slikovito ističe Milutin, predstavljali porodični trijumvirat koji se starao o finansijskim i ekonomskim prilikama porodice Milanković, kao i o sticanju visokog obrazovanja svih sinova koji su bili poslati na velike škole, ali su, nažalost, bili kratkog životnog vijeka.
Ovdje je potrebno ukazati na bliske prijateljske veze između Miliutinovig oca Milana i slavnog srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja (1833–1904), koji je, između ostalog, napisao i stihove u obliku epitafa. Naime, kada je umro Milutinov otac Milan Zmaj je sastavio stihove koji su uklesani na mramorni spomenik njegovog prijatelja, a koji se i dalje nalazi na pravoslavnom groblju u Dalju.
Bistar i nadaren Milutin je stekao početno solidno obrazovanje od svojih guvernanti. Kućno vaspitanje i obrazovanje mu je pomoglo da razvije mnoge urođene sposobnosti, a posebno da se osposobi za samostalan, nezavisan i kreativan rad. Veliki dio znanja je, naravno, sticao od privatnih učitelja, ali je i samostalno savlađivao određene lekcije. Dok su se ostali dječaci, pa i njegova braća, ogledali u „viteškim“ igrama, vratolomijama, trčanju i fizičkim vježbama, Milutin je, međutim, od najranije mladosti bio više upućen na duhovni svijet. „Vjerovatno da je tome bio uzrok moje slabačko tijelo, nesposobno za fizičke napore - podvlači Milutin. – Zimu bih provodio obično u sobi, zabavljajući se raznim dječjim igračkama, donesenim iz Beča, a naročito zidanjem zgradica pravilnim prizmatičnim kamenjem raznih dimenzija, smještenim u naročitom sandučiću ‘štajnbukastenu’. To bijaše korisna zabava koja me je obogatila raznim iskustvima iz geometrije“. Zanimljivo je ovdje napomenuti da je slično djetinjstvo imao i slavni Albert Ajnštajn (1879–1955) koji je takođe u najranijoj mladosti pravio razne objekte koristeći rasnovrsne polazne geometrijske elemente.
(NASTAVIĆE SE)