Mada ona ne krije svoje draži i neprekidno naglašava tu čednu, zavodljivu i uzbuđujuću erotiku, u njenoj igri nema banalnosti niti se ona podređuje samo spoljnim efektima. Marlen Ditrih je u svom doživljaju koncentrisana na erotski zanos koji proističe iz njene cjelokupne ličnosti a ne samo određenih pokreta. Njen šarm plijeni, uzbuđuje, ali i podređuje. Štenberg svojim rediteljskim postupkom pokazuje svu potrebnu delikatnost i više insistira na atmosferi nego na raspusnosti i neobaveznosti nagona. Njegov profesor Rat je, kao i junaci „Silvestrova”, „Poslednjeg čovjeka” i „Ulice”, zarobljenik svojih nagana. Isto kao i ti filmovi i „Plavi anđeo” se identifikuje s perspektivom glavnog lika. Privlačna igračica Lola se pojavljuje kao „nad-žena”, kao otjelovljenje razorne seksualnosti. ‘Oruđa’ njenih čari – perje i podvezice – posrtaju fetiši. Njemu nije cilj da Lolu gurne u potpunu raskalašenost ali isto tako dozvoljava u znatnoj mjeri da se oko nje širi požuda. On bi jednostavno htio da svi oni koji joj se dive ili u kojima se javlja želja ne budu samo ograničeni na fizičko zadovoljenje svojih strasti, već da požuda obuhvata sva njihova osjećanja. Ako se profesor protivi tome da đaci zalaze u tako sumnjive lokale i da se predaju ushićenjima to još uvijek ne znači da je on imun na ta osjećanja i da se kod njega ne može pojaviti istovjetna želja. A to je već mnogo složenije – pojava takvog nagona tjera ga na promjenu cjelokupnog života, na raskidanje sa sredinom, moralom, načinom dotadašnjeg života. Time erotika čini onaj bitan faktor unutrašnjih preobraženja i dobija ono šire egzistencijalno i društveno značenje. Profesor se zaljubljuje u idola svojih učenika i upravo svojim ponašanjem pokazuje kako je pravu požudu teško ograničiti moralnim predrasudama i društvenim normama. Njega više ne zanima mišljenje sredine, ta sigurna egzistencija i ustaljeni red stvari, a ljubavni zanos mu daje dovoljno snage da se oslobodi svih tih uticaja i da krene za Lolom u jedan sasvim drugi svijet.
Da bi bio blizu nje, da bi joj se mogao diviti, ostvariti svoje ljubavne snove, pristaje da se i sam pojavljuje na sceni kao tužni klovn. Tu više nije u pitanju samo nagon niti insistiranje na erotskim slikama – ono što on čini motivisano je mnogo dublje.
Riječ je ne samo o unutrašnjoj već o životnoj potrebi pa je ovdje nagon transformisan u snagu kojom čovjek ide ka željenom cilju – bez obzira što mu je jasno da do njega nikad zapravo neće doći. Jer i star je, bolestan, smiješan i besmislen u toj sebičnosti da bude Lolina jedina ljubav. Što je on takvim željama podređeniji to je ova lijepa i zavodljiva djevojka sve slobodnija, neuhvatljivija, i neobaveznija.
Na tome se insistira a njen erotski potencijal uz izvjesnu suzdržanost dovodi profesora do očajanja i tragičnih situacija.
(Nastaviće se)
Piše:Dr Radoslav T. Stanišić filmski i TV reditelj
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.