Dok u Crnoj Gori direktori i menadžeri dobijaju bonuse i novčane nagrade za dobro poslovanje preduzeća, na Islandu sindikati traže da nagradu za profitabilno poslovanje preduzeća dobijaju i radnici. Odnosno, ako se direktoru zbog profita preduzeća plata poveća za 20 procenata, da se za isti procenat poveća i radnicima. Sindikati na Islandu su čak tražili da povećanje plata radnicima, kada se povećavaju plate direktorima zbog dobrog poslovanja, uđe u zakon. To je urađeno nakon što je u nekoliko kompanija povećana plata menadžmentu zbog profita. Time bi, kako su kazali, svi dobili dio kolača zbog dobrog poslovanja kompanije.
Kod nas je čest slučaj da bonuse za dobro poslovanje dobijaju direktori banaka i to u iznosima koji se mjere desetinama hiljada eura. Profitabilno poslovanje banaka, međutim, sem za direktore, ne prate bonusi ili povećanja zarada za ostale zaposlene.
Predsjednica Sindikata banaka Lidija Pejović je navela da u bankarskom sektoru ne postoji linearno plaćanje bonusa kao obaveza i ne koristi se.
– Plate direktorima su ugovorene i ne formiraju se na isti način kao ostalim zaposlenima, već po odluci menadžmenta, borda ili nekoga sa većeg nivoa iz grupe ukoliko se radi o multinacionalnoj kompaniji – kazala je Pejović za „Dan“.
Naglasila je da su razlike u platama ogromne, ali da na to ne mogu uticati sindikati.
– Vlasnik može da nagradi rukovodioce koliko god hoće i tu nema granica. Sindikati brane način obračuna plata po kolektivnom ugovoru ili na osnovu Zakona o radu ako nemaju kolektivne ugovore, i to se odnosi na sve ostale zaposlene. Zaposleni u bankarskom sektoru rade za dosta nisku naknadu, koja nije adekvatna u odnosu na uloženi rad i rezultate koje zaposleni ostvaruju, a cijena rada nije velika kako se misli, čak ima tendenciju stalnog pada, zbog ponude i tražnje radne snage na tržištu rada – objasnila je Pejović.
Tvrdi da „kajmak skida rukovodeći kadar” odnosno da dostignuti rezultati poslovanja zaposlenih mogu uticati samo na povećanje plata rukovodećih kadrova u banci, ali ne i na one koji stvaraju taj kapital.
– Ista situacija je i sa bonusima. Dijele se različito u svakoj banci i ne dobijaju svi bonuse, bez obzira na ostvareni dobar rezultat, negdje dobijaju svi radnici, negdje samo dio radnika, ali jedno je zajedničko za sve banke, da rukovodioci nose pola bonusa – konstatovala je Pejović.
Objasnila je da direktori ne daju da se sklope kolektivni ugovori sa sindikatima, pa tako danas imamo situaciju da od 15 banaka deset nema svoj kolektivni ugovor, a prije tri godine su jednostrano raskinuli dobar granski kolektivni ugovor, koji je štitio bankarske radnike.
Predsjednik podgoričkog odbora Radničke partije Radovan Tošković kazao je da radnici, tj. zaposleni, nemaju apsolutno nikakva prava i da funkcionišu kao u robovlasničkom sistemu.
– Pravo glasa zaposlenih je nikakvo. U slučaju da se požale na okolnosti koje se dešavaju na poslu, a nijesu u skladu sa zakonom, poslodavci, odnosno direktori su ti koji to smjesta „eliminišu”, što znači da su radnici aposlutno podređeni – kazao je Tošković.
Zaposleni, tvrdi Tošković, stvaraju dohodak za firmu u kojoj rade a zarade se ne povećavaju, već se umanjuju, dok bonuse ostvaruju direktori ne polažući račune, radeći ono što im je milo.
– Mač poslodavca uvijek visi nad glavom radnika u slučaju da se on pobuni, u slučaju loših uslova ili nepravednog nagrađivanja. Nacionalni sindikati su ti koji treba da reaguju u tim situacijama, međutim, oni su podređeni višim interesima, nalaze se u raznim odborima, primaju velike plate, imaju poslovne prostore, imaju državne automobile, pa im nije u interesu da se suprotstavljaju, jednostavno gledaju svoje lične interese, a ne interese zaposlenih – tvrdi Tošković.
Zaključio je da su nacionalni sindikati dozvolili da se prava radnika ne poštuju.
A.Đ.

Dodatke ne dobijaju oni koji su ih zaradili

Pejović je kazala da bonusi treba da se dijele onima koji su ih i ostvarili, a to su radnici koji imaju direktan kontakt sa klijentima, i stvaraju vrijednost i dobit banci, međutim, oni su na „kraju lanca”.
– Isto je i sa zaradama, bez obzira koliki trud da ulože, neće mnogo promijeniti za vrijeme svoje karijere ukoliko se u međuvremenu ne nađu na neka rukovodeća mjesta, koja su uglavnom zauzeta i ne napuštaju se. Razlike između plata su sve veće, i veće su nego u Evropskoj uniji (EU), jer rukovodioci primaju iste plate kao da su u Evropi, a zaposleni imaju daleko manje plate od kolega iz EU – kazala je Pejović.