Stari vojnički šator, osvijetljen samo jednom solarnom sijalicom ispred Sektora transporta Rudnika boksita u Nikšiću deset dana bio je dom grupe bivših koji imaju privremene penzije. Blokadom sektora tražili su da im povežu radni staž iz 2009. i 2010. godine zbog kojeg već sedam godina ne mogu da ostvare trajne penzije. Obećanja su stizala sa svih adresa, a od novembra 2013. godine tu obavezu trebalo je da preuzme Privredni sud zbog stečaja u Boksitima, ali ni tada, slučajno ili ne, neophodnih oko 1,3 miliona eura za 540 rudara nije uvršteno u stečajnu masu. Na sastanku u Ministarstvu ekonomije, koji je održan u petak, stiglo je novo obećanje – staž će im uplatiti u ratama, a prvoj grupi od 250 njih u septembru, što su radnici prihvatili i istog dana prekinuli štrajk. Kako je bilo „pod starost“ boraviti danonoćno u šatoru, ispričali su nam neki od radnika dvije noći prije prekida protesta. Miodrag Rudović koji je 35 godina radio je u Boksitima, 2009. godine morao je u penziju, a sada strahuje da i bez nje ne ostane.
– Kroz organe vlasti Crna Gora je sebe promovisala kao demokratsku državu, a samo na našem primjeru, vidi se da nije ni demokratska, ni humana, ni država socijalne pravde. Za svakoga ima, samo nema za radnike i penzionere – kazao je Rudović.
On je istakao da nijesu očekivali takav tretman nadležnih prema radnicima koji su u Crnoj Gori izgradili brojne infrastrukturne objekte, poput tunela Sozina, Grabovica i Ivica.
– Osjećamo se poniženo i povrijeđeno. Nijesmo očekivali da ćemo se u ovim godinama, na ovakav način, boriti za osnovno pravo i to je za sve nas poražavajuće, smatra on.
Firma Veselina Pejovića, Uniprom metali, kupila je imovinu Boksita, a Privredni sud od oktobra prošle godine očekuje da uplate još oko četiri miliona eura. Od tih para privremenim penzionerima će biti uplaćen staž, ali se oni pitaju zašto se moralo tako dugo čekati.
– Od plata su nam odbijali za staž i mi sada tražimo da to vrate, ne u naše džepove, već u Fond PIO. Ne tražimo kamatu za ovih sedam godina od kada čekamo, rekao je bivši radnik Mujo Muratović.
On je istakao da Privredni sud ne bi trebalo da se pravda nedostatkom para, jer novi investitor u Boksitima od početka godine već radi, i kako je kazao, trebalo bi da zarađuje.
– Za proteklih nekoliko mjeseci odvezli su oko 170 hiljada tona rude, a cijena po toni je 38 eura. Te podatke je lako provjeriti – rekao je Muratović.
Prosječna starost štrajkača je oko 60 godina, a među njima je i najstariji bivši radnik Vaso Miličić (70) iz Župe, koji je u Boksitima radio 48 godina i dobio samo privremenu penziju.
B.Brašnjo
Župa će tražiti svoje
Privremene penzije, rekao je Mićun Đilas, imaju oko 160 bivših radnika Boksita koji su iz Župe nikšićke, gdje se nalaze svi rudokopi firme. Ako obećanje ne bude ispunjeno, kazao je on, ima i drugih načina, poput blokade kopa na Zagradu sa kojeg se trenutno jedino odvozi ruda.
– Moramo nekako da ih natjeramo da nam problem riješe, a problem u ovoj državi nije iznenađujući. Pogledajte koliko danas štrajkuje radnika i penzionera u Crnoj Gori, i sve je to sirotinja koja je teško radila da bi zaradila samo osnovno, a ni to nam ne daju – rekao je Đilas.
Njegov kolega Radojica Knežević naglasio je da Boksiti mnogo duguju Župi, što mještani ne mogu oprostiti i zaboraviti, pa će tražiti da im se sve isplati.
– Penziju, kao i sve moje kolege, pošteno sam zaradio, ali ne vjerujem da jesu oni koji mi danas ne dozvoljavaju da u njoj mirno uživam – rekao je Knežević.